Fatima Ahmić preživjela “Put smrti”, ali njen sin Mirsad nije: Da bi preživjela ležala među mrtvim

11
27

c4cf3ef51b712d5a1ae0c1682a13d924_XLSrebrenica – Fatima Ahmić jedna je od onih sretnijih osoba koji su preko šuma uspjeli napustiti Srebrenicu i doći do slobodne teritorije, Kladnja ili Tuzle…

Preživjela je genocid počinjen nad nesrpskim stanovništvom 1995. u Srebrenici. Na “Put smrti” krenula je sa sinovima Mirsadom i Seadom i mužem Hasibom. Mirsad koji je tada imao 19 godina nije preživio. Sin Sead je imao samo 17 godina i na slobodnu teritoriju je došao šesti dan.

Živjeli su u Bratuncu, ali su otišli do Srebrenice kao i veliki broj Bratunčana.

Fatima je 13 dana bila u šumama, okružena mrtvim, ranjenim, bez vode i hrane. Ali, uspjela je. U razgovoru za Anadolu Agency (AA) u kući u sarajevskom naselju Buća Potok prisjetila se tog puta prije 21 godinu.

“Krenula sam sa mužem i dva sina, 11. jula 1995. Na prvoj zasjedi smo se izgubili, niko ni za koga nije znao. Pucalo je, nismo znali odakle tuku”, kazala je Fatima.

– Golgota porodice Ahmić –

Među mrtvim je ležala sve do jutra, a nakon toga je među mrtvima tražila djecu i muža.

Nije ih pronašla tu nego narednih dana tokom lutanja po šumama oko Srebrenice. Među preživjelima je bila ona, jedan dječak i djed. Hodali su zajedno. Međutim, jedan dan njih dvojica su otišli da izvide situaciju i nikada se nisu vratili. Ostala je sama.

“Treći ili četvrti dan pronašla sam djecu i kao da sam se ponovo rodila. Stariji sin Mirsad bio je u jedinici i samo mi je govorio da se brine za Seada. Opet sam ih izgubila. Seada mi je uzeo neki srpski vojnik iz Vlasenice. Stavio ga je u autobus i on je na slobodnu teritoriju došao šesti dan. Muž je na slobodnu teritoriju izašao šesti dan, a ja nakon 13 dana”, ispričala je Fatima.

Sin Mirsad je zarobljen u Vlasenici i tu je ubijen. Pronašli su ga 2011. godine u grobnici Mršići.

Prisjećajući se prvog dana nakon što su iz Srebrenice preko šuma krenuli prema Tuzli Fatima je kazala da su s prvim akšamom naišli na zasjedu.

“Kada smo bili u šumu četnici su presjekli put. Napali su nas sa prvim akšamom. Niko ni za koga nije znao. Kako je počelo pucati ja sam legla i nisam ustajala do ujutro. Vidjela sam katastrofu, sve mrtvi oko mene. Onda sam počela tražiti svoju djecu među mrtvima. Provela sam tu četiri dana. Tražila sam ih. Jedino si ih mogao prepoznati po obući jer su bačeni otrovi i lik se izmijeni za sat”, istakla je Fatima.

Prema njenim riječima, prve kolektivne dženaze u Potočarima su uglavnom bile za djecu “koja su pokupljena po šumama”.

Danima je bila tu.

“To nikada ne može izaći iz moje glave. Šta sam vidjela? Katastrofu. I bez očiju i bez ruku…U šumi si i vidiš samo nebo. Ja često kažem da nisu nikada nikoga ubili u Srebrenici i Potočarima, u šumi su sigurno ubili 3.000-4.000 ljudi”, kazala je Fatima.

Po šumama, ispričala je, nije nikada hodala. Nije se znala orjentisati. Kako je kazala, ne znaš šta je lijevo, a šta desno.

