27. April 2011


Muamer ef. Zukorlić, muftija sandžački i cijele Srbije


U intervjuu za Dane, muftija Islamske zajednice u Srbiji objašnjava zbog čega je najavljene izbore za Bošnjačko nacionalno vijeće smatrao nelegalnim, zašto je u sukobu sa “srpskim režimom”, zašto trenutno ne razmišlja o mogućnosti da na mjestu reisu-l-uleme naslijedi Mustafu Cerića, kako su Rasim Ljajić i Sulejman Ugljanin postali “sandžački Rahman Morina i Sejdo Bajramović”, govori o Zoranu Đinđiću, Borisu Tadiću, Aidi Ćorović, svojim planovima i ambicijama

Posljednjih godina, svaka izjava ili javni nastup muftije Islamske zajednice u Srbiji Muame-ra ef. Zukorfića u beogradskoj je javnosti i me­dijima dočekana na nož. Uprkos jakoj konku­renciji omraženih “neprijatelja” koji su posljednjih dva­desetak godina prodetilovali srpskom javnom scenom, odavno se ne pamti da je neka ličnost na taj način uspi­jevala da ljude izvede iz takta, a da istovremeno u to­me neskriveno uživa. Muftija Zukorlić do ludila dovo­di sve – od bloggera i anonimnih komentatora, do ana­litičara, novinara i političara.

Čime to muftija Zukorlić toliko iritira srpsku jav­nost?

Prvi utisak je da je problematičan sam muftijin na­stup u kome nema snebivanja i snishodljivosti; svo­je stavove izražava direktno, jasno i “u čelo”, braneći ih bez povišenog tona, bez vrijeđanja i inteligentno. Ono što mnogi tumače kao njegovu nadmenost, po ri­ječima muftije Zukoriića, proizlazi iz uvjerenosti u is­pravnost stava.

“Nadmoć argumenata i njhova utemeljenost proi­zvode takav utisak” – objašnjava.

Osim argumenata, srpsku javnost očigledno iriti­ra i neverbalna poruka koju joj, tokom nastupa, muf­tija svjesno šalje: ravnopravan sam sa vama. ne bo­jim vas se. Svojevremeno je bivši crnogorski premi­jer. Milo Đukanović. prolazeći kroz sličnog medijskog”toplog zeca”, primlietlo da srpska vlasi svaku ravno­pravnost drugoga doživljava kao sopstvenu ugroženost.

Kada je riječ o muftiji Zukoriiću, ni takozvana dru­ga Srbija prema njemu nema bitno drugačiji odnos. Ne­davno mi je. ne bez čuđenja, bivši saradmk Zorana Đinđića ispričao kako mu je predsjednik srpske vlade, vrativši se 12 Novog Pazara, oduševljeno opisao svoi prvi susrel sa muftijom Islamske zajednice u Srbiji.

“Konačno sam našao pametnog i modernog čove-ka” – kazao je Đlnđić “Sa njim je lako naći zajednički jezik – zna šta hoće. želi da sarađuje i ne gusla.”

Muftija Zukorlić se sa simpatijama sieca ubijenog predsjednika srpske vlade. ZUKORLIĆ: Đinđić je bio izuzetan čovjek, pametan, brz, pragmatičan Lako smo komunicirali, lako se razumje­li Bojim se da su čelnici Demokratske stranke pogre­šno procijenili da će Zoran Đindić biti brzo zaboravljen. Objektivno, nakon Dindića je jako teško biti lider name­tnuo je visoke standarde koje, ma koliko se trudili, ovi na vlasti očigledno ne uspijevaju da dostignu Đmdic je Bošnjacima vratio nadu. pokušao da zacijeli rane. rane nedavnih krvavih ratova.. Danas je sve drugačije

DANI: Sta je drugačije?

Kakav imate problem sa Srbijom i kakav Srbija ima problem sa Vama?

