Intervju – Suljo Mustafić: Ne vjerujem da će „pući“ koalicija DPS i SDP

Rožaje – Ne treba bježati ni od te manje vjerovatne mogućnosti, da se desi raspad koalicije DPS-SDP i dođe do vanrednih izbora. U tom slučaju Bošnjačka stranka će, kao i do sada, samostalno na izbore, a nakon toga, u zavisnosti od rezultata, vidjećemo šta i s kim dalje. Sigurno nećemo sa onima koji su protiv Crne Gore, protiv EU i NATO i koji ne podržavaju dobre odnose sa susjednim državama, uključujući Kosovo – kaže za Pobjedu Suljo Mustafić

Razgovarao Goran Popović

PODGORICA – Nedavno su domaći i svjetski mediji zabilježili da je Suljo Mustafić, ne oklijevajući ni jednog časa, sišao u provaliju i pritekao u pomoć unesrećenim putnicima iz rumunskog autobusa u Platijama. Bivši liberal, bivši novinar, Baranin potpuno odan svome gradu, a sada i istaknuti član Bošnjačke stranke spreman je da odgovori na svako novinarsko pitanje i da odgovor potkrijepi respektabilnom argumentacijom. Za Pobjedu Mustafić govori o aktuelnoj političkoj situaciji u Crnoj Gori, sve većem političkom uticaju njegove Bošnjačke stranke, razlozima zbog kojih zahtijeva promjenu državnih simbola, limenoj crkvi na Rumiji. Uz uljudno izvinjenje što kafu nećemo popiti zajedno jer je u toku ramazanski post, počinje razgovor…

POBJEDA: Vaša politička karijera ide od liberala, do istaknutog člana Bošnjačke stranke, poslanika i potpredsjednika Skupštine Crne Gore. Da li je riječ o promjeni ili evoluciji političke ideje i angažmana?

MUSTAFIĆ: Bio sam član Liberalnog saveza praktično od njegovog osnivanja. Nikada nijesam bio u nekim organima ili rukovodstvu LSCG. Kao mlad čovjek, student, tada sam bio veoma zainteresovan za politiku te stranke, koja je personifikovala antiratni pokret u Crnoj Gori. Osim toga, LSCG je snažno promovisao ideju nezavisne Crne Gore i još tada su Crnu Goru vidjeli u Evropskoj uniji. Sve te stvari su bile za mene prihvatljive, a osim toga, kada je riječ o narodu kojem pripadam, to je bila multietnička stranka sa biračkim tijelom koje je u određenim momentima bilo veće u manjinskim sredinama. Zaista sam ponosan što sam, u tom vremenu, bio član LSCG.

POBJEDA: Kad napuštate liberale i zašto?

MUSTAFIĆ: Bio sam član nekoliko godina, negdje do 1996. godine, kada je taj pokret krenuo nekim drugim pravcem koji se nije uklapao u moje svjetonazore. Čini mi se da su neki ljudi u rukovodstvu tada odstupili od tog multietničkog koncepta. Sjećam se da su neki čelnici LSCG izjavljivali, recimo, da se ,,ne može sa Kur’anom u Evropu“. Ne bih se sada vraćao na to, mada znam da nijesam bio jedini koji je tada iz istih razloga napustio ovu stranku… Od 1996. godine nijesam uopšte bio član niti jedne partije. Prije svega, zbog toga što sam radio i kao novinar. Smatrao sam da je nedopustivo i licemjerno baviti se novinarskim poslom i istovremeno biti aktivan u nekoj političkoj partiji.

POBJEDA: Ipak, deset godina poslije pristupate Bošnjačkoj stranci…

MUSTAFIĆ: Da, 2006. godine formirana je Bošnjačka stranka i ja sam nekoliko mjeseci, nakon njenog osnivanja, postao član. Nedugo zatim, završio sam novinarsku karijeru i postao portparol BS, kasnije i poslanik.

POBJEDA: Kako se to uklapalo u vaše ranije opredjeljenje za multietičnost, građansku opciju?

MUSTAFIĆ: To je moje trajno opredjeljenje. Program Bošnjačke stranke, iako ona jeste nacionalna stranka, u prepoznavanju onih ključnih društvenih pravaca, interesa i društvene stvarnosti u Crnoj Gori ni najmanje ne odstupa ni od jedne građanske stranke. I kod nas u rukovodstvu i organima BS, kod mojih prijatelja i drugova, ta građanska opcija je jaka, dominantna u smislu poštovanja vrijednosti našeg društva. Naravno, ono što su krucijalna pitanja kojima se bavimo je zastupljenost i integracija manjinskih naroda. Bošnjačkoj stranci sam pristupio jer sam osjetio, kao uostalom i moji sunarodnici, tu anomaliju, taj društveni problem nedovoljne političke emacipacije, nedovoljne razvijenosti sredina u kojima žive Bošnjaci-Muslimani i pogotovo nedovoljne zastupljenosti u državnim i javnim službama, koja je sve izraženija kad se ide sa vrha države prema nižim nivoima.

