Novi Pazar – Glavni muftija Islamske zajednice Muame ef. Zukorlić organizovao je prvoga dana ramazanskog bajrama, u nedjelju 19. avgusta 2012. godine, tradicionalni Bajramski prijem koji je održan na platou ispred Gazi Isa-begove medrese u Novom Pazaru.
Nakon što jeMuftija čestitao Bajram i poselamio se sa većinom prisutnih ponaosob hafiz Irfan ef. Malić je proučio nekoliko ajeta iz Kur'ana Časnog, a potom se Glavni muftija obratio prisutnim vjernicima ističući da osjeća radost kao i svakog ramazanskog Bajrama što su vjernici bili počašćeni blagodatima ramazana.
„Evo nakon mjesec dana kao da smo na jedna vrata ušli, a na druga izašli. Glavni utisak ovog Bajrama koji me ne napušta cijeli dan to je upravo lekcija prolaznosti uz sve što sadrži Bajram. Nije samo da ramazan brzo prođe. Isti komentar imaju ljudi kojima je Allah dž.š. dao da žive 100 godina.“ – rekao je Glavni muftija podvukavši da osjećaj prolaznosti ne smije trajati samo jedan dan i da mora biti više od utiska.
„Kada posmatrate šartove Islama vidjećete da je vjerovanje u Sudnji dan posebno naglašeno. To je lekcija na koju se najčešće pada. Kada bih tražio da vidim gdje se to lomi vjera na pozitivno ili negativno, ona se nekako lomi na suštinskom vjerovanju u Sudnji dan. Kada govorim o ovom vjerovanju govorim o onom dubinskom vjerovanju da zaista izlazak duše iz tijela nije kraj već samo prelazak u vječni život.“ – rekao je Glavni muftija.
On je kazao da na Sudnjem danu svima fali sevapa i da će svako vidjeti i trun dobra i trun zla koje je učinio na Dunjaluku. Muftija je rekao da ljudi ne smeju mnogo da se bave dokolicom jer dokolica počinje sa ni štetnim ni korisnim ali se u jednom trenutku pretvara u štetno.
„Dokolica se pretvara u štetno što kroz ogovaranje, ismijavanje, nepoštivanje, i onda se čovjek opusti u svemu tome. Ja sam ubijeđen da kada bi čovjek dubinski vjerovao da sve što ovdje pomjeriš prstom da te to čeka na Sudnjem danu da bi bio na deredži meleka.“ – rekao je Muftija.
On je kazao da je proživjeti dug život u hairu velika blagodat i da je važno koncetrisati pažnju na svakodnevni život. Rekao je da je suština pokornosti Kur'anski ajet ‘… ukazali smo na pravi put čovjeku. Ili će biti zahvalan ili će biti nevjernik…’.
„Zahvalnost i nevjerstvo Allah dž.š. je postavio kao dvije mogućnosti. Znači da je suština vjere zahvalnost. I vi danas kad pogledate, svaki drugi čovjek je u depresiji a nikad više imetka nije bilo. to samo potvrđuje da je čovjek u problemu zahvalnosti. Osnovni izvor osjećaja unesrećenosti, nezadovoljstva, jeste nezahvalnost. Nezahvalan čovjek nikada neće biti srećan. Stvarna zahvalnost se prije svega bazira na osjećaju da imaš nešto što vrijedi.“ – rekao je Glavni muftija.
On je kazao da ima ljudi koji ujutru ne žele da ustanu zato što im je život vjerovatno besmislen i spavanje je najbolji način isključivanja iz života.
„Takav čovjek se najljepše osjeća kad je odsutan iz života. Kako takav čovjek da bude srećan? On jednostavno smatra boljim stanje mraka koje je proizveo san. On kad ustane nemoguće je da bude zahvalan. Nemoguće je da bude srećan. Njemu smeta sve, Sunce, dan, porodica, ljudi, majka, otac, djeca. Takav čovjek je neka vrsta biološke bombe. Ne postoji negativna energija u čovjeku. Čovjek je proizvođač pozitivne ili negativne energije. Takav nezadovoljan čovjek na poslu nije zadovoljan bilo čim, sve mu smeta. Njegov glavni posao nije šta će da radi nego šta da kaže ako pretpostavljeni uđe pa ga pita zašto ne radiš? Kod njega je sve kao, jer je to lažan život. Jer kad ustaneš nezadovoljan, nezahvalan, tad si prazan, tad si bez Božijeg rahmeta i upute. Ti ne vrijediš ništa. Živiš lažan život.“ – rekao je Glavni muftija.
Muftija je kazao da zahvalan čovjek žuri da ustane što prije jer mu san nije smisao života već nužni odmor da bi stanje budnosti bilo što kvalitetnije.
