Nazvaše me – Lejla. Kao što su se zvale mnoge prije mene, kao što će se zvati mnoge poslije mene. Odrastala sam uz savjete da čuvam svoju vjeru, kulturu, tradiciju i sve ono što su nam u amanet ostavili naši stari. Potvrđivala sam, ali nisam znala šta to znači. Ipak, čuvala sam. Vrijeme sam provodila u ponavljanju dobrih stavri, u djeljenju savjeta, u poštovanju. A onda sam odrasla. Naučila sam sve što nekada nisam znala. I shvatila sam da je bilo ispravno. Došlo je vrijeme da govorim onako kako su meni govorili.
Ne dajte na sebe, na svoje, na istinu, na pravdu, na bolje. Ne dajte da se dira u ono sveto, u iskreno, ispravno, odobreno. Možemo mi šutnjom dobro da odobrimo, ali kad je loše, tada čisto treba da govorimo. Ovo je vrijeme kad smutnja mjesto zauzima, jer je previše onih koji to dozvoljavaju. Reći ćemo im da nismo isti. Daćemo riječ da ćemo zajedno uspjeti. I riječ je amanet. Najteži! Pokazaćemo da među nama ima dostojanstvenih, plemenitih i ponosnih pojedinaca koji se bore za istinu. Ima među nama političara, retoričara, profesora, poliglota, umjetnika; ima među nama ozbijnih, ima i šaljivdžija; ima među nama snažnih i manje snažnih; ima među nama iskusnih i manje iskusnih, ali svi smo bogati – bogati znanjem i ljubavlju koja stvara međupoštovanje i postavja temelje novim generacijama. Mi nismo omladina koja slabi kada na nju krenu, mi smo omladina kojoj je svaka kritika podstrek za bolje. Prihvatamo tuđa mišljenja, odobravamo tuđe stavove, ne gazimo svoja obećanja, jer su nas učili da je obećanje dug. Šta obećavaju oko nas, šta obećavaju drugi? Mire li se obećanja? Mire li se sujete? Ima li morala, ima li snage koja će nas učiniti poštovanima i koja će uvažiti prave vrijednosti? Ne osuđujmo nikog. Zna se ko to čini. Ali učimo od drugih! Učimo kakvi moramo biti, kakvi ne smijemo biti, i kakvih se moramo kloniti. Traga(j)mo! Jer svaka potraga nudi nešto novo, a gubici su za one koji stoje. Proba(j)mo! Jer ne znamo ko smo, dok ne pokušamo.
„Mi govorimo istinu, a istina nikome nije opasnost.“ Opasnost se krije u strahu, u nevoljnosti, u gubitku snage, u padu morala, u lažima, u neiskrenim i nečistim radnjama. Ne poziva se narod na bolje organizovanjem koncerata, niti dovođenjem aktuelnih i poznatih glumaca, niti lošom pričom o političkim neistomišljenicima, niti zavirivanjem u tuđi život gubitkom svog. Na bolje se poziva obrazovanjem, moralom, kulturom i tradicijom. To bolje ostaje, to bolje se zapisuje perima čija slova se ne brišu. Mi želimo biti to „bolje“. Neka sumnjaju na neke riječi, sjećanja, imena. Neka sumnjaju na neke narode, na našeg lidera, na naše djelanje. Neka sumnjaju i na naše obraze, našu čast i naše savjesti. Ali iznad svih nas je Onaj u Kog sumnje nema, Koji vidi, Koji čuje, Koji zna.
I kad pravda okrene novi list jednog doba, zapitaće se oni: „Ko me je izgubio? Ko me je tražio?“ Ne može se pojmiti neodgovoran čovjek, niti nekompletna ličnost koja ne zna kome pripada. Naša omladina uči svestranosti, kompletnosti i istrajnosti. Prva zatvorena vrata na koja naiđemo ne znači da sva ostala nisu otvorena. Kvalitetni omladinci i omladinke koji pripadaju nama znaju da je svaki kraj novi početak, da je svaka prilika šansa da se postigne željeno. Borba u kojoj nudimo jednakost borba je svih nas, i ona nema pobjednika. Pobjeđuju svi oni koji su je započeli u ime te jednakosti.
Zabrinuti smo za budućnost zbog onih koji nam je osporavaju u sadašnjosti? Ja ih u budućnosti ne vidim. Proživimo svoje zabrinutosti kroz duh groznice koja nas čini živima i snažnima, dok smo još mladi. Ona će probuditi druge.
Nazvaše me čovjekom.
Možda zbog riječi, možda jer tako mora. Zna se oduvijek da pobjednici imaju plan i program rada, a gubitnici imaju izgovor. Nismo nijemi, pasivni i nepokretni, nismo slabi. Znam da je svako od naših omladinaca na sebe preuzeo dovoljno odgovornosti da bude pobjednik nad samim sobom, jer samo gubitnik kaže – to nije moj posao. Ponosna sam što sam dio onih koji znaju cijeniti prave vrijednosti i istrajati u borbi za ono što vrijedi. Dostojanstveno razmišljam jer mi je lider onaj koji me je tome učio. I kad vjetar obriše ovaj dan, i mjesec sakrije noć, i kad nebesa osvjetle zemlju, a istina se pojavi kao jedina prava vrijednost, vjerujte,
Nazvaće nas ljudima.
Lejla Mišorep – MBDZ
