Iskren osmjeh karakterišu sužene oči i otvorena usta, dok smijeh koji podsjeća na bebin plač krije nervozu i uglavnom služi da prikrijemo neprijatnu situaciju.
I NA OSNOVU smijeha možemo mnogo toga da zaključimo o nekoj osobi. Britanka Džudi Džejms, stručnjak za govor tijela, detaljno je analizirala smijeh i ustanovila da svako ima poseban stil smijeha, a da od toga kako se osjećamo zavisi koliko glasno ćemo se smejati.
Na primjer, smijeh koji podsjeća na bebin plač otkriva nervoznu osobu, a blago razvučene usne ukazuju na tugu i pretvaranje.
“Neverovatno je šta sve osmjeh otkriva, čak i ono što ne želimo da pokažemo okolini”, rekla je Džejmsova. “Recimo, iskren osmijeh karakterišu sužene oči i otvorena usta, dok je za suzdržane osobe vezan sakriven i potisnut osmijeh.”
* Glasan smijeh karakterističan je za impulsivne ljude. Dubok je i glasan, a obično propraćen sakrivanjem usta rukom kod osoba koje žele da sakriju osjećaj sramote. Ljudi koji se ovako smeju su spontani, ali kasnije požale zbog svojih postupaka što je vidljivo upravo u tom prekrivanju usta.
* Bučan smijeh propraćen je visokim tonovima i nekontrolisanim izrazima lica imaju realni, društveni i zabavni ljudi. Džejsova tvrdi da ispuštanje neobičnih zvukova čini da smijeh ovakvih osoba bude zarazan, što ih čini omiljenima u društvu.
* Džejsova je “registrovala” i osmeh koji traži pažnju. Njegove odlike su visoki tonovi, kreštav glas i preširok osmijeh. U potpunosti je neprirodan, što kod većine izaziva neodobravanje, upravo suprotno od onoga što “vlasnici” ovog osmijeha žele, a to je da budu primećeni i da im se svi dive.* Potisnut smijeh je tih i karakterističan za ljude koji rade u strogim uslovima, pa su morali da nauče da se kontrolišu. Oni često imaju dobar smisao za humor, ali ukoliko moraju da ga kriju, tvrdi Džejmsova, to može loše da se odrazi na njihovu psihu.
* Nervozan smijeh podsjeća na bebin plač, a na licu se smenjuju osjećanja sreće i tuge. Pojavljuje se uglavnom u trenucima u kojima nastojimo da smehom prikrijemo neprijatnu situaciju, ali uglavnom se dovodi u vezu sa nervoznim ljudima.
* Prikriven osmjeh je poput lonca u kojem sve vri. Nastaje tako što pokušavamo da u neprikladnoj situaciji sakrijemo smijeh. Povezuje se sa osjećajem krivice i neposlušnosti, a odaju ga crveno i naduvano lice.
* Za smejuljenje je karakteristično često naginjanje napred, što može da bude veoma zarazno, a neretko ono je znak stidljivosti.
* Osmjeh sa odobrenjem je vrsta osmijeha sa zakašnjenjem. Šta to znači? Ljudi počinju da se smeju tak kada i drugi to učine, što znači da se ne smeju zato što im je nešto smiješno već radi drugih.
* Namešten osmijeh propraćen je poluotvorenim ustima, ali ne i zvucima. Najčešće je riječ o izrazu pristojnosti, jer iza njega se ne krije stvarna radost. Džejsova kaže da ovaj osmjeh najčešće možemo da vidimo na fotografijama.
