U Srbiji se u ovom trenutku nalazi 4.200 izbjeglica i migranata. Smješteni su u centrima za izbjeglice. Boris Gagić posjetio je jedan od njih, u Sjenici, koji je zbog zatvorenih granica dalje prema zapadu premašio svoje kapacitete.
Mališani iz Iraka ili Afganistana igraju se u “dječijem kutku” u Sjenici, nakon višemjesečnih putovanja brojnim zemljama.
Na red u prostoriji brine Evivan, nekada odgajateljica u Iraku.
“Otvaranjem ovog kutka imamo manje problema s djecom, ne jure po ulici. Sretni su, kao i roditelji, koji ih imaju gdje ostaviti”, kaže ona.
Usputna stanica
Četiri mjeseca u Srbiji je Muhamed, irački Kurd koji pomaže u kuhinji. Jezik mu više nije problem.
“Sve dobro, ljudi dobro, sve pomogne meni, azilantima dobro”, kaže i dodaje da bi volio ostati tu i oženiti se.
Mnogim izbjeglicama u Sjenici ovo je usputna stanica.
Sirijka Sali je prije šest mjeseci napustila Damask zbog rata.
“Čekam red. Granična policija nas je poslala ovamo. Sva moja porodica je u Siriji. Osim oca koji je u Njemačkoj i njemu želim otići”, kaže Sali.
Prema Zapadu neki su se bezuspješno pokušali probiti, nakon čega su vraćeni u Srbiju.
“Mađarska policija me je uhvatila. Pretražila me detaljno. Policijski pas me ugrizao za ruku, pa su me uhapsili. I vratili u Srbiju, u Suboticu, pa u Sjenicu”, kaže izbjeglica iz Afganistana.
Privremeni dom
Kako je smanjena mogućnost odlaska u zemlje Evropske unije, izbjeglice se sve duže zadržavaju u Srbiji.
“Kapacitet ovog centra je 200 osoba. Ali kako migranti stalno pristižu, sada ih je u Sjenici 230”, izvještava Gagić i dodaje da je djece više od stotinu.
Vrijeme im žele popuniti ljudi koji vode centar. Osam eura su troškovi po izbjeglici, na koje mogu računati. Za sada su zadovoljni drugom činjenicom.
Zato s veseljem oni najmlađi odlaze u grad, u kino. Na kraju dana – povratak u privremeni dom.
Izvor: Al Jazeera
Bas lijepo.