Autor: dr. Jahja Fehratović
U Prvom svjetskom ratu, Bošnjaci Sandžaka su ratovali u tri vojske, na tri različite strane:
1. Austro-ugarska ih je regrutirala za pomoć svojim saveznicima Osmanlijskom carstvu na Čanakalama, na Galipolju, i skoro se niko od tih velikih gazija nije vratio;
2. Kraljevina Srbija ih je regrutirala u Muhamedanske bataljone, koji su listom izginuli u odbrani Beograda od Austro-Ugarske;
3. Kraljevina Crna Gora ih je regrutirala u Crnogorsku sandžačku vojsku koja je izvojevala pobjedu u Mojkovočkoj bici i diljem izginula.
U tom zbijenom historijskom trenutku, između 35.000 i 40.000 najsposobnijih Bošnjaka Sandžaka, otišlo je u neku vojnu, i nikada se nije vratilo svom topraku. Ratujući na tri strane, za račun četiri različite države, sandžačka mladost, snaga, jakoba, budućnost i nada, a većinom mučna sirotinjskog hala i življenja, položila je živote – što milom što pod moranjem – za različite ideje, prilike, državna uređenja i prilike. Jedan brojem malehan narod, kakav su Bošnjaci, a još malehnija zajednica sandžačkih Bošnjaka, proporcionalno broju stanovnika, vjerovatno je među narodima koji su podnijeli najviše žrtava u tom nesretnom ratu.
A paradoksom sudbine i Božijim određenjem, braća, plemenici, sunarodnjaci ratovali su na različitim stranama i u različitim vojnama. Međutim, u jednom su svi bili jednaki: na svakom ratištu, u svakoj vojsci, bivali su najveći heroji i junaci, gazije i šehidi, znani i neznani, priznati i nepriznati.
Da se Allah smiluje našim slavnim precima, šehidima i gazijama, junacima i herojima Sandžaka!
U Prvom svetskom ratu moj pradeda se borio u austro-ugarskoj vojsci, na istočnom frontu prema Rusima, ne iz nekog svog ličnog uverenja, herojstva ili nečeg trećeg, već iz najjednostavnije činjenice što je bio mobilisan i poslat tamo sa hiljadama i hiljadama drugih Srba (i Hrvata) iz Hrvatske, tada dela Austro-Ugarske.
Velika tragedija, sasvim bez veze izgubljena mladost, izgubljeni zivoti. Zato pamet u glavu, manti se ratova i praviti djecu!
bosnajci su ginuli i branile oni koji su ih nakon toga ubijali proterivali vrsili genocide nad njima rusili im dzamije potimali pljackali imovinu i dan danas vrse genocid i zlocine nad njima da nije bilo tih bosnjaka muhamedana srbija nebi bila danas srbija