BIH – Kao što je poznato, zbog agresije na BiH i izvšenih zločina i genocida nad Bošnjacima, u BiH, za razliku od drugih zemalja u svijetu, nije organiziran i proveden popis stanovništva 2001. godine.
Zbog značaja popisa stanovništva, bez kojeg se ništa životno što se u jednoj savremenoj državi događa, ne može smatrati relevantnim, i BiH mora da sprovede ovaj važan proces. U saradnji sa međunarodnim institucijama je dogovoreno da se to uradi u ovoj godini, ali još uvijek to nije izvjesno. Bez obzira kada će se to dogoditi, popis stanovništva u datom trenutku po svim njegovim elementima (spolna, starosna, nacionalna, vjerska, obrazovna i slična struktura) se mora utvrditi.
Kada su u pitanju nacija i nacionalni identit stanovništva jedne džave njihov značaj u popisu stanovništva je različit od džave do države, prije svega sa stanovišta stepena građanskih i demokratskih odnosa, te ljudskih prava koji vladaju u toj zemlji. Za države sa visokim stepenom ljudskih prava, kako pojedinaca tako i kolektiviteta u pogledu nacionalnih vjerskih, rasnih i drugih osobina, gdje se poštuje građanin kao pojedinac, u koje spadaju većina zemalja Zapadne Evrope, SAD-ea, Kanade i Australije, ta pitanja nisu toliko bitna. Ta pravila ne važe za države u kojima još uvijek građanska i ljudska prava nisu na zadovoljavajućem nivou kao što su balkanske zemlje, u koje nesumnjivo sapada i BiH, i u kojima su još uvijek moguće, prije svega nacionalne i nacionalističke razne zlupotrebe većine nad manjinom. U takvim situacijama moderni svijet je uveo efikasne ustavne i zakonske mjere zaštite manjinskih naroda i nacionalnih manjina kako bi se te zloupotrebe većine nad manjinom svele na što manju mjeru. Isto se odnosi i na tzv. konstitutivne narode u jednoj državi kao što je BiH. To znači da, kada su u pitanju temeljna pitanjima jednog naroda tzv. vitalni nacionalni interes (kultura, vjera, jezik i slična nacionalna prava) ne smije biti preglasavanja, a da se u ostalim životnim pitanjima odlučuje većinom glasova u zajedničkim organima. Ali, u praksi se to često ne primijenjuje, pa se nacionalnim vitalnim nacionalnim interesom proglašava sve i svašta. U tom i takvim slučajevima se povlače procenti zastupljenosti jednog naroda, često na svim nivoima vlasti i odlučivanja, za šta se kao relevantan faktor uzima staistički utvrđen procenat jednog naroda na posljednjem popisu stanovništva. Takva praksa je važila u našoj nekadašnjoj bivšoj zemlji Jugoslaviji, a što je naslijeđeno i u državama koje su nastale njenim raspadom, pa i u BiH.
Imajući sve navedeno u vidu, kada je u pitanju sistem odlučivanja i donošenja odluka, posebno na državnom i entitetskom nivou, sve dok ne zavlada građansko i demokratsko društvo i dok se ustavom i zakonom ne uvede vlast građanina kao pojedinca i kao kolektiviteta, ti principi i pravila će iti biti na snazi, a posebno radi događaja koji su se desili u posljednjih dvadeset godina i nepovjerenja koje još uvijek vlada među narodima. Zbog toga naredni popis stanovništva u našoj zemlji, bez obzira kada će se on desiti, prestavlja veliki zanačaj za našu državu i za sve njene tzv. konstitutivne narode, a za Bošnjake posebno. Kako bi se naše društvo što bolje pripremilo za taj važan proces, u posljednje vrijeme su u BiH i van nje organizirano više tribina i sličnih skupova, a organiziran je i probni popis stanovništva, objavljen je veliki broj stručnih i naučnih tekstova i intervjua relevantnih stručnjaka o toj problematici, kao i anketa, a sve sa ciljem detaljnijeg upoznavanja stanovništva o složenosti i kompleksnosti vog pitanja. Društvena, politička i javna scena je po tom pitanju u BiH dovedena do usijanja, posebno među Bošnjacima. Kao rezultat svega toga je odgađanje najavljenog popisa stanovništva, navodno za šest mjeseci, ali za sada niko nije siguran da li će se on uopće desiti u ovoj godini. Bez obzira kada će se on desiti pitanja i problemi koji se u tom pogledu nameću ostaju i oni će se se provlačiti u relevantnim institucijama i javnosti sve do njegove realizacije.