“Shvatila sam da sam blizu mjesta gdje je sada kuća Fate Orlović. Tu sam naišla na jednu grupu. Momci u vojnim odijelima i pričaju samnom samo išaretom. Rekao mi je da učim, a ja ne znam ni bismile da proučim. Rekla sam mu da sačeka malo, a on je meni stavio pušku pod vrat. Rekla sam mu da sam Sakibova sestra i da li ga zna. Kazao je da zna. Rekao mi je da idu u Žepu i da mogu da idem sa njima ako želim”, prisjetila se Fatima za AA.

Međutim, vratiti su se na isto mjesto odakle su krenuli iz Srebrenice.

– Ljudi su jeli i drvo –

“Nema mjesta gdje nema mrtvog insana. Nailazili smo samo na prve. Kretali smo se noću. Došli smo blizu Kladnja ali ni ovaj što ide ne zna put. Orijentacija mu je bio dalekovod. Niko ništa nije ni jeo ni pio. Bilo je onih koji su jeli puževe u putu. Jeli su i drvo. Ja nisam. Nije bilo ni vode. Onoliko šume, a nema vode. Izašla sam 13-ti dan, a nisam ništa ni jela ni pila”, naglasila je Fatima.

Ono čega se uvijek sjeća je jedan dječak kojem je bila raznesena ruka.

“Žao mi ga bilo. Samo što se spusti na zemlju on zaspi. Žao mi ga bilo budit kad krenemo. Iskrvario je. Imala sam bluzu na sebi ali sam iscijepala sve rukave jer sam mu previjala ranu. Najteže mi je bilo kada sam ga budila, a on kaže: ‘Koliki sam vidio somun u moje majke’. Jednom je vikao na mene da ga više ne budim i da ga pustim da umre tu. Rekla sam mu da hoću njega da izvedem kad nema moje djece”, ispričala je Fatima.

Preživio je i vidjela ga je u Živinicama nakon prelaska na slobodnu teritoriju.

Nikada nije spavala. Samo su se kretali jer su se bojali da i njih ne uhvate na spavanju i ne pokolju.

“U šumi se ništa nije vidjelo. Ako se ne uhvatiš za ruksak ili odijelo udariš u drvo. Ne ponovilo se nikada”, poručila je Fatima dok plače i gleda u fotografiju sina Mirsada.

To je fotografija iz sedmog razreda koju joj je neko donio jer je sve ostalo uništeno u rodnoj kući u Bratuncu.

“Na slici nema pola ove djece. Sva su pobijena. Samo trojica su živa. Mirsad je uvijek bio nasmijan. Izvukao bi se on da nije čekao jednog druga. Nije ga htio ostaviti. Tako je Allah htio. To majka više ne rađa. Kada su ga pronašli u grobnici bio je vezan žicom i imao je prostrijelnu ranu”, ispričala je Fatima.

(Anadolija)

Pogledajte vijest na izvornom sajtu:

Fatima Ahmić preživjela “Put smrti”, ali njen sin Mirsad nije: Da bi preživjela ležala među mrtvim


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

11 KOMENTARI

  1. u srebrenicu je pobijeno mnogo vise ljudi nije istina da se radi o 8000 ljudi brojka je trostruka mozda i veca tamo je ubijeno najmanje 20.000 hiljada ljudi ljudi su dovodjeni i iz drugih krajeva a nisu tu ubijani samo srebrenicani bilo je hiljade drugih ljudi koji su dosli sa raznih krajeva a ubijani su i ljudi iz okoline srebrenice tako da je leseva svuda naokolo a i postoje mnoge grobnice sirom bosne jer su se ljudi stalno premestali pa su u nekim grobnicama dodavane mnoge druge zrtve iz drugih krajeva bacane u reke prevozene blizu granica pa i u srbiju crnu goru cak postoji informaija da su cak leseve slali i za kosovo a da nema jezera reke i topionice zeljeza gde nije imalo leseva