ZUKORLIĆ: Nemam problem sa Srbijom; Imam pro­blem sa srbijanskim režimom. Takođe, mislim da ni Srbija nema problem sa mnom. Druga je stvar što, ka­da god podignem glas protiv nezakonitog i diskrimi-natorskog ponašanja, režim me nastoji predstaviti kao državnog neprijatelja Uprkos svojoj deklarativno proevropskoj orijentaciji, ova vlast – sadržajno i su­štinski – predstavlja kontinuitet sa ranijim režimima koji su bili naslonjeni na beogradske akademske i cr­kvene krugove, kao i na strategije koji Bošnjake po-smatraju kao opasnost za srpsku državu i narod. U pi­tanju je virus koji. kada mutira, proizvodi genocid.

DANI: Srbiju doživljavate svojom državom?

ZUKORLIĆ: Pravno gledano, državu čine teritorija, na­rod i vlast. Prva dva navedena elementa smatram svo­jim, dok treći to objektivno nije. Da jeste. Srbi|a bi bi­la nešto sa čim bih mogao da se identifikujem. Nažalost, režim ml takvu mogućnost uskraćuje.

DANI: Šta Vas to toliko Iritira?

ZUKORLIĆ: Problem je dvojnih standarda koji su te­melj diskriminacije. Diskriminacija proizvodi nezado­voljstvo, nezadovoljstvo destabilizaciju, destabiliza­cija nasilje… Hoću da kažem da je bošnjački narod ov­dje konstantno diskriminiran – legalno i ilegalno.

DANI: Na koji način?

ZUKORLIĆ: Legalna diskriminacija je sadržana u sa­mom ustavu Vojlslava Koštunice kojim je Srbija defi­nirana kao država srpskog naroda i građana koji u njoj žive. Bošnjacima |e na laj način poručeno da – osim personalno, kao građani – Srbiju ne mogu doživjeti svo­jom državom Ovd|e postoje dva ključna problema: sta­tus Bošnjaka kao autohtonog naroda u Srbiji i status Sandžaka kao teritorije na kojoj oni žive. Umjesto što ih tretira kao strano tijelo. Srbija bi Bošnjake morala tretirati kao nekoga ko je u srpsku državnost unio i teritoriju i narod, koje svojevrstan suvlasnik same Sr­bije. Od države tražimo da nas prihvati sa svim našim tradicionalnim, vjerskim, historijskim, jezičkim i na­cionalnim specifičnostima. Umjesto toga. rJobijarno dis­kriminaciju koja je poslednjih nekoliko godina bila naj­prisutnija i kroz pokušaj otimanja Islamske zajedni­ce, a onda i njenoga cijepanja

Nedavno sam u Homogenoj Srbiji, studiji Stevana Moljevića, našao tezu koja me je zaprepastila. Naime, kaže se da u Srbiji mogu biti prihvaćene samo one cr­kve koje ovdje imaju svoje centrale i svoje vrhovne po-

glavare. Ministar vjera u vladi Vojislava Koštunice je, objašnjavajući zašto ne prihvata našu Islamsku zaje­dnicu, stvar obiasnio na doslovno isti način.

DANI: Zar takav moljevlćevskl argument nije logičan kada je u pitanju DSS?!

ZUKORLIĆ: Jeste, u pravu ste.

DANI: Šta je sa vladom koja je došla nakon Koštu­nice?

ZUKORLIĆ: Boris Tadić je naše najveće razočaranje! Prvo. oba puta ie dobio izbore glasovima Bošnjaka. Sam Tomislav Nikolić je, nakon proglašenja izbornih rezultata, rekao da je Tadić pobijedio zahvaljujući muf­tiji Zukoriiću.

DANI: Danas Vam je žao zbog toga?

ZUKORLIĆ: Ne, naprotiv U tom trenutku, Tadić je bio jedini izbor. Osim toga. glas za demokratsku koalici­ju predstavljao je zdrav odnos i želju da novim vlas­tima damo šansu za novi početak. Umjesto novog početka. Tadić je nastavio da se prema Bošnjacima odnosi na način na koji su to činili nacionalisti koji su se oslanjali na Garašanlna. Čubrilovića ili Moljevića. Kada dode u Sandžak, Tadić ne ulazi u grad; obiđe Pe­trovu crkvu, kreće se zaobilaznim putevima, čime po­ručuje građanima da nema problem samo sa mufti­jom. Očigledno, Ima problem sa građanima Sandžaka Ali. razumijem ga: teško je pojaviti se pred ljudima ko­ji su za vas glasali a kojima niste ispunili dato obećanje. III. pogledajte šta su uradili sa izborima za Bošnjački savjet”

DANI: Novi izbori su bili zakazani za 17. april, a po­tom otkazani. Da nisu, da II bi na njima učestvo­vala vaša Kulturna zajednica Bošnjaka?

