Muftija Šemsikadić u borbi za prava Bošnjaka

3
401

Uloga pljevaljskog muftije Mehmed-ef. Šemsikadića u borbi za prava muslimana Bošnjaka Sandžaka i Bosne.

Mehmed Šemsikadić rođen je 1827. godine u uglednoj pljevaljskoj familiji u Sandžaku.  Obrazovanje je započeo u rodnim Pljevljima, nastavio u Sarajevu, gdje završava medresu. Nastavlja školovanje u Istambulu, na čuvenoj Šeherzada medresi, koju sa uspjehom završava. Nakon završnih studija vraća se u Pljevlja gdje se zapošljava kao vaiz u pljevaljskoj Ruždiji, a 1866. je imenovan za muftiju u Taslidži (Pljevljima).

Odlukom Berlinskog kongresa Bosna i Hercegovina je aneksirana i pripojena Austrougarskoj. Tada je došlo do odvajanja Sandžaka od Bosne. To je naišlo na oštru reakciju i negodovanje, pa i pobunu Bošnjaka muslimana Sandžaka i Bosne i Hercegovine. Jedan od glavnih aktera ove pobune, a ujedno jedan od najvećih boraca za prava Bošnjaka muslimana Sandžaka i Bosne bio je muftija pljevaljski Mehmed-ef. Šemsikadić, u narodu poznat kao Muftija Šemsikadić.

Od Berlinskog kongresa Mehmed Šemsikadić se politički aktivira i uspostavlja vezu sa vodećim ljudima u Sarajevu koji su se pripremali za oružani otpor Austrijancima. Istovremeno radi na formiranju antiokupacionog otpora na Kosovu kako bi u svoje redove privukao i albanske dobrovoljce. Šemsikadić dolazi u Sarajevo 12. jula 1878. zajedno sa Hafiz-pašom, novim vojnim zapovjednikom Bosne, koga je poslala Turska. Muftijin dolazak bio je u funkciji dogovora oko odbrane Bosne. Austrijske trupe prodiru u Bosnu 29. jula 1878. godine.

Pljevaljski muftija je na noge podigao dobrovoljačke odrede Bošnjaka i krenuo ka Bosni da je brani. Kada su izašli iz Pljevalja i prošli Dolove, Mehmed Šemsikadić silazi sa konja, diže ruke i upućuje sljedeću dovu:

„Bože, ne vrati nas poražene bez obraza i Bože, sačuvaj nam Bosnu i Hercegovinu od neprijatelja.“

Njegovim odredima prilaze i Bošnjaci iz Istočne Bosne, tako da uvećana vojska dolazi u Sarajevo 4. augusta 1878. gdje biva dočekana sa dobrodošlicom. Nakon kraćeg boravka u Sarajevu, Mehmed Šemsikadić predvodi nekoliko hiljada vojnika u Tuzlu, gdje dolazi 8. avgusta i nakon dva dana žestokih borbi uspijeva odbraniti Tuzlu. Zaposjeda obje strane rijeke Spreče, ugrožava neprijateljsku bazu u Doboju, a u jednoj od tamošnjih teških bitaka ranjava i austrijskog podmaršala Šmigoca.

Odgojen u starobosanskom duhu da se sa neprijateljem nema šta pregovarati dok gazi zemljom, sarajevskim agama poručuje sljedeće: „Čujete li Sarajlije i svi ostali! Ja sam vam Švabu dobro dočekao i vratio ga od Tuzle i Brčkog, a jedna mi je vojska kod Maglaja gdje će Švabu dočekati. No, čujete li age Sarajlije! Kunem vam se vjerom i Kur’anom, ako li mi nevjeru učinite, žive ću vas sve odrati!“

Padom Sarajeva 19. avgusta 1878. Mehmed Šemsikadić se povlači u Sandžak da izbjegne opkoljavanje. Tamo nastavlja sa svojim aktivnostima protiv Austrijanaca. Izložen pritiscima, na poziv sultana Abdul-Hamida II, seli se u Tursku gdje biva proglašen specijalnim musafirom.

