Berane – Ni treći dan poslije prijevremenih lokalnih parlamentarnih izbora, strasti se još nijesu sasvim stišale. Iz redova pobjedničke koalicije nije tokom prethodna tri dana bilo znakova smirivanja incidentnih pojedinaca i grupa pristalica, koje su različitim vrstama direktnih provokacija mogle izazvati dodatno, poprilično opasno narastanje tenzija i kontrareakcije sa nesagledivim posljedicama.
Na sreću, situacija se, ipak, „drži pod kontrolom“, iako verbalni obračuni između dvije političke opcije – Demokratske partije socijalista, s jedne i Koalicije Socijalističke narodne partije i Demokratskog fronta, s druge strane – ne gube na žestini. Naprotiv. Gotovo iz časa u čas, jedno saopštenje tek što se objavi, sustigne drugo, a barem prema najavama s obje strane, biće tu golemog posla i za ovdašnje tužioce i sudije, a o policiji da ne govorimo…
Kakvo je ,,pravo lice“
Mislim da su tokom cijele kampanje, a naročito na izborni dan, lideri Koalicije svima pokazali svoje pravo lice, kaže za Pobjedu dr Budimir Dabetić, predsjednik Opštinskog odbora DPS. Uz pomoć znatnog dijela štampanih i elektronskih medija vodili su izuzetno nekorektnu i nedopustivo agresivnu, gotovo siledžijsku kampanju. Vrhunac su bila događanja od neđelje, a pogotovo, usuđujem se reći – kriminalno ponašanje nosioca koalicione izborne liste i dijela odborničkih kandidata. U grupama su upadali u privatne kuće i druge objekte; fizički nasrtali na naše aktiviste, čak i na žene; psovali, vrijeđali, zastrašivali i javno i jasno nagovještavali odmazdu. Otimali su partijsku dokumentaciju koja je služila za praćenje izbornog procesa, kao što to čine i sve druge stranke i partije u svojim izbornim štabovima, a nasilničko ponašanje na svim mjestima i u svim prilikama demonstrirali su javno, jasno i glasno.
Hoću da vjerujem da takvo ponašanje osuđuje znatna većina i onih časnih Beranaca koji su dali glas ovoj koaliciji, a da će se njenim liderima, kao i budućem gradonačelniku sve to veoma brzo, mnogo brže nego što mogu i pomisliti, vratiti kao bumerang. Uprkos svemu što se događalo, DPS je i na ovim izborima pokazala svoju snagu, jer je rezultat od preko 7.700 dobijenih glasova uistinu impozantan, jer je u odnosu na prethodne izbore našu listu podržalo čak 1.100 građana više. Kada se uzmu u obzir i glasovi koje su dobili naši koalicioni partneri na državnom nivou, podrška ovoj politici dolazi od 8.500 Beranaca, što je apsolutna većina u odnosu na sve ostale političke opcije, pa i aktuelnu koaliciju sastavljenu od četiri grupacije.
Apel državnim organima
Sve to nas, naglašava dr Dabetić, obavezuje da se ni u jednom trenutku ne povlačimo pred intrigama, lažima, kriminalnim ponašanjem i ogoljenim, primitivnim siledžijstvom. Sve ćemo učiniti da se vinovnici – kako direktni akteri svih događaja na dan izbora, tako i njihovi nalogodavci i podstrekači, nađu pred licem pravde. Već je pripremljen najveći dio dokumentacije, ne samo audio i vizuelni snimci i još neki važni dokazi nego i relevantna medicinska dokumentacija naših povrijeđenih aktivista. Vjerujem da će i policija u skladu sa zakonom obaviti svoj dio posla, jer bilo je u neđelju veče posla i za nju i za državno tužilaštvo.
Što se optužbi na našu adresu tiče, već sam apelovao na sve nadležne državne organe da istraže svaku sitnicu, da objave svaki nalaz do koga dođu i da konačno raščistimo ko je, kako, đe i što radio, a kosilo se sa bilo kojim zakonom ove zemlje. Ponavljam: sva dokumentacija koja je na kriminalan, ekstremno nasilnički način oteta iz naših izbornih štabova, koristila je isključivo za praćenje izbornog procesa, po metodologiji kojom se služe sve stranke i partije. Sve što je s tim u vezi sumnjivo neka se istraži, a dokle idu naši tužioci i njihovi mediji, uvjerite se u tekstu u jednoj veoma prepoznatljivoj novini, jer tamo piše da sam lično u izbornom štabu u MZ Park nosio novac da podmićujem birače. U takvu notornu laž neće povjerovati ni jedan Beranac, bez obzira za koga je glasao, jer me i kao čovjeka i kao ljekara veoma dobro znaju.