ZUKORLIĆ: Više puta sam isticao da su za nas izbo­ri za BNV završeni i da je poštovanje zakona jedim način da se rad tog vijeća deblokira. Hoću da kažem da je priča o novim izborima još jedna u nizu ružnih poru­ka koje se šalju Bošnjacima, a koja znači da režim ne odustaje od instaliranja svojih saradnika na čelo boš­njačkih nacionalnih institucija. To smo imali devede­setih godina na Kosovu, kada je Mllošević u Prištini želio vidjeti isključivo svoje “poštene Albance” Isti­na, smjena ministara Ciplića i Šijakovića je dobar po-tez, ali se bojim da ne bude samo simbolički.

DANI: Da II su smijenjeni ministri iskazivali svoj ili odnos vlade, Sta mislite?

ZUKORLIĆ: Sačekaćemo da vidimo i, ako dobijemo po­zitivne signale, bez obzira na prethodne provokacije i nezakonita ponašanja, spremni smo da razgovara­mo o svim otvorenim pitanjima. Vid|ećemo i šta da­lje i sa kim. Kao što sam rekao – sa Zoranom Đindićem je bilo puno lakše…

DANI: U cemu jc razlika Dinđlćevog i Tadićevog od­nosa prema Bošnjacima?

ZUKORLIĆ: Naipnje. razlika je u ponašanju Priznajem da sam u početku, prije svega zbog određenih ideolo­ških razlika, prema Dindiću bio prilično rezervisan.

DANI: Kakvih ideoloških razlika?

ZUKORUĆ: Za razliku od Đinđića, koji je bio izraziti sekularista liberalne orijentacije, ja sam vjernik Mo­ju rezervisanost je razbio već svojim prvim nastu­pom:

“Znam šta se desilo, ne želim ništa da pravdam, nešto mi je jasno, nešto i nije, ali hajde da otvorimo novu stranicu” – predložio je.

Prihvatili smo.

Đinđićev cilj je, kako je sam rekao, bio da Bošnja­ke integriše u srpsko društvo, da ih učini faktorom sta­bilnosti i jednim od stubova Srbije. Bilo mu je jasno da tako nešto neće biti moguće ako Bošnjaci Srbiju ne dozive kao svoju zemlju. Zato je tražio da najprije na­pravim spisak stvari koje su nam neophodne.

“Spisak vam je, muftija, prilično dug” – nasmijao se kada ga je vidio. “Budimo realni: dajte da vidimo šta je najvažnije, šta vam je najpreče”.

“Univerzitet” – odgovorio sam.

Danas se. osim bošnjačkih, na tom univerzitetu ško­luje preko 1.500 srpskih studenata i niko ih ne pita da li su Srbi ili Bošnjaci.

DANI: Mislite da je Đindić, za razliku od svojih pret­hodnika, ali I onih koji su došli kasnije, razumio problem Bošnjaka u Srbiji?

ZUKORUĆ: Dmđić |c shvatio da se prema Bošnjacima više niko ne može ponašati kao što se ponašao u XX vijeku. I to je bik) važno Razgovarali smo o Bosni, o Kosovu, o cijelom regionu vjerovao je da bih. zbog Ui-skosti sa pojedinim ljudima iz vrha BiH. mogao odigra­ti važnu Jogu u odnosima Srbije i Bosne. Đindic je shva­tio – a to malo ljudi zna – da bez stabilne Bosne ne­ma stabilne Srbije. U dugom periodu naše istorije. čini mi se da je Đindić bio jedini srpski političar koji nije imao teritorijalnih pretenzija prema Bosni.

DANI: Kada smo kod poredenja, postoji teza da je vaša sujeta kriva za loš odnos sa predsjednikom Tadićem koji Vas, navodno, ne uvažava na način na koji je to činio Zoran Đindić.

