Pljevlja – Za žitelje pljevaljskih sela postao veliki problem to što su vlasnici livada
Da su nevolje žitelja pljevaljskih seoskih porodica brojne potvrđuju svjedočenja seljana koji tvrde da im je uskraćeno pravo na materijalno obezbjeđenje, a nijesu u stanju da obrađuje zemljište koje im je glavna prepreka za ostvarivanje tog prava. Seljani kažu da ne mogu ni da prodaju zemljište, jer niko ne želi da ga kupi, a sve ih to podsjeća na vrijeme kada su pojedinci umirali od gladi „držeći u ustima dukate”. Situacija je posebno teška jer su sela uglavnom nastanjena staračkim stanovništvom koje nije u stanju da se brine o sebi, a kamoli o zemlji koju je svojevremno obrađivalo i živjelo od poljoprivrede.
– Nekada sam bio uzoran domaćin, ali su godine učinile svoje. Supruga mi je preminula, a sin doživio saobraćajnu nesreću. On živi u Beogradu i nije u mogućnosti da mi pomogne, zemlju ne mogu da obrađujem i preživljavam od svega četrdeset eura staračke penzije. Drugu pomoć ne mogu da dobijem, jer posjedujem zemlju koju ne mogu da obrađujem – priča Dragomir Marković iz pljevaljskog sela Ravna gora.
Marković kaže da je do prije nekoliko godina držao stoku, ali da to više nije u stanju da radi. Jedini izvor prihoda mu je 40 eura staračke, poljoprivredne penzije.
– Zemlju više ne mogu da obrađujem, a ne mogu ni da je prodam. Čak ne bih imao kome ni da je poklonim, jer šta će kome zemlja – kaže Marković i dodaje da bi mu lakše bilo da nema zemlje jer bi imao mogućnost da dobije materijalno obezbjeđenje koje bi bilo veće od penzije koju prima.
Da se ne radi o pojedinačnom slučaju, potvrdio nam je i Mile Marković iz pljevaljskog sela Vodno. Njegovo troje djece nema pravo na dječji dodatak jer imaju zemlju. Milova supruga Lenka dobija nadoknadu od 63 eura, jer je lice sa invaliditetom, a samim time nije u mogućnosti da radi brojne seoske poslove čime je porodica Marković onemogućena da proširi seosku ekonomiju.
– Problem je i u tome što nemam dovoljno zemlje da držim više od dvije krave. U stvari, imam toliko zemlje da ne ispunjavam uslove da dobijam pomoć od države, a pritom nijesam u mogućnosti ni da povećam stočni fond – ističe Marković i dodaje da jedva sastavlja kraj s krajem. Kaže da jedno dijete ide u osmi, a drugo u šesti razred, a najmlađe ima dvije godine. Za njih mu treba toliko toga, posebno za školarce, koji svaki dan do osnovne škole u selu Vrulja pješače po sedam kilometara u jednom pravcu.
– Zemlje imam malo i slabijeg je kvaliteta. Kuća u kojoj živimo sagrađena je 1946. godine i da nijesam uspio da je prekrijem do sada bi se raspala. Država bi trebalo da vodi više računa o seoskim porodica u kojima ima podmlatka – kaže Marković.
Inače, teška materijalna situacija je često i razlog da pojedinci dignu ruku na sebe, a pljevaljska opština je među prvim kada je u pitanju broj samoubistava u Crnoj Gori. Među licima koja su proteklih godina izvršila samoubistvo veliki je broj starih i iznemoglih sa područja pljevaljskih sela.
Zakoni da budu u skladu s vremenom
– Nekada su bili bogati oni koji su posjedovali zemlju. Većina od njih su sada staračka domaćinstva na koje se i dalje vodi ta ista zemlja, samo što oni nijesu više u mogućnosti da je obrađuju, a i dalje se vode da su gazde. Vrijeme je donijelo nove sinonime za bogatstvo, a zakoni bi trebalo da budu u skladu s vremenom – kaže izvršni direktor NVO „Da zaživi selo” Vaso Knežević uz objašnjenje da mnoge nezbrinute starce po selima izdržavaju njihova djeca.
Smanjen broj korisnika MOP-a
U pljevaljskom centru za rad i socijalno staranje rečeno nam je da ona lica koja ne ispunjavaju uslove za dobijanje materijalne pomoći, nemaju pravo ni na dječji dodatak. Tako ni porodica Marković, koja ne prima materijalno obezbjeđenje, zbog zemljišta koje posjeduje, nema pravo na dječji dodatak na troje djece. Ono što posebno zabrinjava kada je u pitanju pravo na materijalno obezbjeđenje porodice, jeste činjenica da je nakon poslednjih zakonskih promjena smanjena mogućnost da se do ove pomoći dođe.
– U toku je izrada novih rješenja za dodjelu materijalne pomoći i zasad mogu reći da su pojedine porodice ili pojedinci, koji su primali ovo obezbjeđenje, a koje imaju zemljište ili auto u posjedu, ostali bez tog vida pomoći – kaže direktor Centra za socijalni rad Juso Ajanović i dodaje da će broj onih koji primaju materijalno obezbjeđenje biti znatno manji nego dosad.
Ajanović je kazao da se u toku brojne provjere imovinskog stanja, odnosno da se prije izdavanja novih rješenja utvrđuje detaljno da li oni koji primaju materijalno obezbjeđenje imaju druge prihode.
– Preko policije provjeravamo da li neko ima u posjedu motorna vozila, a preko veterinarskih službi da li posjeduju stoku – pojašnjava Ajanović.
Pronaći rješenje
– Država mora pod hitno iznaći način kako da se pomogne licima koja nijesu u mogućnosti da obrađuju zemljište, a koja istovremeno nemaju nikakva primanja – kaže poslanik i odbornik Demokratskog fronta Vladislav Bojović i ističe da su problematični kriterijumi po kojima se pomoć dodjeljuje. Bojović vjeruje da tu ima mnogo zloupotreba, kao i da pored opštih javnih postoje i tajni kriterijumi, koje je uspostavila Demokratska partija socijalista. On kaže da je afera „Snimak” najbolje pokazala brojne zloupotrebe.
– Najpraktičnije bi bilo da se od predstavnika DPS-a oduzmu ona sredstva koja su stekli zloupotrebama i da se u vidu hitne pomoći dodjele ugroženim porodicama i licima – naglašava Bojović.
(Pvportal)
