Probleme sa govorom danas ima čak 63 odsto predškolaca. Čak 70 odsto pacijenata uzrasta do pet godina uopšte ne komunicira
PROBLEME sa govorom danas ima čak 63 odsto predškolaca, dok su prije samo nekoliko decenija govorno-jezički poremećaji otkrivani tek kod osam odsto djece!
„Krivce“ za eksploziju ovih problema stručnjaci vide u sve većem broju faktora rizika po rođenju, savremenom životu i načinu kako komuniciramo sa djecom.
– Govorno-jezičke probleme treba shvatiti veoma ozbiljno, jer svaki poremećaj govora i jezika duboko narušava razvoj kongitivnih (saznajnih) funkcija, osujećuje djetetov doživljaj svijeta i snižava njegove potencijale za učenje – kaže za „Novosti“ dr Mirjana Sovilj, direktorka Instituta za eksperimentalnu fonetiku i patologiju govora.
– Loša verbalna komunikacija izaziva neadekvatno ponašanje i teškoće u učenju, što za posljedicu ima neuspešnog mladog čovjeka, sa velikim šansama za probleme u ponašanju – narkomaniju i kriminal.
Ako se neki segmenti govorno-jezičkog razvoja ne pojave u određenom periodu, uvjek dolazi do disharmoničnog razvoja u manjoj ili većoj mjeri. Dijete počinje da pati i njegov razvoj je ometen, a nekada ulazi u hiperaktivnost i druge poremećaje ponašanja. Bez obzira na to, govorno-jezički problemi se i dalje minimizuju, a posljedice toga već osjećamo. Djeca čiji govorno-jezički problemi nisu lečeni prethodnih decenija, danas rađaju djecu sa daleko složenijim poremećajima, smatra dr Sovilj:
– Zbog savremenog održavanja trudnoće, danas se četvrtina djece rađa sa jednim ili više riziko-faktora! Zato je ključno da dijete na vrijeme dođe do logopeda. Idealno bi bilo logoped već posle mjesec dana od rođenja pregleda bebu, da se vidi da li postoji neki faktor rizika i da se ranim tretmanom preveniraju poremećaji i stimuliše razvoj govora.
Kada se spomenu problemi sa govorom, obično se misli na one najčešće: probleme sa izgovorom, lošom artikulacijom glasova, i narušenim tempom govora (mucanje). Ali, dobar dio diece ima ozbiljnije probleme. Dr Sovilj napominje da čak 70 odsto njihovih pacijenata uzrasta do pet godina uopšte ne komunicira, a više od 40 odsto njih ima autistične elemente ponašanja. Upadljivo je da kod većine tih mališana u anamnezi stoji da su gledala televizor po pet-šest časova dnevno!
– Pravovremenim tretmanom svaki verbalni problem može da se riješi – kaže dr Sovilj.
– Više od 95 odsto naših pacijenata, čak i onih sa poremećajima pažnje i ponašanja, razvija govor dovoljno da se uključi u normalne školske tokove.
Poslednje dve-tri godine deca sa teritorije Beograda stižu kod logopeda u ranom uzrastu, zahvaljujući činjenici da su razvojna savetovališta formirana tako da imaju i logopeda. U unutrašnjosti je situacija drugačija, pa dolaze i deca u starijem predškolskom uzrastu, a još opstaju i predrasude da se „sačeka još malo“ i „progovoriće sam“.
– Roditelji, ali i pedijatri rano mogu da primjete da li se razvoj govora odvija kako treba – kaže Ksenija Vekić, logoped iz Zavoda za psihofiziološke poremećaje i patologiju govora „Dr Cvetko Brajović“.
– Oko prvog rođendana dijete već treba da koristi prve riječi sa značenjem. U drugoj godini je govorni razvoj najveći, rečnik se značajno uvećava, a u uzrastu oko godinu i po formira se prva rečenica od dvije riječi. Ako dijete do kraja druge godine ima oskudan rečnik (manje od 10 reči) i nema elementarnu frazu, treba se javiti pedijatru, a zatim i logopedu.
U uzrastu od četiri godine mališani treba već da imaju sve glasove u izgovoru, a od procene stručnjaka zavisiće kada i kako će se raditi s djetetom, u zavisnosti od njegove zrelosti.
– Brojni faktori rizika mogu loše da utiču na razvoj govora kod djece – od trauma i infekcija u trudnoći, tokom porođaja, prevremenog porođaja, male težine na rođenju, do bolesti poput meningitisa u prvoj godini života – dodaje dr Vekić.
– Iako se sa govorno-jezičkim poremećajima može raditi u bilo kojem dječijem uzrastu, suština logopedskog tretmana je što ranija intervencija, ili čak prevencija.
Tako se izbegavaju teži jezički poremećaji, kao što je razvojna disfazija, koja se ogleda u veoma oskudnom rečniku, nedostatku leksike, gramatike i zahteva ozbiljan i dugotrajan rad.
– Naš način života i komunikaciranja danas je bitno promenjen i to se odražava i na probleme jezika – smatra dr Vekić.
– Sa proferom Aleksandrom Ljubićem razvili smo i metod prenatalnog slušnog skrininga, gdje u sedmom mjesecom trudnoće možemo da utvrdimo da li je sa slušnim sistemom djeteta sve u redu – pojašnjava dr Mirjana Sovilj.
– Komuniciramo SMS porukama, preko interneta, djeca provode previše vremena gledajući TV program i to su glavni remeteći faktori ako izuzmemo opšte faktore rizika. Naročito su pogubni crtani filmovi na stranim jezicima. Na taj način dijete veštački ubacujemo u dvojezičnu sredinu. Dok gleda takav program dijete je vizuelno i auditivno previše stimulisano, ono je pasivni posmatrač i nema reakcije, niti imitacije, glavnog načina da se usvoji govor.
Roditelji moraju da budu aktivni učesnici tretmana, bez obzira na to koji je govorno-jezički problem u pitanju. Važan proces rešavanja problema s govorom je neposredna komunikacija sa djecom, kada pričamo s njima uz kontakt „lice u lice“ i smisleno se igramo, primereno njihovom uzrastu.
– Ako pričate s djetetom dok spremate kuću, to je vjreme „bačeno u vetar“, jer je to sadržajno govor koji nije primjeren detetu – pojašnjava Vekić.
– Sve vrijeme boravka s djetetom svaku radnju i predmet treba imenovati, uvjek govoriti pravilno i bez tepanja, kraće rečenice, primjerene uzrastu djeteta i dovoljno razumljive. Djeci treba čitati priče i pjevati dječije pjesmice. Treba isključiti televiziju, puštati u kraćim intervalima crtane filmove na našem jeziku, a i tada je potrebno da se roditelj uključi.
(Novosti)