U znak poštovanja dobija i veliki zemljišni posjed – Čekmedže čiflik na obali Mramornog mora. Austrijskom okupacijom Bošnjaci se počinju masovno iseljavati iz Bosne i Hercegovine u pravcu Sandžaka, Albanije i Turske. Mehmed Šemsikadić iznenada umire u svojoj 60-oj godini života, 29. januara 1887. godine.  Kao zaslužna i izuzetno cijenjena ličnost Turskog carstva, ukopan je u dvorištu džamije Sultan Mehmeda Fatiha (Osvajača) u Istambulu.

Doprinos Muftije Šemsikadića odbrani Bosne i Hercegovine ogledao se u sljedećem:

-angažovanjem           Mehmed Vehbi-ef. Šemsikadića i Salim-bega Selmanovića u rukovodstvima pokreta otpora, prvenstveno u Sarajevu, a zatim na širem području Bosne i Hercegovine;

– učešćem posebnog odreda u borbama na prostorima između rijeka Bosne, Save i Drine, posebno oko Gradačca, Gračanice, Doboja, Brčkog, Tuzle i drugih mjesta na tom prostoru;

– učešćem muslimana Bošnjaka iz Gusinja, Plava, Bijelog Polja, Taslidže, Nove Varoši, Sjenice, Prijepolja, Novog Pazara u radu prve i druge Skupštine Prizrenske lige na kojima je donijet mobilizacioni plan Lige, na kojima su ovi delegati uspjeli da se u spomenuta programska dokumenta Lige unesu i usvoje opredjeljenja i obaveze Lige da će sa svojim vojnim snagama učestvovati i u odbrani Bosne i Hercegovine.

Spomenut ćemo neke od tih akcija i odluka:

– Iz raznih mjesta u današnjim granicama Crne Gore i Sandžaka putem depeša upućeni su protesti Berlinskom kongresu i ambasadama evropskih sila u Istanbulu: 10. maja iz Plava; 29. maja iz Sjenice, Novog Pazara i Nove Varoši; 15. juna iz Novog Pazara, Gusinja, Sjenice i Taslidže (Pljevalja); 15. juna iz Podgorice, Spuža i Žabljaka na Skadarskom jezeru; 15. juna iz Bara; 16. juna iz Bara i Tuđemila (muslimansko selo u okolini Bara)

U donošenju ove odluke od strane muslimana Bošnjaka učestvovali su predstavnici Gusinja, Novog Pazara, Sjenice i Taslidže.

Naravno, pored svih navedenih činjenica, ono što je od posebne važnosti istaći, a što je i glavna teza ovog dijela da odlaskom Turaka sa ovih prostora muslimani Bošnjaci i Albanci, prije svega, bivaju ostavljeni na milost i nemilost onima kojima su predstavljali lak plijen na putu osvete zbog „turske krivnje“.

Jedina institucija i njeni predstavnici koji su imali snage i volje da se bore za prava svog naroda tada, a i danas, bila je Islamska zajednica i njeni najveći predstavnici, muftije i muderisi, te naravno imami sa svojim džematlijama.

Autor: dr. Admir Muratović


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

3 KOMENTARI

  1. Odgojen u starobosanskom duhu da se sa neprijateljem nema šta pregovarati dok gazi zemljom, sarajevskim agama poručuje sljedeće: „Čujete li Sarajlije i svi ostali! Ja sam vam Švabu dobro dočekao i vratio ga od Tuzle i Brčkog, a jedna mi je vojska kod Maglaja gdje će Švabu dočekati. No, čujete li age Sarajlije! Kunem vam se vjerom i Kur’anom, ako li mi nevjeru učinite, žive ću vas sve odrati! OVO ME PODSJECA NA JOS JEDNOG SANDZACKOG SINA A KOMADANTA BOSANSKE VOJSKE KOJEM SU ISTO TAKO SARAJLIJE NEVJERU UCINILE.. RAHMET DUSI MUFTIJE..NEK NAM ZIVI NJEGOV NASLEDNIK SEFER HALILOVIC

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.