ZUKORUĆ: Prvo. dvije godine sam bio vrlo blizak sa Bo­risom Tadićem Možda nije korektno reći, ali je istina

– na njegovo insistiranje Do posljednph predsje­dničkih izbora, bili smo u čestoj i direktnoj komunika­ciji. Nakon toga. izgleda da je procijenjeno da mu više nisam potreban… Znate, dobri odnosi imaju smisla sa­mo ukoliko ih prati efekat onoga za šta se zalažete. Po­što je taj efekat izostao, došao sam u raskorak ne sa­mo sa Tadićem. nego i sa cijelim režimom. E. onda su srpski mediji krenuli da pišu o muftijinoj “zapaljivoj re­torici”, o navodnim prlietnjama. To su besmislice.

DANI: Nije prijetnja Vaša poruka da se Srbiji može dogoditi egipatski scenario?

ZUKORUĆ: Kada srpski režim upozonm da mu se može dogoditi egipatski scenario. svi mediji o tome grme pet dana: kada isto kaže Branislav Čanak, predsjednik jednog od sindikata, to niko ne registruje Ili. još kon-kretnije: u Sombonj se pnje nekoliko dana desio an­tisemitski incident i predsjednik Jevrejske opštine po­ručuje: Nikada se nije pojavio ozbiljniji antisemitizam, a da nije stradao većinski narod. Zamislite da je to re­kao muftija!

SPECIFIČNA IDEOLOGIJA “U Srbiji postoji specifična ideologija koja predstavlja mješavinu nacionalizma, državne i političke nedovršenosti i uskih ličnih interesa”

DANI: Ne mislite da tu Ima i nešto vaše odgovor­nosti? Čak ćete i od ljudi Iz tzv. druge Srbije čuti

muftija je nacionalista.

ZUKORUĆ: To je moguće zbog medijskog monopola koji je ovog trenutka gori nego u doba Miloševića. U Srbiji ne postoje opozicioni mediji. Kada ukazem na požar, kažu da sam piroman: kada u Novom Pazaru kažem da postoje dva načina promjena – evropski i afrički i da preferiram evropski, mediji isjeku posle-dnji dio rečenice i kažu – muftija pnjeti. Ustvan. sa­mo pozivam da damo sirup, da sjutra ne bismo dava­li inijekciju. da dajemo injekciju, da ne bismo morali operirat, da operiramo, da ne bismo morali amputi­rati… Znate, svaka ideologija – to se na ovom pnrme-m jasno vidi – ima problem da objasni da li je auten­tična ili je samo plaši

DANI: 0 kakvoj Ideologiji govorite?

ZUKORLIĆ: U Srbiji postoji specifična ideologija koja predstavlja mješavinu nacionalizma, državne i političke nedovršenosti i uskih ličnih interesa Nacionalizam je često samo sredstvo, a ne stvarna ideologija Jer. au­tentični nacionalisti, poput Vojislava Koštunice, sudeći bar po rejtingu, nemalu stvarni ullcaj.

DANI: Prije nekoliko godina, Ćedomir Jovanović je stvari precizno definisao postavljajući pitanje koga se, vjerujem, danas nerado sjeća: “Ako je Koštunica novi Milošević, ko je novi Koštunica?!” Dakle, zar ne mislite da je ta nacionalistička “nit”, uprkos rejtinzima, ostala ključna konstanta srpske politike?

ZUKORLIĆ: Vjerujem da danas imamo trgovce naci­onalizmom, ne nacionaliste iz ubiedenja To su ljudi koji gledaju šta će to kod naroda u kom trenutku naj­lakše da prođe, šta donosi glasove i obezbeduje po­dršku onih koji su stvarni vladari Srbije – SPC i SA-NU. Zato se najpriie malo ode kod patnjarha. pa kod tatinog prijatelja. Dobrice Cosića po blagoslov, malo kod Srba sa šajkačom, pa onda malo na Paradu po­nosa: jedno govorite u Bruxellesu. drugo u Beogradu jedno u Ankari, drugo u Novom Pazaru… Građani pre­poznaju licemjerstvo i zato su oprezni. Srpska vlast od mog naroda danas traži da im vjeruje stoprocen-tno, a da oni nama ne vjeruju ni dva procenta

DANI: Gdje to vidite?

