Sandžak PRESS – List „Danas“ i Slađana Novosel treba da znaju da svaki Novopazarac kada mu se spomene naziv trga “Trg Maršala Tita” u srcu osjeti tugu, jer skoro da nema Novopazarca, a da mu nije neko stradao u II svjetskom ratu od partizanske agresije na tada autonomni Sandžak ili da nema rođake u Turskoj zbog tadašnjeg masovnog iseljavanja Bošnjaka iz Sandžaka. To je naročito izraženo kod osoba čiji su djedovi streljani na mjestu Hadžet u Novom Pazaru, bez presude, bez krivičnog djela, samo zato što su bili ugledni ljudi koji nisu htjeli napustiti svoje vijekovno ognjište kada su komunisti zaposjeli grad.
Sve to padne na pamet jednom Novopazarcu kada se spomene jedan Maršal Tito, zato se on u Pazaru i ne spominje i zato većina ljudi ni ne zna da se taj trg tako zove. Zato svi rado taj trg nazivaju po osnivaču grada Novog Pazara Isa-beg Ishakoviću, jer se i svakako nalazi pored vijekovnog vakufa Isa-bega Islamskih ustanova.
Međutim, bilo kakav pomen postavljanje nekakve biste Stefana Nemanje na trgu Novog Pazara se ne može nikako drugačije shvatiti nego kao atak na bošnjačku svijest, ponos i obraz. Analogno tome bi bilo da se u sred Beograda napravi veliki spomenik Isa-bega Ishakovića.
Što se tiče naselja Kadiluk i tvrdnje Dragice Premović-Aleksić, direktorke Muzeja „Ras“ u Novom Pazaru, da taj naziv nema nikakvog utemeljenja u historiji, to predstavlja apsolutnu laž i obmanu. Možda nema utemeljenja u onoj historiji gdje „Kraljević Marko pije uz Ramazan vino“ ili gdje „'Odža riče u Cetinju gradu“ što naravno naša mala bošnjačka djeca moraju pomno izučavati, analizirati i pamtiti.
Isto kao i što su i sandžaci bile administartivne jedinice manje od ejaleta, reformom i ukidanjem sandžaka u narodu se za Novopazarski sandžak odomaćio naziv Sandžak. Analogno je i sa Kadilukom. Međutim, decenijska asimilacija i tortura nad bošnjačkim narodom je pokušala nametnuti u Sandžaku vještačke nazive kojim nije mjesto i na pogrešan način, tipa Raška oblast, „Dojeviće“, „Bele vode“ ili Crkvine. Naravno da je jadni narod od muke na neki način i morao prihvatiti da mu nazivi sela i naselja budu takvi, ali je vrijeme čizme i pendreka prošlo i to sada više ne moramo.
Također se spominje da je Kadiluk u početku bio samo selo Gluhivica, koje se prijethodno nazivalo „Gluha Vas“ i koje se spominje u povelji kralja Milutina kao strateško rudarsko mjesto. U toj „Gluhoj Vasi“ je bilo većinsko srpsko stanovništvo koje je tek stradalo i protjerano za vrijeme austrijske invazije i doseljeno stanovništvo iz sjeverne Albanije počinje nazivati to mjesto „Crkvine“ po 5 porušenih crkava koje su zatekli.
Ova tvrdnja je produkt ranije i sadašnje ambicije Srpske akademije nauka i umjetnosti da preostale dijelove Srbije, iz koje nisu uspjeli prognati Bošnjake, srbizira tako što će za svako naselje i mjesto naći svoj srpski korjen i izvor. Tako je poznat primjer sela Paljevo gdje pijuni ove politike plasiraju mišljenje da se to selo zvalo Pavlovo, pa je vremenom postalo Paljevo, a svako dijete koje ide u školu i koje uči gramatiku kazat će da taj naziv nastao od paljevina, jer je to selo nekoliko puta u historiji spaljivano. I pored toga što je to u gramatici ispravnije, ako se malo uključi logika, doći će se do zaključka da je to jedna obična besmislica.
