Car Mustafa[1] nestade,
sultan Mahmud[2] postade,
na zle ljude ustade,
nizam[3] dade lijepo.
Car se bahtli[4] dogodi,
na Moskova[5] ugodi,
na zle turke[6] razgodi,
nizam dade lijepo.
Car se mudar obrati,
te Moskova povrati,
a Francu[7] mu navrati,
karar[8] nađe lijepo.
Morava se pomami,
na turčina namami,
iznenada izmami
i sama se pomami.
Car se meće na muku,
od Šijaka[9] na bruku,
car iskupi vojsku,
nizam dade lijepo.
Car Bosnu naredi,
Rumeliju razredi,
i Bog dragi naredi,
svu Moravu obredi;
musellime[10] razredi,
urahati[11] lijepo.
U Biogradu vezira,
pošto no nejma nazira,[12]
baš Sulejman vezira,
feth učini[13] lijepo.
Vezir mi je gospodar,
ja sam njegov hizmećar,[14]
a vezir je meni šićar.
Ja sam njega ulovio,
u Senice[17] dobavio,
ićramom[18] ga zarobio,
devlet ćurkom[19] zabavio.
Čisto srce imaše,
svoju kr(v)cu lijaše,
a sve zeher[20] pijaše,
itikádli[21] bijaše.
On se više[22] ne vrati,
ni turčina povrati,
na Moravce navrati,
Bog mu dade lijepo.
Mučno biše u rat,
jer ostade Bošnjak brat,
te učini rađe mât,[23]
urahati lijepo.
Nije zeman rahat
u turčina kabahat,[24]
i strah od Boga kijamet,[25]
što se hoće, zaboga?
Jedan drugom zazire,
na sebe se ne obazire,
sve fesádi[26] izvire,
šta se hoće, zaboga?
Turčin nema amela,
krivda pravdu zamela,
i pravda se zamela,
što se hoće, zaboga?
Plači svatko, turčine,
srma,[27] zlato, kučine,
razvijaše vučine,
što se hoće zaboga?
Ovo piše kadija[28]
on je svačji dádija[29]
muka njemu dodija,
svakad bolan siromah.
Čini dobro svakome,
ne brani se nikome,
te pomaži đekome[30]
svakad bolan siromah!
On se čudi žalostan,
nije svako bolestan,
nikad nije radostan,
nije svako bolestan!
dušman njega zakova,
hasta[33] leži siromah;
ranje(ne) ruke zakova,
osta(h) sakat siromah!
I merhemom[34] rane maže
i bosanski jadanje kaže.
Ovi svijet sve nam laže,
ostah jadan siromah!
[1] Mustafa, Mustafa IV . turski sultan, vladao 1807. god.
[2] Mahmud II . turski sultan (1808-1839)
[3] nizam – regularna turska vojska, uveo je Mahmud II
[4] bahtli – sretan
[5] Moskov – Rus, Rusija
[6] turčin – pripadnik islamske vjere
[7] Franca – Francuz; Francuska
[8] karar – prava mjera; odluka; zaključak
[9] Šijak, Šijaci – ljudi iz okolice Požege
[10] musellim – namjesnik
[11] urahatiti – umiriti; učiniti spokojnim
[12] nazir – premac; ravan nekome
[13] feth učiniti – osvojiti
[14] hizmećar – sluga
[15] duadžiluk – molitva za nečije dobro
[16] ćar – dobitak; zarada
[17] Senice – Sjenica, varoš u Sandžaku
[18] ićram – podvorenje; srdačan prijem
[19] ćurak – dugački muški kaput postavljen krznom;
[20] zeher – otrov
[21] itikádli – koji čvrsto vjeruje u Božije zapovijedi
[22] viđe – vjerovatno pogrešno, treba: više
[23] mât (arap. mâte . umrijeti) – mrtav
[24] kabahat – pogreška; krivica
[25] kijamet – Sudnji dan; smak svijeta; mnoštvo; žurba; ovdje: velik
[26] fesad – smutnja; nered
[27] srma – srebro
[28] kadija – vjerski, šerijatski sudija
[29] dádija (treba: davija) – tužba; pritužba; parničar
[30] đekome – gdjekome
[31] ćatib – pisar
[32] Akova – Bijelo Polje; Bjelopoljac
[33] hasta – bolestan; bolesnik
[34] merhem, mehlem – ljekovita mast; mehlem
