Bijelo Polje – Knjiga ”Sofra” autora Ervina Spahića, predstavljena je večeras u bjelopoljskom Centru za kulturu. Riječ je o zborniku priča u kojima Ervin Spahić povezuje sjećanja i aktuelne događaje sa puno varoškog humora, ironičnih otklona i angažovane poente.
– ”Sofra” je zbirka kratkih priča koje se pamte dugo. Jer ako se ponovo pronalazi pamćenje, to je u ovoj knjizi. Ova nam knjiga pripada, jer je pisana generacijama, kazao je u svom kritičkom osvrtu, Draško Došljak.
Među koricama, sa naslovnicom akademskog slikara Abaza Dizdarevića, ovoga Spahičevog djela smještene su 23 prozno – poetske priče. Ova knjiga je šetnja bjelopoljskim sokacima i sjećanjem, i kao da je svaka kocka kaldrma, posebne pričaone koje nam donosi ova knjiga, i buduće knjige. Ali i one priče, mnogobrojne, koje su se čule pod šindranim krovovima akovske arhitekture.
Priča” Studen” je ona od koje se ”damari nadimaju, a srce jače lupa”. Priča o životu našem, našim majkama, životu što je prohujao sa vihorom. A, tek priča o pobratimstvu…. E, to je Bijelo Polje i njegovi ljudi. Dobro i uzdarje za dobro. Stare i nove priče. Savremene. Teći će Lim, pričaće se priče, ostajače one koje se ukoriče. Ove Ervinove če zasigurno trajati i ovdje i tamo će” po moru teći Lim”.
Za Ervinovom ” Sofrom”
Knjiga” Sofra” je višeslojno djelo, protkano životom, patnjom, istorijom, filozofijom, humorom, dokumentarnošču. To je djelo koje ima svoje ”JA” . Koje na svakoj stranici ima suvi pečat. Djelo u kojem su ostali sačuvani običaji bjelopoljske čaršije, kazao je Kemal Musić.- Ako je Rasim Hadrović Polimski sačuvao staro Bijelo Polje na svojim crtežima, Ervin Spahić je to uradio u ” Sofri ”.
Ako je Ćamil Sijarić ovjekovječio Bihorce u svojim djelima, Ervin Spahić je ovom knjigom obezbijedio vječnost nekadašnjeg jezika bjelopoljske čaršije. Iznad svega je ovdje bogatstvo leksike jednog vilajeta koji više ne postoji, a kojem je Ervin Spahić podigao obelisk, istakao je Musić.
(RadioBijeloPolje)