Softić: Vehabizam kao pokret ne postoji u BiH

BiH – Intervju sa Safetom Softićem, predsjednikom Sabora Islamske zajednice u BiH.

Teze da islamsko učenje nije kompatibilno sa zapadnim vrijednostima i demokratijom nisu opravdane, rekao je.

On smatra da je nepošteno vjerskim liderima pripisivati krivicu za posljednji rat.

“Ove tri monoteističke religije su sazdane od dobra i od pravih ljudskih vrijednosti, ali pitanje je kako ljudi operacionaliziraju tu vjeru u svakodnevnom životu”, rekao je on.

Govoreći o terorističkom napadu vehabije Mevlida Jašarevića u Sarajevu, rekao je da je on nanio nemjerljivu štetu svim građanima BiH.

“Vehabizam kao pokret ne postoji u BiH. Ne postoji nikakva struktura koja bi svjedočila da mi imamo vehabijski pokret. Imamo pojedince koji su najčešće tokom rata dolaskom nekih ljudi na ove prostore poprimili drugačiji način obavljanja vjerskih propisa”, rekao je Softić.

NN: U Banjaluci ste govorili na temu o ljudskim pravima. Kakav je odnos islama prema ljudskim pravima i kakvo je stanje ljudskih prava u BiH?

SOFTIĆ: U islamskoj istoriji je došlo do četiri značajna dokumenta koja se tiču ljudskih prava. Prvi je vezan za period Poslanika, kada je nakon hidžre Božjeg Poslanika iz Meke u Medinu on osnovao grad državu i sa stanovništvom Medine napravio prvi ustav u istoriji čovječanstva koji je dobio oživotvorenje u praktičnom životu. Nakon toga u zadnjim decenijama je usvojeno nekoliko deklaracija. Sve one ukazuju na to da nisu opravdane teze da islam i islamsko učenje nije kompatibilno sa zapadim vrijednostima, odnosno demokratijom. Na mom predavanju sam se osvrnuo i na ožiljke rata koje i danas živimo kad su u pitanju ljudska prava. Jedan primjer je Fate Orlović u Konjević polju, nezaštićene starice koja je u našim okvirima postala simbol borbe za ljudska prava. Zaista neke stvari nemaju svoju logiku. S te strane sam zamolio sve organe vlasti da se na neki način pokuša u našim glavama napraviti zaokret, jer koliko god bili ovisni o međunarodnoj zajednici, te korake, ipak, sami moramo napraviti.

NN: Zbog čega se ljudi u BiH toliko međusobno mrze i koliko su tome vjerski lideri doprinijeli?

SOFTIĆ: Ja mislim da bi bilo nepošteno odgovornost ili krivicu svaliti na vjerske lidere. Politika je ključna ljudska djelatnost koja donosi odluke. Naravno, to ne znači da ne postoje pojedinci unutar tih zajednica koji su činili grozne stvari koje su za svaku osudu. Ove tri monoteističke religije su sazdane od dobra i od pravih ljudskih vrijednosti, ali pitanje je kako ljudi operacionaliziraju tu vjeru u svakodnevnom životu. Ali, ne mislim da je pošteno ovo što se desilo svaljivati na vjerske zajednice.

NN: Ali, imali smo priliku često slušati od običnih ljudi da se negativno govori o drugoj religiji i to koristi kao povod za neke strahote.

SOFTIĆ: Pa, vjera bi od njih trebalo da čini bolje ljude. U islamu imate propise, islam je jedna veoma teška vjera kad su u pitanju propisi. Musliman mora svaki dan pet puta obaviti namaz i za to izdvoji sat vremena i da ničice padne pred Bogom. Namaz ima zadaću da odvrati čovjeka od ružnih i loših djela i učini da bude bolji čovjek prema drugim ljudima. Ne možemo iz ponašanja pojedinaca govoriti o tome šta je vjera.

NN: Imaju li judaizam, hrišćanstvo i islam išta zajedničko?