Isto tako i za „Gluhu Vas“. Prije svega, otkud „gluha“? Zar Srbi koriste slovo „H“? U Sandžaku i Kadiluku je opšte poznato da je naziv sela Gluhavica, kao i nazivi okolnih sela su nastali poslije jedne bitke između muslimanske i kršćanske vojske koja se tamo odigrala.
Po mjestu održavanja bitke nastao je naziv Piskopovce, jer je tu nastala velika piska i tu se održavala bitka. Mjesto gdje se vojska stacionirala da se odmori i proslavi pobjedu se nazvali Raduhovce, po radošću koju je vojska izražavala. Zatim je jedna grupa vojnika otišla da izvijesti drugi četu za pobjedu, pa su ih dozivali sa brda na brdo. Ta ih četa nije čula, pa su se tako ovi vojnici ponaduvali jer im je bilo krivo i to mjesto je dobilo naziv Nadumce, a mjesto gdje je bila ta druga četa je dobilo naziv Gluhavica, jer nisu čuli te vojnike. Gramatički ispravno, logički potpuno prihvatljivo. Dokle više obmana i laži? Dokle više asimilacije? Ovo pitanje postavljam direktorki muzeja Ras. Zar ne može već jednom početi živjeti normalno, uz međusobno uvažavanje, uz međusobno poštivanje i ravnopravno. Sa potpuno istim pravima. Mi ne poričemo da je Novi Pazar vaš koliko i naš, iako ga je Isa-beg sagradio. Mi i kad smo bili apsolutna većina, čuvali smo vaše spomenike kao što su Đurđevi supovi, Petrova crkva i Sopoćani. Zašto vi jednom ne bi kazali da je Beograd naš koliko i vaš. To bi bilo korisno, jer ne bi morala historija da se ponavlja. Ne bi moralo poslije samo u jednom gradu da se sruši 216 džamija…
I tako po ko zna koji put mora neko od Sandžaklija da se oglašava i da reaguje na obmane i nepravdu koja se čini nad ovim narodom. Moramo se polako buditi i odupirati decenijskoj asimilaciji ovog naroda i pokazati da imamo svoje dragocjenosti i svoje dostojanstvo.
Autor: Rifat Halilagić
Josipe; Pričaš neistine.Bosna je bila 1878 g priznata sa svim svojim narodima,bosanskim muslimanima ,katolicima,pravoslavcima,jevrejima,a što joj je tada preimenovano ime u BiH nisu bili mnogo oduševljeni.To što ste vi i hrvati nasrtali na teritoriju BiH kao svojim geopolitičkim prostorom je jedna agresivna politika prema jednoj evropski priznatoj državi.Zato je BiH u svojoj dugoj istoriji doživjela puno ružnih stvari posebno muslimani.Kako ste vi inaće sposobni prekrajati istoriju drugih država ne šluži vam nimalo na čast.Sjeti se Garašanina i njegovog Naćertanija.U Titovoj Jugoslaviji muslimani su Ustavom iz 1974g. dobili pravo da se po prvi put izjasne muslimanom.To si zaboravio.Kako se osječaš da si jednoj populaciji od milion duša zabranio da budu što jesu,za tvoju informaciju bili su neopredjeljeni.Zar to nije kršenje Deklaracije UN-a o osnovnim ljudskim pravima.Vama se to može.Jadna je svaka država koja ovakve srbe ima.
PORUKA DANASU, SLAĐANI NOVOSEL I GOSPOĐI DRAGICI PREMOVIĆ ALEKSIĆ:
Kao prvo i prvo, Gluhavica i Crkvine su dva sela. Nije to jedno selo. Gluhavica i danas postoji.
Drugo kako može biti Srpsko ime Gluhavica, kada Srbi nikada nisu koristili slovo “h”.
Treće, nikada Turci nisu palili crkve. To je laž. Turci su čuvali pravoslavne kulturno-istorijske spomenike. Da su htjeli da utru sjeme sprsko mogli su i to u roku od nekoliko sati, jer su bili mnogo moćni i vojno jaki.
Treće, naravno da je kadiluk bio službeni naziv za neke oblasti, kao i sandžak. Ali nakon odlaska Osmanlija, neki od tih naziva su zadržani u vlastitim imenima. Pa se tzv. raška oblast danas naziva Sandžak, a isto tako i Crkvine Kadiluk.
