Politika je previše ozbiljna stvar da bi bila prepuštena političarima

Niko do sada nije bolje razjasnio dilemu da li je vjerskim poglavarima dozvoljeno da se bave politikom, od lidera Srpske napredne stranke (odnosno Srpske radikalne stranke) Tome Nikolića. Svoj „iskreni“ stav je iznio u jednom od intervjua na televiziji „Palma“ polovinom marta mjeseca ove godine, kada je na pitanje voditelja u vezi stavova muftije Muamer-ef.Zukorlića kazao sljedeće:

„Muftija je u svemu u pravu što govori, samo što sam protiv toga da se vjerski poglavari bave politikom. Politikom treba da se bave političari, a vjerski poglavari vjerom. Ovo zbog toga što vjerski poglavari za svoje postupke odgovaraju pred Bogom, a mi političari pred narodom.“

Uvjeren sam da ovaj najjači opozicioni političar, za koga je javnost ubijeđena da će glavnu riječ voditi nakon predstojećih izbora u kreiranju vlasti i da će se dugo zadržati na političkoj sceni Srbije, potpuno ne razumije ovu „mudrost“ koju je izrekao, ali sam siguran u to da je ovom rečenicom iskreno otkrio svu filozofiju vladanja i bavljenja politikom ne samo Radikalne stranke kroz čitavu epohu, već i filozofiju bavljenja politikom svih ostalih stranaka u Srbiji, a naročito ovih koji u nazivu imaju prefiks „demokratska“.

Šta ova rečenica u praksi znači? Znači to da kod političara nema morala, ili ako ga ima da je on lažan, a ujedno da su za njihovo definisanje potpuno bili u pravu Makijaveli i sionski mudraci (u djelu „Protokol sionskih mudraca“), kada su kazali da političar mora biti demagog i da mu je laž karakterna osobina, zbog parole da „cilj opravdava sredstvo“. Ovakvo poimanje morala i bavljenja politikom naročito je došlo do izražaja nakon pada komunizma i uvođenja višepatijskog sistema u Srbiji devedesetih godina prošlog vijeka, kada su dojučerašnji komunisti odjednom svi postali vjernici i kada su se utrkivali ko će više od njih da dokaže vjerska ubjeđenja i da se slikaju za televiziju na nekoj od crkvenih slava. U tome su naročito prednjačili upravo radikali i sam Toma Nikolić. Pokazivao je tada, a i danas, da su mu mnogo bitni sveci i njegova krsna slava i da mu je takva zakletva garancija njegovog poštenja i iskrene namjere da će narod voditi svojom poštenom politikom. Boga je namjerno ili nenamjerno izbjegao da pomene, jer vjerovatno razumije ili ne razumije da sveci nisu božanstvo, jer su od krvi i mesa i jer se rađaju i umiru. Ako razumije, onda mu je kletva „ispravna“ i ciljana, jer računa i na neukost naroda, koji svecima pripisuju božanstvo, pa se i ne boji od svoje sopstvene kletve, jer mu je kao čovjeku iz naroda poznata upravo odbrana od te navodne zakletve, izreka da „ne sluša Bog Jovana što…“

Dakle, ovaj narodni mudrac i budući kreator ovodunjalučkih nasušnih života, srbijanskim podanicima šalje jasnu poruku, a nama Bošnjacima još više, a da nije svjestan toga, potvrđujući istinu u onome što Muftija-ef. Zukorlić govori i u praksi ostvaruje. A naravno, radi se o drugačijem poimanju pojma i definicije politike, s jedne strane, onako kako je Toma shvata, a s druge strane kako je islam definiše. Jednom sam već citirao Šarla De Gola, kada je rekao da je „politika previše ozbiljna stvar da bi bila prepuštena političarima“, a čuveni Aristofan je davno rekao: „Ispod svakog kamena skriva se političar“, dok bivši američki predsjednik Ronald Regan kaže: „Politika nije loša profesija. Ako uspjete – čekaju vas mnoge nagrade, a ako se osramotite – uvijek možete napisati knjigu (ili memoare).“ Pogledajmo onda šta kaže islam, šta kaže naš čuveni Gazalija: „Politika je više od umjetnosti, jer podrazumijeva premisu produhovljenosti u iznalaženju rješenja pravilne preraspodjele dobara stvorenih svim drugim djelatnostima.“

