Sjenica – U požaru koji je prije tri godine zahvatio odjeljenje OŠ “Jovan Jovanović Zmaj” u selu Dujke na Pešteru uništeno je sve što je ova škola imala, a učenici i njihova učiteljica ostali su “na poljani”, bez osnovnih uslova za rad.
Angažovanošću roditelja i dobrom voljom mještanina Šaipa Čolovića, koji je uz minimalnu nadoknadu školi ustupio svoju brvnaru, šestoro osnovaca i njihova učiteljica Ajsela Mašović nekako su skrpili jednu učionicu u kojoj sada uz pomoć štapa i kanapa, izvode nastavu. U 21. vijeku!
Uslovi su veoma loši, nemamo vodu, sredstva za higijenu, nemamo potrebna učila, WC je poljski, brvnara je bez struje…. Ali nekako se snalazimo, ne propuštamo ni jednu lekciju i, hvala bogu, djeca su nam dobri đaci, priča učiteljica Ajsela Mašović koja svakodnevno đačkim kombijem, zimi po snijegu i mrazu, iz Sjenice do sela Dujke i obratno prevali po 25 kilometara.
“Struju nam je, posebnim kablom, pozajmila komšinica baka Elmaza Čolović, ali samo za sijalicu, ne smemo ništa drugo da uključimo, neka hvala joj od srca i na tome”, objašnjava ova mlada žena, koja sem ljubavi i entuzijazma nema nijedno drugo sredstvo za svoj posao.
Jedan od šestoro učenika škole u Dujkama dijete je sa posebnim potrebama i za njega učiteljica ima specijalan program, ali ne i rekvizite.
“Potrebne su nam razne kockice, slagalice i slovarice predviđene programom za ovakvu djecu i jedna veća računaljka kako bi i ovo dijete moglo lakše da prati nastavu”, apeluje učiteljica Ajsela.
Uskraćena radost
“Teško je opisati radost kada je ovim đacima nedavno stigao polovni kompjuter iz Austrije. Poslao ga Emir Muratović, sin poznatog humanitarca Hida Muratovića, ali ne smijemo da ga uključimo, pa ga djeca gledaju kao najlepši dar koji ne smiju da dodirnu… Snalazimo se kako sami znamo i umijemo, ali se ne predajemo i borićemo se, obećava učiteljica”. Selo trenutno ima 25 domaćinstava, ali i 12 mališana koji će narednih godina postati đaci, što znači da ovo mjesto ima perspektivu.
U opštini i Ministarstvu prosvjete do sada nije bilo nikakve inicijative, a izgleda ni dobre volje, da se izgorjela škola obnovi ili sagradi nova… U Sjenici su odavno na nas zaboravili, a ako brvnara jednog dana zatreba vlasniku, djeca će nam ponovo ostati na ulici, žali se mještanin Amir Čolović i naglašava da su i mališani iz ovog sela i njihova učiteljica zaslužili bar minimalne uslove za rad.
“Zna se ko treba da gradi škole i brine o djeci. Ako ovo pročitaju naši ljudi u bijelom svijetu, a žele da nam skromno pomognu, poručujemo im da su nam najpotrebniji: džoger za čišćenje poda i najosnovnija sredstva za higijenu, bar nekoliko fudbalskih lopti, u nekoj srećnijoj varijanti i jedan sto za stoni tenis, jer zimi ne možemo napolje na fizičko, možda i jedan koš u dvorištu… Za nekoliko stotina eura mogli bismo da dovedemo struju, kako je više kablom ne bismo pozajmljivali, a djeca bi voljela televizor, laptop sa uređajem za bežični internet, koji uzgred ne možemo da platimo, nešto od novijih nastavnih učila…. O svemu tome sada samo maštamo”, poručuje učiteljica.
Izvor: vesti-online.com
gde je ugljanin ljaic mahmutovic gde su bili sve ove godine da rese njihov problem ili ce sad pre izbore ici po glasove pa im obecati ili sagraditi nesto zbog glasova ili poceti dok ne pokupe glasove pa onda nek im je bog upomoc
Uciteljica je za primer
AUTONOMNI SANDZAK koji bi raspolahao poreskim sredstvima bi finansirao skolstvo na znatno bolji nacin nego danas kad se sva sredstva preusmjeravaju u beograd.
Onim koje sandzaklije uplacuju u drzavnu kasu porezima a koje danas idu u beograd. 🙂
Ne radi se to samo o porezima na rad, vec o citavom sistemu oporezivanja, porezi i doprinosi su na sve i svasta, svaka kutija cigara ima porez, benzin ima porez, struja hrana, zemlja, sve osim vazduha, pa onda porez na zaposljene i na privredne aktere kao i doprinosi, na Sandzaku postoje i neki resursi Suma zemlja rude i slicno koje drzave koriste za svoje fondove, pa kad uzmes mnoge medjunarodne fondove koji su u vecini slucajeva za osnovni standar nepovratni, pa i oni kreditnog karaktera za infrastrukturu itd. kao i na kraju sama organizacija i nemarno ponasanje u organizovanju i prioritiranju potreba u Sandzaku koji dolaze odozgo kao i planska regionalna ekonomija koja nas zaobilazi i mnogo mnogo toga daju sliku o mogucnostima regiona, sve sto ide iz Sandzaka preracunato u parama se vraca nazad samo jedan mali dio od drzave i to uglavnom u vidu plata drzavnih sluzbenika i mali dio za opste potrebe gradjana koji lokalne vlasti ili usmeravaju pojedincima ili pokradu, sve to ukazuje da se Sandzak u stvari pljacka, i da je neophodna regionalna samouprava zbog zastite od te pljacke bas kao i sto Srbi na kosovu vide izlaz u ZO tako i mi vidimo izlaz u Medjugranicnoj ekonomsko-administrativnoj regiji ili slicno.
@romanija, rozajac ti je sve objasnio. A u pazaru bi bilo zaposleno znatno vise naroda da je zdravstvo na onom nivou na kom bi trebalo biti – zamisli sve one koji se salju na lijecenje u beograd za svaku sitnicu i time stvaraju radna mjesta u beogradu, kada bi pazarske firme bile uposlene u recimo putogradnji a neke iz krusevca, kragujevca itd. Dodaj tome i prihode koje drzava ostvaruje kroz poreze na uvoz proizvoda koje kupuju sandzaklije, porez na gorivo…
Samo se mali dijelic para koje sandzaklije akumuliraju drzavnoj kasi vracaju u sandzak i doprinose njegovom razvoju. Slicno vazi i za ostale provincijske regije srbije. Fakat je da samo beograd sa neposrednom okolinom danas raste dok sva provincija zamire bas zahvaljujuci centralistickom uredenju srbije i nepravednoj preraspodjeli sredstava kojima drzava raspolaze.
sto ti bolan ne raspravljas bosanske propasti no nos zabijas u nase srbijanske haaaa ti mi znas nesto….neumijes da se okupas ko insan a raspravljas drustvena pitanja…vlasce ustavljeno….sikter!!!
NEvjerovatno kakva je nazadna i primitivna ova srbija….
..u 21om vijeku…
…neznas odakle da pocens – od toga da skola nema osiguranja od pozara, vjerovatno nemaju ni bocu za gasenje pozara (sto bi trebalo da je neki standard), vjerovatno nemaju ni pozarni alarm. Itd Itd
🙁