Četvrto, u Novom Pazaru živi preko 80% muslimana Bošnjaka. Grad je osnovao Isa-beg Ishaković. Maršal Tito je možda nekoliko puta prošao Novim Pazarom. Preče je zvati Gradski trg po onome koji je udario temelje gradu, nego po onome koji je zulum činio tome gradu. Bolje da nas trg podsjeća na dobro nego na zlo i zulum komunistički.
I peto, nije tačno da funkcioniše dvojezičnost u Sandžaku, jer u mojoj ličnoj karti i pasošu piše da sam Srbin što ja nisam i piše mi moje ime srpskim ćiriličnim pismom, što nije moje i sve to vrijeđa moja vjerska i nacionalna osjećanja.
Mislim da je ovim tekstom želja bila podići značaj političkim mrtvacima Sulju i Esku. Prestanite sa tom srpsko-nacionalističko-asimilacističkom retorikom protiv Bošnjaka.
Poštujte nas makar malo, da se zahvalite Osmanlijama koji su vas sačuvali i sva prava vam poštovali.
Poštovani Josipe…
Mi Bošnjaci za vrije II svjetskog rata u Sandžaku možemo da budemo samo zahvalni Njemcima. Zahvaljujući njima Sandžak je ponovo poslije srbo-crnogorske agresije i kraljevine postao autonomna pokrajina kojim upravlja autohtono sandžačko stanovništvo.
Za vrijeme te Njemačke Bošnjaci su imali veća prava nego što ih danas imamo. Glavno i najvažnije pravo jeste pravo na autonomnu pokrajinu Sandžak. Cjelovitu i onakvu kakvu smo je histoorijski naslijedili. Zatim pravo na ratnu diviziju, svoje administrativno uređenje i dr.
Bosna i Hercegovina prvi put biva priznata na svjetskom nivou kao samostalna država za vrijeme bana Borića 1154. god.
Argentina nije puna četničkih emigranata kao Turska bošnjačkih. U turskoj danas živi preko 2 000 000 (miliona) Bošnjaka porijeklom iz Sandžaka. U turskim gradovima postoje čitava naselja sa po 50 do 100 hiljada Sandžaklija gdje se priča na bosanskom jeziku. Toga u Argentini nema, ni blizu i to uopšte nije za poređenje. A ovi Sandžaklije nisu odbjegli od Njemačkih vojnika, već od prije svega četničkih, a zatim i partizanskih vojnika.
Komunisti u Srbiji su prije svega bili sančinjeni srpskim nacioanalistima, koji su samo kroz drugu formu pokušavali da nametnu i sprovedu svoje ideje.
Komunisti su na zasijedanju AVNOJA 1945. priznali Sandžak kao autonomnu pokrajinu i Sandžak je ravno sa ostalim republikama imao svoj ZAVNO, dok to nisu imale ni Vojvodina ni Kosovo.
Komunisti su izvršili atentat na generala sandžačke divizije Rifata Burdževića Tršu i na Sretena Vukosavljevića, tadašnjeg premjera Sandžaka jer nije htio da potpiše podjelu Sandžaka na sjeverni i južni godine 1946.
Odajem poštu Vukosavljeviću, čovjeku srpske nacionalnosti, koji je svojim životom platio pravdu.
A da li su ti ugledni ljudi ratovali za oslobadjanje od njemackih i drugih fasistickih cizama toga doba ili su ispijali kahve sa njemackim oficirima i pozivali sirotinju da se pridruzi Wermachtu za borbu protiv partizana?
Zar Bosna i Hercegovina nije prvi put postala priznata drzava sa Muslimanima (Bosnjacima) kao ravnopravnim narodom tek pod Titovom vladavinom?
Zar Argenbtina i neke druge juznoamericke zemlje nisu prepune ustaskih, cetnickih i drugih emigranata iz Hitlerovog lagera isto ko i Turska emigranata iz sandzaka i Bosne?
Da li je bilo nepravde?
Nazalost, ne 100 nego 1000% jeste. Rat je nesto van kontrole.
Pravi komunisti se nisu bavili progonom nego pomaganjem sirotinji koliko su mogli i znali.