Srbija, Sjeverni Sandžak – Vekna prije prodavnice prođe sigurno kroz ruke 15 ljudi, a u maloprodaji bar još petoro, kaže pekar Zoran Grubanoski.
Slijede radnici koji skladište žito. Peti je mlinar koji melje žito, njegov kolega ga pakuje u džakove, a tu je i radnik koji ih utovara za prevoz do pekare. Tamo se broj ljudi koji dodirnu hljeb poveća na 15.
– Istovarivač stavlja brašno na plastične palete, odakle ih uzima pekar zadužen da ga prosije i umjesi hljeb. Druga osoba radi na mašini delilici, a hljeb onda stavljaju u tunelsku peć. U manjim sistemima proizvodnje postoji i elfer, čovek koji ubacuje hljeb u peć i vadi ga, a još jedna osoba je zadužena za hlađenje. U većim sistemima najteži dio posla ima radnik na tzv. auspuhu koji pakuje hljeb. Nakon toga, jedna osoba stavlja hljeb u gajbe, a druga ih nosi do kamiona – objašnjava Grubanoski, potpredsjednik Unije pekara Srbije.
Hljeb se kombijima i kamionima prevozi do prodavnica, gdje se povećava broj osoba koje su dotakle naš hljeb.
| Automatizovana proizvodnja – Proizvodnja hljeba je automatizovana i uključuje nekoliko faza: pripremu sirovina, zames, oblikovanje tjesta, fermentaciju, pečenje i pakovanje. Hljebovi se pakuju u odgovarajuću ambalažu i sortiraju u korpe za transport. Jedna osoba rukavicama pakuje proizvod od izlaska iz pećnice do ubacivanja u korpe – kaže Katarina Kresojević iz BPI. |
– Iz pekare nam dovoze hljeb svojim kombijem. Njihovi radnici, obično dvojica, pretovaraju hljeb iz njihove u naše korpe. Sami ostave hljeb u poseban kontejner ispred prodavnice. Spakovan je u prljave plastične gajbe, a sve stoji otvoreno. Druga pekara isporučuje hljeb u nešto boljim uslovima, bar ga napola pokriju kesama – kaže prodavačica iz jedne beogradske radnje.
Iz kontejnera radnik prenosi hljeb na drvenu policu i stavlja ga u kese ako ih je proizvođač poslao. Kupci sami uzimaju hljeb ili ih uslužuje prodavac. Dvadeseti u nizu koji dotakne naš hljeb je kasir.
– Svjesni smo da higijena nije zadovoljavajuća, ali se, nažalost, tako radi u većini prodavnica. Mi i naplaćujemo i pakujemo hljeb, a u međuvremenu sječemo i suhomesnate proizvode. Peremo ruke nekad na pola sata, a nekad ne stignemo ni dva sata – priča naša sagovornica.
Grubanoski dodaje da je nešto drugačije kod porodičnih zanatskih radnji, koje vode bitku na tržištu.
– Svaki član porodice radi više poslova. Dok jedan član mjesi, peče i vadi hljeb, drugi rukavicama uslužuje mušterije i naplaćuje – kaže on.
(Blic)
……..