Analizirajući dosadašnji rad mudraca Tome i našeg Muftije nije teško izvući zaključak gdje koga od njih dvojice možemo smjestiti. Toma će se svakako lagodno osjećati u skutima Aristofanove i Reganove definicije, a za bavljenje politikom Muftije ćemo reći da nije ni manje ni više u koliziji sa onim što su do sada radili ili radi Dalaj Lama, sve pape, ili Tomini patrijarsi, a naročito njegov doskorašnji ministar za vjeru (i to samo onu kojoj pripada Toma). Znači, da se rješenje kod objektivnih tumača ovog pojma nalazi isključivo u definiciji vremena, mjesta i načina kada se ona primjenjuje i da li će se tada primjenjivati dvostruki aršini.  Naravno, da je pojam pobjede prve ili druge definicije ralativan, čak i na kratke staze, a za duge staze ta relativnost prerasta u apsolutnost, jer je veliki Platon rekao „da smo dvostruko naoružani, ako se borimo s vjerom“.

A sada, dragi Tomo, da Vas upoznam sa arapskim terminima ihsan i insan i željom da se prepoznate i vidite razliku u Vašoj i Muftijinoj misiji. Ihsan podrazumijeva svijest o tome da Vas svakog trenutka u onome što radite posmatra Bog, a kod insana se podrazumijeva zaboravnost o onome što radite. Svakako da Vama više odgovara da, uslovno rečeno, odaberete da ste insan, jer računate na kartu zaboravosti i kod sebe i kod onih koji Vam vjeruju i koje ćete ubuduće voditi. Dok je kod Muftije ideja vodilja u svakom trenutku ihsan, i u ovome je između vas dvojice ogromna kvalitativna razlika.

No, pošto se u vazduhu osjeća Vaša pobjeda na budućim izborima i pošto ćete biti kreatori i Vaše i naše ovodunjalučke sudbine, na kratko ili duže vrijeme, a budući i da mi Bošnjaci takođe osjećamo da će Muftija u Vašem vaktu biti takođe nezaobilazan faktor u pravljenju budućih koalicija, te da smo postali svjesni zbog takozvane sahve (buđenja) značenja hadisa: „Nikada ne smijemo dozvoliti da nas dva puta ujede zmija iz iste rupe“, to Vam poručujemo da smo i mi imali urnek kako da sarađujemo sa radikalima.

Odmah da kažemo, na isti način kako je sarađivao i veliki bošnjački političar i državnik dr. Mehmed Spaho, u vrijeme vladavine vašeg najpoznatijeg državnika Nikole Pašića. Naravno, duboko ubijeđeni da ovaj naš sadašnji svjetovni i duhovni vođa neće doživjeti sudbinu dr. Spahe da bude otrovan u nekom od beogradskih hotela. Takođe, duboko ubijeđeni da ovaj naš sadašnji „Mehmed Spaho“ (čitaj Muftija) nema nikakve veze sa nekim Mehmedom Spahom koji se sada nalazi u vašim radikalskim poslaničkim klupama i koji za sebe lažno tvrdi da mu je unuk i time zasmijava prave unuke ovog našeg velikana, koji su to čuli i kojih ima u Bosni.

Dakle, gospodine Tomo, očekujući Vašu pobjedu, mi Bošnjaci Vam poručujemo da smo spremni na buduće nepricipijelne koalicije, ili kako se sada moderno kaže kohabitacije sa Vama, ali na novim i savremenim osnovama koje podrazumijevaju principe tolerancije, reciprociteta, uzajamnog uvažavanja, poštovanja date riječi i potvrde u praksi. Takođe Vam unaprijed kažemo da igramo otvorenih karata i da mi Bošnjaci, a ako hoćete da kažemo mi muslimani u Srbiji, moramo priznavati principe modernog i savremenog prava, kao i postulate građanskog društva i države u kojoj živimo, ali da i Vi morate uvažavati i priznavati i našu posebnost, pa i ovom segmentu da se naši lideri mogu i moraju baviti i svjetovnim i vjerskim pitanjima, naravno u mjeri u kojima to Ustav dozvoljava i na isti način kako to dozvoljavate da čini i Vaš Patrijarh.