ZUKORLIĆ: Na pitanju autonomne. Naše opredjelje­nje ie da zahtjevi za autonomijom i sve aktivnosti ko­ji se pokreću u tom smieru ne smiju biti nauštrb in­tegriteta Srbije i Crne Gore Bilo ie mnogo pokušaja

TEŠKO NAKON ĐINDICA “Đinđić je bio izuzetan čovjek, pametan, brz, pragmatičan. Lako smo komunicirali, lako se razumjeli. Bojim se da su čelnici Demokratske stranke pogrešno procijenili da će Zoran Dindić biti brzo zaboravljen”

da se taj naš zahtjev dovede u vezu sa secesijom, pc kušajem mlienjanja granica, što nije taćno Definira nje autonomije mora da proistekne iz razgovora i on; ne smije biti iskliucrvo po mien Bošnjaka, a protivn interesima Srba i Crnogoraca Naprotiv. Danas me mnc gi kritikuju što nisam izašao sa konkretnim prijedlo gom. ali. znate, ja sam muftiia. nisam političar.

DANI. A to Vam upravo zamjeraju: često se pona šate kao politički, ne kao vjerski lideri?

ZUKORUĆ: To nije taćno! Zbog pozicije u kojoj se na lazim, trenutno predstavljam glas naroda koji je raj glasniji, koji se nauaće čuje. Pokušavam dvije stvari da se ne odreknem prava na slobodu, ličnih i kole ktivnih prava i trudim se da to bude ostvareno mimin sredstvima. Neka vlast ukloni nepravde i prihvatan da za sve ostalo budem kriv. Kako da stoprocentni vjerujem režimu u Srbiji, predam Im suverenitet teri torije na kojoi živim, povjerim im svoju porodicu, svo život, svoj narod, a oni mom narodu neće da preda ju ni dva procenta suvereniteta u okviru državnog us tavnog poretka?!

DANI: Izvinite, već treći put kažete – moj narod Vi, dakle, imate i svoj narod?!

ZUKORLIĆ: Ne govorim u tom smislu. Govorim o na rodu kome pripadam. Taj isti narod može da kaže moj muftija. Nije to problem.

DANI: Šta je problem? Jednom ste rekli da su Bošnjacl jedini narod u Evropi koji nema svoji državu.

ZUKORUĆ: Evropa je sazdana kao zajednica naci onalnih država i o nacionalnoj državi govorim kao o kuć koja štiti jednu naciju, uključujući, naravno, I ostale građane. Izvinite, kao čovjek koji živi u okruženju u ko­me svi imaju jednu ili jednu i po državu, a ja nijednu, imam razloga da se ne osjećam sigurno. Na tu činje­nicu ukazujem kao na nešto što legitimizira moju ne­sigurnost, pa onda tražim dodatne mehanizme zašti­te. Ako BiH ne može da me zaštiti jer ml, po njenom ustavu, nije matična država, onda mi u Srbiji i Crnoj Go­ri dajte malo više sigurnosti. Ali, ne kao milostinju, ne­go kao zajednički Interes koji će se očitovati i u tome da naši raniji strahovi i briga za opstankom, uteme­ljena na Iskustvu od stotinu godina, ne izbije ponovno na površinu. Umjesto te zaštite, nakon deset godina demokratske vlasti, dobijemo cijepanje Islamske za­jednice, opstrukciju univerziteta, ometanje akredita-clje, istjerivanje vjeroučitelja Iz škola, činjenicu da su na čelo četiri od pet najvažnijih novopazarskih državnih ustanova postavljeni Srbi koji nisu čak ni iz Novog Pa­zara, koji su dovedeni sa strane, konstantne pokuša­je pokrštavanja bošnjačke djece… Hoćete još?!

DANI: Ko pokrštava bošnjačku djecu?

ZUKORLIĆ: Takav je školski program. Zašto bošnjačka djeca u Sandžaku moraju da slave školsku slavu, za­što Sveti Sava?! Kada postavim to pitanje, odgova­raju – muftijina retorika je zapaljiva, što mu smeta Sve­ti Sava. to je svejedno… Pa, ako je svejedno, zašto pra­voslavna djeca iz Sandžaka ne slave neki islamski pra­znik?! Neće, naravno.