Javne laži…
Pitate – pa, što će im, onda, tako nebulozna izmišljotina?! Jedino objašnjenje je – mojim bi imenom da dodatno ocrne Demokratsku partiju socijalista, u stilu – eto, vidite, i takvog čovjeka je DPS mašinerija uspjela da uvuče u sumnjive poslove. Po takvoj recepturi, objašnjava predsjednik OO DPS i direktor beranske Bolnice, vodili su čitavu kampanju. Plasirali najgnusnije laži o časnim ljudima i čitavim porodicama. Pokušavali da zastrašivanjem odvrate naše simpatizere od izlaska na birališta, a što je posebno uznemirujuće, njihove dominantne ciljne mete su bili izborni štabovi u djelovima grada u kojem su najbrojniji pripadnici manjinskih naroda.
Upravo znajući to, i otišao sam u neđelju u Izborni štab u MZ Park. Jednostavno, osjećao sam obavezu da se nađem sa našim napadnutim ljudima, da podijelim sa njima i osjećanja, i zabrinutost, i potrebu da zaštite lično dostojanstvo, a na kraju krajeva i sve rizike, koji nijesu bili, naročito u pojedinim trenucima, baš mali i bezazleni. Zato sam tamo bio, a ne kako ovih dana javno lažu – da dijelim nekakve pare i kupujem glasove.
Ali, niko ne obavještava javnost, niti se novine, novinari i elektronski mediji bave pitanjem – a, što je tamo radio bivši predsjednik opštine i nekada visoki funkcioner SNP Sveto Mitrović koji me zasuo uvredama i pokušao da isprovocira još teže incidente?! Zbog čega je taj čovjek, u tom trenutku bio tamo?
Bivši se aktivirao
Pa, reći ću vam: lično sam se uvjerio da je upravo on podstrekivao na nasilje i još brutalnije siledžijstvo! To može posvjedočiti mnoštvo ljudi i sada – on nije problem, nego ja koji sam sve učinio da smirim situaciju i zaštitim članove tamošnjeg izbornog štaba koji ni u jednom trenutku nijesu davali nikakvog povoda za bilo kakav, čak ni najmanji incident. Te i takve stvari ne mogu se više tolerisati, jer definitivno niko nema pravo da teroriše bilo koga, bez obzira na političke ili bilo koje druge razlike i pripadnosti. Doduše, mislio sam da je vrijeme jednostavno pregazilo takve i slične ideje i ljude, koji bi da dijele, zavađaju, zastrašuju i tuku ljude drugačijeg političkog stava, drugačije vjere i nacije, ali sam se, izgleda, prevario. No, opet sam nepopravljivi optimista, jer sam uvjeren da se radi o marginalnoj grupi, kojoj, međutim, treba stati na put, zaključuje dr Dabetić.
I većina ostalih funkcionera Demokratske partije socijalista vjeruje da ogromna većina Beranaca nije saglasna sa većinom onoga što se na sam dan izbora, u neđelju, 9. marta, „emitovalo“ iz izbornih štabova Socijalističke narodne partije i Demokratskog fronta, a što su siledžijske grupe neobuzdanih aktivista Koalicije „sprovodile na terenu“. Uvjereni su, takođe, da nadležni državni organi, ustanove i odgovarajuće institucije imaju dovoljno potencijala – i kadrovskih, i tehničkih, i voljnih – da na efikasan način odgovore na sve ovakve i slične izazove.
„Ubij, zakolji…“
Jedan od Pobjedinih sagovornika, ugledni Beranac, kojem se naprosto mora vjerovati i zbog biografije i zbog, u najtežim vremenima, dokazanog ličnog, profesionalnog i političkog integriteta i autoriteta, čudio se juče, tokom neformalnog razgovora sa autorom ovog teksta – kako je i zašto prećutan „detalj“ koji se dogodio u neđelju, nešto poslije 23 sata i 30 minuta u glavnoj beranskoj ulici. Opisuje ga ovako:
Stajao sam, sa suprugom, na balkonu stana, u zgradi u glavnoj ulici, uočio veoma bučnu grupu mladića i đevojaka, a onda čuo nepodnošljivo reske urlike: „Ubij, zakolji, da Milo ne postoji“!!! Trajalo je, čini mi se, kratko. Ali, bilo je jezovito. Još jezivijom učinila mi se mržnja koja je iz tih mladića i đevojaka isijavala dok su urlikali. Imao sam osjećaj da je mogu dotaći, opipati; a onda me zahvatila takva tuga kakvu nijesam osjetio poduži niz godina. Ja i moja supruga ćutke smo ušli u stan, i do jutarnje kafe nijesmo prozborili ni jednu – jedinu riječ.
I niko da se oglasi, zbilja – ne mogu da shvatim?! Ni političari, ni novinari, ni vladin, ni nevladin sektor. Neće, valjda, biti da smo zlokobno urlikanje čuli samo ja i moja supruga? Nijesmo ni u godinama kada počnu da otkazuju i oči i uši, niti smo paranoici ili smutljivci koji vide i čuju, što niko drugi nije ni vidio ni čuo. Ako je sve tako, a jeste; ako je još najmanje pedesetak ljudi moglo i čuti i vidjeti, ono što smo mi i čuli i vidjeli, o čemu se onda radi, pita se naš sagovornik.
(pobjeda)
