Turska – “Ako je Egipat majka svijeta, Turska je njegovo srce. Majka ne može biti bez srca, niti srce može postojati bez tijela, izjavio je bivši narodni poslanik i član pokreta Muslimansko bratstvo (Ihvan) u Egiptu Adil Rašid.
U organizaciji Udruženja anadolske omladine u Antalyi u kulturnom centru Erdem Beyazit održana je “Noć posvećena šehidima”. Rašid se obratio prisutnima i tom prilikom ustvrdio da je islamska zajednica u opadajućem trendu jer se ljudi opredjeljuju za ovozemaljski život i udaljili su se od džihada na Allahovom putu.
Isičući da islamski svijet plaća visoku cijenu, Rašid je kazao da je islamski ummet nekada vodio svijet, a da danas njime upravljaju neprijatelji.
Rašid je u svom govoru istakao da su najnovija dešavanja u Egiptu rat između istine i neistine, dodavši : “Vojna hunta je upravljala izbornim procesom poslije svrgavanja Hosnija mubaraka 25. januara. Na prvim demokratskim slobodnim izborima u historiji Egipta Muslimansko bratstvo i islamske snage su postigle ogroman uspjeh. To je bio prirodan rezultat, jer egipatski narod želi živjeti u sjeni islama. Iza dešavanja stoje ostaci bivšeg režima” .
Rašid je istakao da je Mursi, prije nego je svrgnut, namjeravao da Egipat proizvodi vlastitu hranu, lijekove i oružje, da je ova zemlja prije vojnog udara ponovo zauzela položaj koji zaslužuje na međunarodnoj sceni i u arapskom svijetu, te da je slala pomoć i otvorila granični prijelaz Rafah za stanovnike Gazze.
Govoreći o dešavanjima u Egiptu, Rašid je kazao da su se ljubitelji slobode nakon pritvaranja Mursija slili na trgove tražeći povratak legitimiteta, nakon čega su na svim trgovima uslijedile demonstracije uslijed kojih su maskrirana djeca i žene, te da se se ljudi žrtvovali uprkos svoj toj okrutnošću.
Rašid je ustvrdio da se iza svih problema koji muče muslimane kriju cionisti i dodao:
“Ako je Egipat majka svijeta, Turska je njegovo srce. Majka ne može biti bez srca, niti srce može postojati bez tijela. Svi vjernici su braća. Sirija se pretvorila u mjesto masakra. Moramo osluhnuti glas tamošnjeg ummeta, vrisak majki i jecaj djece. Veliki broj ljudi tamo gine svakog dana. Moramo razmisliti o tome šta bi mogli učiniti za Sirijce”.
(trtbosanski)