SOFTIĆ: Imaju zajedničko porijeklo. Ja sam večeras citirao jedan tekst iz Kurana u kojem Uzvišeni Bog kaže: “Ljudi, mi smo vas stvorili od jednog čovjeka i jedne žene i podijelili smo vas na narode i plemena da biste se međusobno upoznavali.” Taj tekst završava da je najbolji kod Boga onaj koji je najbogobojazniji.

NN: Pojednostavljeno i uslovno rečeno, na Balkanu imaju uticaj “katolička” Njemačka, “pravoslavna” Rusija i “islamska” Turska. Kako Vi cijenite uticaj tih religija i zemalja na Balkanu i u BiH?

SOFTIĆ: Mislim da to jeste pojednostavljena konstrukcija, ali ne znači da u njoj nema istine. BiH je cijelu svoju istoriju proživjela kao tačka na kojoj se stvari dodiruju. BiH je u tom smislu neuralgična tačka iz koje često može doći do određenih varnica. Ali zbog te činjenice BiH jeste važna.

Politika je ključna ljudska djelatnost koja donosi odluke, što ne znači da ne postoje pojedinci unutar tih zajednica koji su za svaku osudu, kaže Softić.

NN: Da li je upliv Turske u Srbiji i BiH koristan i može li on pomoći?

SOFTIĆ: Ne znam kakav je uticaj Turske u BiH. To se ne osjeti u svakodnevnom životu, izuzev da je turska diplomacija dobronamjerna prema ovom prostoru, što zbog nekih istorijskih odnosa, što zbog činjenice da Turska jača i politički i ekonomski. Turska je danas 16. ekonomija svijeta, i kao takva poželjan partner svakome. Ne vjerujem da Turska može do te mjere preuzeti lidersku poziciju na ovim prostorima onako kako joj se pripisuje, ali da je postala respektabilna sila, to sigurno. Turska ima prilično razvijene odnose sa Srbijom i ovaj pokušaj Turske da unutar zajednice muslimana u Srbiji napravi određene pomake cijenim veoma pozitivnim i mislim da to cijelom regionu i u političkom i u svakom drugom smislu može donijeti dobro. Kakva je sudbina te inicijative, o tom potom, pregovori još traju. To je težak posao, ali i ovo što je do sada dogovoreno je uspjeh.

NN: Kako ocjenjujete nedavni teroristički čin u Sarajevu?

SOFTIĆ: Ovo što se desilo u Sarajevu je svakako prijetnja i nije moguće izračunati i izmjariti štetu koju mi kao država trpimo zbog toga. U kontekstu ove priče o ljudskim pravima mi imamo obavezu da ljudima omogućimo da žive i misle slobodno, ali sa druge strane ljudi moraju da poštuju ustavnopravni poredak i zakone ove zemlje. Zato mislim da je to više pitanje za državu nego za Islamsku zajednicu.

NN: Koliko je vehabizam sam po sebi opasan, a koliko se možda radi o zloupotrebi nekog pokreta u islamu?

SOFTIĆ: Vehabizam kao pokret ne postoji u BiH. Ne postoji nikakva struktura koja bi svjedočila da mi imamo vehabijski pokret. Imamo pojedince koji su najčešće tokom rata dolaskom nekih ljudi na ove prostore poprimili drugačiji način obavljanja vjerskih propisa. Postoji mnogo interpretacija islama s obzirom na to da je to jedna velika monoteistička religija koja broji milijardu i nekoliko stotina miliona sljedbenika u svijetu. U tom smislu mogu navesti riječi Poslanika koji je izjavio da će se njegova zajednica kad se preseli na drugi svijet podijeliti na 72 ili 73 grupe. Samo jedna od tih će biti nagrađena Dženetom. Ako se neko deklariše kao musliman, to samo po sebi ne znači da je on kao takav i kod Boga prihvaćen. Ja ne želim da se ta opasnost potcjenjuje, ali istovremeno ne želim da se ljudi proganjaju i osuđuju samo zbog njihovog oblačenja, i tako dalje. Prema svima se treba odnositi na način koliko poštuju Ustav i zakone ove zemlje.

Izvor: Nezavisne.com