DANI: Čekajte, gospodine Zukorliću! Pa, u srpskoj vladi imate dva ministra iz Sandžaka: Sulejmana Ugljanlna i Rasima Ljajića.

ZUKORLIĆ: Ljajić i Ugljanin nisu naši predstavnici: oni su nastavak negativne politike prema Bošnjacima. Ono što je Milošević pokušao silom, Koštunica i Tadić po­kušavaju tako što će manjinske predstavnike uvesti u vladu, na ličnoj i porodičnoj osnovi im obezbijediti sve što požele, uz uslov da se odreknu interesa naroda. Do­bivši dva ministra u srpskoj vladi, Bošnjaci su dobili pred­stavnike Beograda u Sandžaku. Ljajić i Ugljanin se upra­vo tako i ponašaju: kada dođu u Sandžak, pričaju o in­teresima vlade, a ne o interesima Sandžaka. Oni su tzv. “pošteni Bošnjaci”, sandžački Rahman Morina i Sej-do Bajramović. Dekor. Bošnjaci su postali taoci te dvi­je ministarske fotelje. Kada kažemo da smo ugroženi, odgovara nam se – kako ste ugroženi, imate dva mi­nistra. Dobra, ukinite ministre, dajte nam prava. Uo­stalom, ako su ministarske fotelje pokazatelj prava na­cionalne zajednice, onda to znači da Mađari, kojih je u Srbiji više nego Bošnjaka, ovdje nemaju nikakva pra­va. Jer – nemaju nijednog ministra. Iz “argumenta* dva ministra ide agresija na Islamsku zajednicu, odatle se, umjesto neposlušnog muftije, postavlja novi “vjerski lider” Zilkić… Ali, pošto su svi oni potrošeni, sada uvo­de nove igračice koje igraju istu Igru.

REIS IZ U BiH “U onm trenutku, sebe ne vidim na toj funkciji zato što mislim da sam za nju previše dinamičan”

DANI: Mislite na Aidu Ćorovlć, sa kojom ste ne­kada bili u dobrim odnosima?

ZUKORLIĆ: Pravilnije je reći – ona je sa mnom bila u dobrim odnosima. U pitanju je ista stvar: dok sam podržavao Borisa Tadića i Rasima Ljajića kojima služi, Ćorovićka me je podržavala; kada sam uskratio po­dršku, dobila je zadatak da se obruši na mene.

DANI: Zar nije bilo obrnuto?!

ZUKORLIĆ: Ne. ne… Pismo koje pominjete je napisa­la Aida Rašljanin. ne ja. Nikada se nisam krio iza tuđeg imena; da jesam, danas bih imao manje problema.

DANI: AH se valjda ne možete složiti sa etiketa­ma i argumentima ad hominem na račun Aide Ćorović?

ZUKORLIĆ: Pismo Aide Rašljanin predstavlja po­vršnu psihoanalizu u kojoj neko ko je prethodno po­vrijeđen pokušava da objasni eksentrično ponašanje napadača Tako je otvoreno pitanje Ćorovićkinih go­dina, klimaksa, porodičnog stanja…

DANI: Što je, u civillzovanom javnom govoru – ne­dozvoljeno I

ZUKORLIĆ: Ali. pogledajmo najprije tekst Aide Ćorović koji je izazvao takvu reakciju. Mislite da je dozvoljeno nekoga ko nosi islamsku nošnju javno optužiti da to čini kako bi “prekrio svoju narkomansku I nemoralnu pro­šlost”?! Izvinite, ali poslije takvih optužbi nemam nika­kvu potrebu da kritikujem studenticu Rašljanin. Čudno je da srpska javnost danas osuđuje onoga ko se bra­nio, a ne onoga ko je napadao. Osim toga, Aidi Ćoro­vić se otvaraju svi srpski mediji u kojima ona vulgar­no, brutalno i banalno blati Islamsku zajednicu.

