Vježbanje s djetetom koje preporuči fizijatar razlikuje se od forsiranja djece. Usvajanje motoričkih funkcija odvija se spontano i pomagala samo štete.
Kada se u trudnoći informirate o svemu, podsvjesno preskačete stvari koje mogu poći pogrešno, priča kolumnistica Klokanice Ines Škoić, mama jednoipolgodišnjeg Maksima.
Najčešće ljudi saznaju za probleme tek kad dobiju dijagnozu, a njihova je bila Dystonia – hipotonus.
– Kada je imao dva mjeseca, pedijatar je procijenio da je ‘malo mekan’ i ne drži glavu stabilno te smo upućeni fizijatru – prisjeća se Ines.
Fizijatar je zaključio da je Maksimov motorički razvoj u skladu s dobi, no da mu tonus mišića oscilira te da mu je jedna šaka zatvorenija. Pokazali su im vježbe koje su mama i Maksim disciplinirano odrađivali svaki dan, barem pola sata, kroz igru. Maksim je pokazao velik napredak već na sljedećem pregledu, a Ines savjetuje roditeljima da prate razvoj djece i reagiraju na nepravilnosti.
Usvajanje glavnih motoričkih funkcija (kontrola glave, okretanje na bok, sjedenje, stajanje, hod, puzanje, hvatanje) odvija se spontano. To znači da dijete nije potrebno učiti da sjedi, stoji, hvata i hoda. Opće pravilo motoričkog razvoja je od glave prema nogama. Prvi pokazatelj je kontrola glave, a slijede kontrola ruku, trupa i nogu.
– Motorički i psihički razvoj su povezani zbog čega se koristi izraz psihomotorički razvoj. Tijek razvoja određen je genetikom, ali ga stimuliraju i podražaji iz okoline – kaže fizioterapeutkinja Marina Kovačević iz savjetovališta za rani razvoj djece Telefončić. Bebi staroj tri mjeseca može se “pomoći” tako da je se postavi na trbuh kako bi ojačala vratne mišiće. S četiri mjeseca može osloboditi ruku za hvatanje predmeta i okrenuti se na bok. S pet mjeseci, kada leže na leđima, podižu noge i promatraju stopala.
Sa šest mjeseci hvataju stopala te se okreću s leđa na trbuh bez zabacivanja glave. Okret s trbuha na leđa usavršit će mjesec dana poslije. Sa sedam mjeseci počinju se povlačiti po podu (tzv. vojničko puzanje). Razvija se pincetni hvat, što je početak fine motorike. S osam mjeseci neki pužu. Mogu se povući i u klečeći stav te posjesti. U dobi od devet i deset mjeseci uspiju ustati preko klečećeg stava te mogu hodati uz predmete. Do prvog rođendana većina hoda uz pridržavanje, a neki i bez. U početku hodaju raširenih nogu i ruku zbog ravnoteže. Ako dijete ne radi sve po tablici, dajte mu još koji tjedan vremena. Neki su ljeniji, a svi su individue za sebe.
Hodalice i ljuljačke mogu štetiti normalnom razvoju motorike
Fizioterapeutkinja Marina Kovačević kaže da dijete ne treba posjedati jer to može biti opasno za razvoj kralježnice. Ne preporučuje ni ljuljačke i hodalice.
– Noge su u ljuljački ispružene, što je u prvim mjesecima štetno. Hodalice uskraćuju normalne faze razvoja motorike: ustajanje iz četveronožnog položaja, održavanje ravnoteže te hod u stranu. Dijete ima neprirodan položaj što je nepovoljno za razvoj stopala – kaže Kovačević.
Izvor: 24sata.hr