U probnom popisu i raznim pilot anketama koje su do sada provedene, pa i anketa Svjetskog saveza bh. dijaspore, koja je provedena u decembru mjesecu prošle godine, kao glavni problem je iskrslo pitanje prava i mogućnosti izjašnjavanja stanovništva na ponuđene modalitete izjašnjavanja po pitanju nacionalne pripadnosti. U popisnim dokumentima su striktno navedena tri nacionalna identiteta (Bošnjaci, Hrvati i Srbi) te nacionalne manjine i ostali. Iz prezentiranih rezultata i podataka ovih anketa se vidi da se veliki postotak građana BiH izjašnjava kao Bosanac, Hercegovac, Musliman i sl. u čemu, po provjerenim metodama, u najvećem dijelu učestvuju Bošnjaci, koji bi u krajnjem slučaju, zajedno sa nacionalnim manjinama mogli biti svrstani u tzv.”ostale” a što se ne uklapa u zvanične ustavne i zakonske norme tzv. konstitutivnih naroda u BiH. To znači da bi Bošnjaci u postotku zastupljenosti u BiH u značajnom broju bili umanjeni, što bi ih od relativne većine svelo na manjinu u BiH, a što bi moglo imati dalekosežne političke i druge posljedice za ukupne društvene i političke odnose u BiH. Sve skupa bi protivnici BiH i bošnjačkog nacionalnog identitea mogli dovesti u pitanje njihove samosvijesti o sebi kao osviješćenom i zrelom političkom narodu i stvari u tom pogledu vratiti pedesetak godina unazad. Mnogi politički, kulturni i javni djelatnici spravom upozoravaju da bi to, poslije zločina, genocida i njihove velike raseljenosti izvan zemlje, bio novi atak na samo njihovo nacionalno i džavotvorno biće, što bi vodilo na njihovu asimilaciju i u njihov nestanak, a time i konačni nestanak njihove države BiH, što bi bilo njihovo samoubistvo, za šta ne bi mogli optuživati druge, već sami sebe.
Kraća analiza ankete Svjetskog saveza bh. dijaspore[2]
Kao i ostale slične ankete i analize i mogućem načinu izjašnjavanja na slijedećem popisu bh. građana, tako i naša anketa (provedena u mjesecu decembru prošle godine) potvrđuje naprijed navedene dileme. Naime, prema broju ulaza na portalu Saveza (4.144) iz 51 zemlje (pdf file), najviše ih je iz BiH 1629, Engleske 400, SAD-ea 330, Njemačke 312, Švedske 304, Austrije 130, Holandije 121, Kanade 116, Norveške 102 itd. Od učesnika iz BiH (pdf file) najviše ih je iz Sarajeva 1.062, Tuzle147, Mostara 93, zenice 91, Banja Luke 75 itd. Od navedenog ukupnog broja ulaza u anketi je učestvovalo 1.750 građana BiH. Nažalost, standardni program ove ankete nam ne dozvoljava da utvrdimo bliže podatke o strukturi učesnika po državama i gradovima (spol, starost i slično). Učesnici u anketi su odgovorili na postavljeno pitanje: “Kako bi se najradije izjasnili na prestojećem popisu stanovništva u BiH” izjasnili na način naveden u tabeli iz koje se može zaključiti da se za tzv.konstitutivne narode izjasnilo: Srbin 4%, Hrvat 3%, te Bošnjak 44%, dok se za nazive koji nisu ustavno priznate i spadaju u ostale, izjasnilo ispitanika: Bosanac 33%, “Bosanac-Hercegovac-musliman” 8%, dok za „Bosanac-Hercegovac – pravoslavaca i „Bosanac-Hercegovac-katolik, izjasnilo po 1% učesnika u anketi.
Slične rezultate su dali i ispitanici na web stranici jedne druge ankete[3]. Naime u ovoj anketi (stanje 11.12.2012) se od 23.949 ispitanika za Bošnjake se izjasnilo njih 54%, za Hrvate 6%, za Srbe 4%, za Bosanac i Hercegovac 31%, za ostale 3%, a nije se izjasnilo njih 2%.
Uz pretpostavku da najveći postotak onih koji su se izjasnili za kategoriju Bosanac takođe čine Bošnjaci, može se zaključiti da se skoro polovina ispitanika Bošnjaka u ovoj anketi nisu izjasnili kao Bošnjaci. Muslimana (Bošnjaka) kao nacionalna kategorija je po popisu 1991. godine bilo cca 45%, što znači da bi, ako se ostvare procjene iz ove i sličnih anketa i analiza, Bošnjaci po narednom popisu mogli svesti na 25- 30% stanovnštva BiH. Šta bi to, u društveno-političkom pogledu značilo za ovaj narod i BiH niko u ovom trenutku ne može pretpostaviti. Nije sporno pitanje prava i slobode izjašnjavanja građana po svim pitanjima pa i po ovome. Ali samosvjesni, nacionalno i politički osvješćeni narodi znaju šta je strateški nacionalni i državotvorni interes njihovog naroda u šta spada, posebno u našim uslovima i izjašnjavanje o pripadnosti svom nacionalnom identitetu. Razumljivo je da mnogi toga nisu svjesni i ne znaju u potpunosti značaj ovoga pitanja, ali u tom slučaju bi trebali poslušati savjete i mišljenje njihovih nacionalnih i vjerskih institucija kao nacionalnih kolektiviteta svoga naroda, kao i njihovih najistaknutijih pojedinaca kao što je akademik prof. dr. Muhamed Filipović koji u nekoliko posljednjih javnih istupa putem svojih tekstova i intervjua argumentirano to predlaže. Ako im ni to nije dovoljno, onda neka se ugledaju u druga dva naroda u BiH Srbe i Hrvate koji u tom slučaju nemaju nikakvih dilema, ko su, šta su i šta im je u ovom pogledu raditi.
(IGBD)