    0

    0
  2. Amer,

    vidim, vrištiš/-strefila te istina … da su, Bašnje -, inflicirane/-zaraženi merhametom/-blaža verzija za kukavičluk-netalasanje …

    džaba im crtati/-ponavljati, – njima je bitno/-misle tako, – AKO OPROSTE DŽELATIMA -, i ne spominju komšijama – SERVSKE-ZLOČINE-GENOCID – koje su Oni/-njihova – servska vojska i policija – izvršile nad njima/-i sakralnim i kulturnim objektima/-svetilištima, da će Oni/-MRZIOCI BASNE – ZLOČINCI i UBICE – njihovih pra/-čukundeda-nena, deda, nana, očeva, majki, amidža, dajdži, braće, seatara, rodbine – braće i sestra – Bašnjaka-muslimana – da će njihovi susjedi i komšije – Servi i Servati – ZABORAVITI/-PRESTATI DA ČINE ZLOČINE/-i GENOCID NAD – njima/-BAŠNJACIMA-muslimanima …

    →SREDNJI PUT, nije, Allahovo UŽE, već/-nestanak-BAŠNJAKA-muslimana …

    Aki ti neko pukne šamar, Uzvišeni, kaže – okreni mu i drugu stranu/-oprosti mu, ako ti pokne i drugi – oprosti mu – ali, ako ti – zvizdne-zalijepi i treći – ako na silu ne odgovoriš silom/-ponovo oprostiš nasilniku/-dželatu, onda si – KUKAVICA -, a, Allah dž.š. – prezire kukavice, … za sve, zulume/-zloćine – poslije, kriv si koliko i sam nasilnik/-zloćinac jer mu se nisi suprostavio … Oprostiti dva šamara/- zloćina-genocida je – hrabrost -, a tri i više – nije merhamet/-samilost, već – KUKAVIČLUK …

    →Ako se, Servima, oprosti oni će/-sigurno – za 30-50 godina, zločine-genocid ponoviti …

    0

    0
  3. Zemlja u kojoj je vladao Balkanski kasapin a danas vladaju oni koji su mu pomagali,moželi se šta drugo očekivati već da se sva ta zlodjela ponove.

    0

    0
  4. “To je fotografija iz sedmog razreda koju joj je neko donio jer je sve ostalo uništeno u rodnoj kući u Bratuncu”…, srpskom, koji su busnjaci poklali i spalili??!! Ali sta je 500 kafira vlaha spram jednog bosnjaka, jer ni su se samo branili od Srba u njihovom selu!

    0

    0
  5. oprostit cemo ako nasi komsije Srbi budu u sledecih 50 godina nebudu vise pokusali da nas ugroze a zaboravit necemo ni poslen 1000 godina!

    0

    0
    • … i to pod uslovom da se vlasi izvine busnjacima sto su ih malo “u samoodbrani” klali u Bratuncu, Kravici, na Kazanima itd. i procerali iz Sarajeva, Zenice, Mostara… i svi procerani busnjaci treba da se vrate, ali vlasi nikako, tako da se zna ko je visa rasa i kakvi su uslovi pomirenja sa kafirima vlasima…????

      0

      0
  6. U šumi gde je pucano na vas tvoj stariji sin Mirsad nalazi muslimansku jedinicu kojoj prilazi? Pri tom na vas pucaju bez da pitaju ko ste, niti vi znate ko puca? Pametnome dosta…

    0

    0
    • NIKADA!!!!!!!!!!!!!!!!!!!…..jer je to put u nova stradanja Bošnjaka……niti oprostiti niti zaboravit NIKADA…….da se ljudožderi ne bi opet izživljavali nad našom djecom i unucima…..

      0

      0
    • dobro prica bakuta,da ti ovaj nije znao brata i da je pretpostavio da si srpkinja prvo bi te silovali pa ubili ti uniformisani do zuba naoruzani “nevini civili” iz demilitarizovane zone..

      0

      0

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.