Kristijan Amanpur: Zašto u fudbalu navijam za Bosnu

BiH – Na sajtu TV mreže CNN je u srijedu 16. oktobra objavljen sljedeći tekst Kristijane Amanpur, američke novinarke, voditeljke ABC njuza i bivšeg glavnog izveštača televizijske mreže CNN, tokom rata u Bosni konkretno iz Sarajeva, kada je bila dosta optuživana za nepravednu pristrasnost u korist muslimana.

“Sjećam se Bosne, a naročito Sarajeva tokom rata – ljudi su voleli fudbal. Kad god bi nastupila pauza u artiljerijskoj ili snajperskoj vatri, igralo se.

Ali tokom gotovo četiri ratne godine neka od fudbalskih igrališta u gradu postala su groblja, i videla sam kako se to događa, jer na pravim grobljima nije više bilo mjesta za sve koji su poginuli u ratu.
Stadioni su granatirani, i bilo je praktično nemoguće otputovati na zvaničnu utakmicu u inostranstvu.

Sarajevo je jednom bilo u centru pažnje međunarodne sportske javnosti – kao domaćin zimskih olimpijskih igara 1984. Olimpijsko klizalište na kom su Torvil i Din osvojili zlatne medalje uništeno je tokom rata, i činilo se kao da simbolizuje svu nadu koja je polako napuštala Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu u cjelini.

Stoga je kad se Bosna i Hercegovina prvi put kvalifikovala za svjetsko prvenstvo u fudbalu bilo i nečeg gorko-slatkog u tom događaju, koji mi je izmamio ogroman osmjeh kada sam videla kako Sarajevo zasluženo slavi.

To će ujediniti ljude.

Rat je pocepao nacionalno mješovito stanovništvo: Bošnjaci, Srbi i Hrvati, koji su zajedno živeli, međusobno se venčavali, zajedno radili i igrali, odjednom su se međusobno dohvatili za gušu. Fudbalski timovi su se podjelili, kao i njihovi navijači…

Ova nova generacija Bosanaca većinom je suviše mlada da bi se sjećala rata. Prije skoro 20 godina, kada se odigrao, bili su samo djeca.

A toliko toga se promjenilo. Bosna i Hercegovina danas nije jedina koja svoj nacionalni ponos jača kroz sport – tu je i Srbija, i tenski šamion Novak Đoković, koji za mene predstavlja demokratsku, posleratnu Srbiju. Toliko toga se promjenilo.

Za mene sport predstavlja nešto što pokazuje kako ljudi zapravo mogu međusobno da se slažu, neometani rivalstvima koja počivaju na nacionalnoj, rasnoj i verskoj osnovi.

Od kako je rat 1996. završen, Bosanci grade i obnavljaju svoju zemlju, mada još uvjek nisu prebrodili sve nedaće. I ekonomska i politička stabilnost je još uvjek veoma krhka.

Ovaj trenutak sportskog trijumfa će biti veoma važan za građane Bosne,i podsjetiće ljude da mogu zajedno, umijesto da se dijele.”

(blic.rs)