„Zahvalan čovjek kada otvori oči zahvali se Allahu dž.š. koji mu je dao da se probudi. U sve šta pogleda on vidi nimet. U svemu vidi razloge za zahvalnost i razloge za sreću. Takav čovjek ima osmijeh, pa kad ga sretneš on ti kaže selam ili merhaba pa onda i tebi lijepo što si ga sreo. U svakoj sitnici zahvalan. A kad mu se desi nešto što nije prijatno onda se on sjeti onoga što mu je prijatno i to neprijatno bude tačkica, bude nevažno. On ga zaobiđe. Prođe dostojanstveno, ne bavi se time. E zamislite da li naš vjernik kada čuje ružnu stvar produži, želi da pobjegne od ružne riječi u razgovoru ili zastane. Jako me boli što se u zajednici muslimana mnogoljudi brže zaustave pored ružne riječi nego pored lijepe riječi. Kažete o nekome lijepu riječ, uspio, pobijedio, snalažljiv, vrijedan, čućete najgore komentare o tome. Svako nastoji da mu umanji bez toga da išta o tome zna. Ja bih volio vidjeti takvu zajednicu od deset ljudi u kojoj će neko reć lijepe stvari o nekome, a da bar sedam njih kaže mašala. Pa mi i nekako reknemo mašala ako nije naš odavde, ako je naš Bože sačuvaj. Đe nam je tu islam? Đe smo mi tu muslimani? A ružni riječ kad čuješ, odmah svi jeste jeste, i dedo mu je lopov bio. Odmah se prikače na genezu, na parantezu, na korijene, do Ilira odu. E hajde muslimane imaj petlje pa u takvom stanju kaži za sebe da si musliman. Možeš reć kao što si rekao i te druge neodgovorne riječi, ali je pitanje hoće li to išta značiti. Zato pokušajmo da se fokusiramo sa našim životom na jedan dan, na jedan sat i svaku sekundu koju nam je Allah dž.š. dao. I onda kad ustaneš uz svu zahvalnost za sve što imaš, zahvalnost riječima, zahvali se i djelima. Allah dž.š. upravo traži od tebe da tvoj posao i tvoja investicija bude dobro djelo da bi tvoj život bio bogatiji.“ – rekao je Muftija.
Muftija je rekao da čovjek treba svojim djelima da hrani i tijelo i dušu i razum i da bude dobar prema porodici i zajednici.
„Čovjek sedam sahata radi za nafaku, sedam sahata spava ali ostaje još deset sahata da ćeifi, da radi za dušu, za razum, za tijelo. Ostaje vrijeme da časti porodicu, komšiju, roditelje, prijatelje čim bude imao. Kod nas kad se kaže da častiš odmah se misli na pare. To je samo jedan banalni način čašćenja. Častiti osmjehom, zijaretom, selamom, častiti time što ću pomoći starom umornom preko trotoara, u saobraćaju, to je hedija, to je čast najveća. Pogotovo kad nije iz neke tafre nego kad je naš svakodnevni smisao života. Probajte jednom da proživite takav dan i vidjećete, naveče ćete biti umorni ali ćete srećni da zaspite. Toliko čete biti srećni da ćete jedva čekati da ustanete i da nastavite ponovo to da radite. Probajte to, to je smisao života, tu su ključevi sreće. I negativni ima neke naslove ispravne. I on crkava u znoju trčeći za još para 15 sati dnevno. I kad ga pitaš šta to radiš on kaže Boga mi ova porodica mora da se prehrani, ovo ako ja ne nahranim …. Kao da nikad niko nije hranio bilo koga. On misli ako on ne zaradi sve će pomrijeti. Jok, niko ne može da umre dok mu ne dođe melek smrti. Čovjek koji porodici pokušava da zamijeni Gospodara svijetova, da on obezbijedi, da on usreći, da on donese upropašćava svoju porodicu. Allah dž.š. kaže hoćeš ti, e pa evo ti ih, i onda propadaš i ti i tvoja djeca i svi oko tebe i onda nesreća na nesreći.“ – rekao je Muftija.
Muftija je kazao da na svijetu nema čiste radosti, i da i ako se raduje bajramu ima osjećaj gorčine da je ramazan prošao. Na kraju je Glavni muftija uputio dovu Allahu dž. š za sve muslimane, i posebno za one koji su došli na ovaj prijem.
„Potrebni ste nam. Nukleus zajednice je jako potreban. Allah dž.š. zna da svi ljudi ne mogu da naređuju dobro i odvraćaju od zla. Zato je ta grupa jako važna. Dok postoji grupa kvalitetna i vrijedna, i ona ostala masa svijeta, većina, je na neki način zaštićena. Ta grupa je stožer, ta grupa je matica u pčeli. Matica jednog naroda je grupa ljudi koji su spremni da čine više od toga da zarade za sebe i za svoju porodicu da prežive već imaju potrbu da se bore za dobro sebe svoje porodice, svoje zajednice, vjere, pravde i istine. I ta grupa je odabrana grupa. Dok postoji taj tip ljudi mi kao narod imamo šanse. Islam je počeo na pojedincima, uvjek se vraća na pojedincima i blago tim pojedincima, kaže Poslanik a.s. u hadisu. Pojedinci su ti koji predstavljaju statičku konstrukciju ove zgrade koja sezove naš, umet naš narod, naša nacija i naša zajednica. Ta grupa nije nikada velika, i ako pogledamo ove naše borbe, koliko je ljudi stajalo da brani džamije od otimanja, da brani vakuf od otimanja, zajednicu od uništenja? Koliko ljudi , od 500 do 3000. to je jako mali procenat u odnosu na cijeli narod, ali ta šaka ljudi je spasila i vjeru i obraz i sve što se trebalo spasiti. Upravo ta grupa je odabrana i molim Allaha dž.š. da nam tu grupu ojača, uveća, učvrsti. Vidjeli ste kako je sa većinom lako manipulirati.“ – rekao je na kraju Bajramskog prijema Glavni muftija.
Nakon Muftijinog obraćanja prisutni vjernici su nastavili druženje i podijelili bajramske radosti uz prigodno posluženje.
(Mešihat)
strong