I na kraju, gospodine Tomo, duboko sam ubijeđen da Vi nećete praviti one greške koje je pravio Nikola Pašić pokušajem da razbije JMO dr. Mehmeda Spahe formiranjem paralelne JMO sa „Sejdom Bajramovićem“, ili kako je i Vaš Vojislav Šešelj još 1992. godine pokušao sa autorom ovog članka nuđenjem potpredsjedničkog mjesta u SRS. To Vam svakako neće uspjeti sa muftijom Zukorlićem, kako zbog naše „sahve“, tako i zbog Vama poznate poslovice: „Ko je sa đavolom tikve sadio, o glavu su mu se obile.“

I još nešto da Vam, dragi Tomo, mi svjesni Bošnjaci poručimo, a kako su nas naučili naši idejni vođe rahm. Alija Izetbegović. i rahm. Mehmed Spaho. Naime, kada je Tuđman navodnom brigom za podjelu BIH upozorio predsjednika Izetbegovića, rekao: „Sjetite se kako je bilo 1939. godine, pred Drugi svjetski rat, kada su sjeli Srbi i Hrvati i kada su podijelili Bosnu. Vama se to danas može desiti”, predsjednik Izetbegović mu je odgovorio: „Jeste, ali onda su pitali hoće li zvati Spaha, pa su odlučili da ga ne zovu. Ali danas ne mogu odlučiti da ne zovu Aliju Izetbegovića, jer iza njega stoji 200 hiljada vojnika, pa je to sada nešto drugačije nego što je bilo 1939. godine.“ Još nešto ću Vam reći, što danas pokušavate da učinite. Upravo u vrijeme našeg Mehmeda Spahe silom ste sklonili genijalnog reisulemu Čauševića i doveli vašeg reisa Ibrahima Maglajlića, a Rijaset preselili u Beograd. Potpuno na isti način to danas činite i na današnji dan nam saopštavate da ste ne samo ustoličili dvojni Rijaset, već i dvojni Islamski fakultet, a sve sa ciljem da nas obezglavite eliminisanjem onog vjerskog lidera koji nije po vašoj mjeri. I zbog toga Vi nama solite pamet i naređujete da Muftija skine ahmediju, jer ga je tada lakše skinuti u vidu glinenog goluba. Hoću da vjerujem da on neće doživjeti sudbinu dr. Spahe, jer Vam je poznato da sada važe neka drugačija pravila igre zbog usvojenih međunarodnih principa koji se tiču tolerancije, transparentnosti, multietničnosti, multikulturalnosti, suživota, koji naravno da nama odgovaraju, jer ste i Vi takva pravila igre prihvatili. Zbog ovog principa transparentnosti i javnosti u svemu onome što radi Muftija, kome takođe pokušavate da solite pamet, ne samo da je bošnjačka inteligencija stala iza njega, već i čitav civilizovani svijet, a što je naročito važno, svakim danom se sve više srpskih intelektualaca javlja i pruža mu podršku.

Na samom kraju, dragi Tomo, pošto sam stariji od Vas, dat ću Vam besplatno jedan savjet, iako bi kao advokat morao da Vam ga naplatim, a tiče se eventualnih budućih koalicija i biranja sagovornika. Naime, za nas muslimane je prilikom biranja narodnih tribuna, odnosno halifa, najvažnije da biramo one koji su kompetentni, odgovorni, vjerski obrazovani i prije svega oni koji izbjegavaju da se private teškog emaneta koji slijedi prilikom pristanka da se zastupa narod. A to znači, da samo takav narodni zastupnik ima puni legitimitet. Dok svaki onaj koji se javno hvali da je najbolji i da je Bogom dat da nas zastupa, a uz to ako ima i preporuku zvaničnog Beograda da je za nas najbolji, od njega, dragi Tomo, bježite kao „đavo od krsta“ jer Vi takav jezik i razumijete.

Autor: Mehmed Memić

Izvor: Glas-Islama.info