DANI: Kao što su, čujemo, oponentlma Aide Ćorović otvoreni sandžački mediji koje Vi kontro-llšetel U čemu je razlika?

ZUKORUĆ: Čekajte, čekajte! Koje su to moje opera­tivne, političke ili bilo kakve druge poluge moći?! Zbog sličnog “paketa optužbi”, nedavno sam ministra po­licije. Ivicu Đačića, zamolio da me obavijesti ako ima bilo kakva saznanja da se bilo ko iz mog okruženja bavi nedozvoljenim radnjama. Nisam dobio odgovor. Dakle, stvar je negativne kampanje koju vode srpski kontrolisani mediji. Zato prtča o moiim medijima, o mom obezbjeđenju. o džipovima

DANI: I to Vam se često zamjera.

ZUKORLIĆ: Džipovi pripadaju agenciji koja je iznaj­mljena da se brine o mojoj bezbjeđnosti. Ako sam već odlučio da angažujem pratnju, ne mislite valjda da ću se tim ljudima miješati u posao i pitati – zašto džip, a ne. recimo, To nije moj posao.

DANI: Zašto Vam je, uopšte, potrebno obezbjedenje? Čega se plašite?

ZUKORLIĆ: Zato što se u Srbiji ne osjećam bezbijedno. Kada tako nešto kažem, oni se naljute. Pa, čekaj­te, ljudi! Ovo je država u kojoj su ubili premijera! Neću da rizikujem. Volio bih da građani shvate da u ovome što govorim nema nikakve “zapal|ivosti”. da nema ničeg ružnog, negativnog, nema neprijateljstva… Beograd me je natjerao da govorim na ovaj način i nisam srećan zbog toga..

DANI: Ipak, ponekad izgleda kao da u svemu ovo­me uživate,

ZUKORLIĆ: Uživam u misiji koju imam, koja me ispu­njava i koja je višeslojna.

DANI: Imate misiju? Znate da su u (storiji ljudi sa misijom često znali da budu opasni?

ZUKORLIĆ: Ne. naprotiv; život bez misije je besmislen. Pitanje je – šla vam je mislija.

DANI: Staje Vaša misija?

ZUKORLIĆ: Moja mislija je dobro djelo, i na makro i na mikro planu. U duhovnoj dimenziji, trudim se da vodim računa o sopstvenom i o odgoju svoje porodi­ce, odgoju ljudi oko sebe, da tome doprinesem u smi­slu tormiranja ličnosti koja živi u zdravom duhovnom i materijalnom ambijentu Osim toga. cilj mi je da lju­de naučim da jedni drugima čine dobro i da u tome uživaju. To je moja misija. Tokom osamnaest godina institucionalnog života, od toga nisam odustao. Nisam se zamorio, nije mi dosadilo, jer ie u tome smisao živo­ta. Vjerujem da je jako loše čovjeka svesti na biolo­giju, kao što to čine brojni političari. Kada god pos­tavite neke zahtjeve koji su iznad biologije, om vas vraćaju na hljeb, na radna mjesta, na ono što oni ni­su uradili. I onda mene prozivaju – nemojte tu pnću. ljudi su gladni Pa, zašto su gladni, ko je za to kriv?’ S druge strane, možda je moja misija specifična jer nije konvencionalna, ne uklapa se u stereotip pona­šanja vjerskih prolila.

DANI: U toj misiji, gdje ćete stati? Kakve su Vam ambicije? Kažu da ste viđeni za mjesto novog rei-su-l-uleme Islamske zajednice BIH?

ZUKORLIĆ: 0 lome je prerano govoriti. U ovom trenu­tku, sebe ne vidim na to) funkciji zato što mislim da sam za nju previše dinamičan Osim toga, to bi bila prva funkcija koju za osamnaest godina nisam sam napravio. Nikada nigdje nisam došao na gotovo i ni­kada funkcija nije postojala prije nego što sam dobio priliku da je lično konstituišem. DANI: Ne zvuči II to pomalo pretenciozno? ZUKORLIĆ: Ne Problem je u tome što očigledno imam više samopoštovanja nego što to očekuju moji proti­vnici. Zato možda tako djeluje.

Izvor: Mesihat.org

Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone



Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVI ODGOVOR

No more articles