POBJEDA: Izborni uspjeh BS na posljednjim parlamentarnim izborima je evidentan. Osvojili ste skoro 50 odsto više glasova nego 2009. godine. Da li je riječ o vašoj političkoj vještini ili, možda, o nekom vidu nacionalne homogenizacije Bošnjaka u Crnoj Gori?

MUSTAFIĆ: Bošnjačka stranka je mlada stranka, nastala tek 2006. godine, nekoliko mjeseci prije referenduma o nezavisnosti. Bila je dio suverenističkog bloka, a u prvom sazivu Skupštine bila je u opoziciji i ušla u parlament u koaliciji sa Liberalnom partijom. Na sljedećim izborima 2009. godine bila je u koaliciji „Evropska Crna Gora“. Teško je glasove iz tih koalicionih nastupa precizno utvrditi, to mogu biti samo aproksimativne procjene. Ali, imali smo između tih parlamentarnih izbora i ovih 2012. godine lokalne izbore, gdje je Bošnjačka stranka u svim opštinama, osim u Podgorici, nastupila samostalno. Njen uspjeh na tim izborima je jasan, mjerljiv i uporediv sa ovim rezultatom koji smo ostvarili na parlamentarnim izborima 2012. godine. Taj broj glasova je zaista znatno veći, što pokazuje da pripadnici bošnjačkog naroda u ovoj stranci sve više prepoznaju legitimnog političkog predstavnika. Mislim da je to osnovni razlog, a posebno nam je tu značajna podrška mladih ljudi. To nas raduje, jer upravo taj birački potencijal mladih ljudi predstavlja garanciju da stranka ima dobru budućnost.

Ne mislim, dakle, da se radi o nekoj nacionalnoj homogenizaciji Bošnjaka. Jer i sa tih 15-16 hiljada glasova Bošnjačka stranka crpi tek oko 30 odsto bošnjačkog biračkog tijela. Dakle, nema tu homogenizacije. Ovi ostali glasaju neke druge partije. To je potpuno legitimno i normalno je da ljudi različito razmišljaju, različito percipiraju stvarnost.

POBJEDA: Za političkog partnera, nakon izbora, izabrali ste koaliciju ,,Evropska Crna Gora“, iako ste imali i druge mogućnosti. Zašto?

MUSTAFIĆ: Činjenica je da, nakon izbora 2012. godine, niko nije dobio apsolutnu većinu i niko nije mogao sam da formira vladu. Sasvim je jasno da su manjinske partije u tom momentu bile tas na vagi koji je odlučivao. Mislim da smo donijeli racionalnu odluku, koja je bila i politički konsekventna.

Napravili smo savez manjinskih partija i potpisali sporazum sa HGI i Forcom i mislim da su to temelji nekog dugoročnog političkog saveza, zasnovanog na zajedničkim interesima, bez obzira na sve specifičnosti i razlike manjina koje okuplja.

Tako smo zajedno nastupili i u razgovorima sa koalicijom „Evropska Crna Gora“ o formiranju parlamentarne većine. Ni kod jednog od ova tri manjinska politička faktora nije se moglo naći nešto što bi opredjeljivalo neki drugi politički izbor. U tom momentu smatrali smo, a vrijeme koje je uslijedilo to i potvrđuje, da evropski put Crne Gore nema alternativu, da ulazak u NATO nema alternativu, da alternativu nema ni već uspostavljeni dobar odnos sa susjedima, a tiče se regionalne stabilnosti. To su politički prioriteti i za nas.

POBJEDA: Zar evropske integracije nijesu prioritet ne samo DPS i SDP, nego i drugih aktera na političkoj sceni Crne Gore?

MUSTAFIĆ: Kod ovih drugih političkih subjekata, pogotovo onih većih, za razliku od koalicije DPS-SDP, nijesmo prepoznali ni u izbornoj kampanji, ni u njihovoj retorici nakon izbora, da žele da dijele sve te vrijednosti. Posebno kad su u pitanju NATO integracije, a čak se pominjalo i redefinisanje odnosa sa Kosovom, što bi izazvalo regionalne probleme. Takođe, nije bilo jasnih opredjeljenja po pitanju kvalifikacije genocida u Srebrenici, i drugih zločina tokom agresije na BiH, Hrvatsku i sukoba na Kosovu, što je eksplicitno pokazano kroz neprihvatanje skupštinske rezolucije.

To su neke važne stvari za nas preko kojih je teško preći, bez obzira što smatramo da u Crnoj Gori vrijeme podjela treba ostaviti iza nas i gledati u budućnost.

POBJEDA: Jeste li zadovoljni svojim „dijelom“ vlasti u aktuelnoj koaliciji?

MUSTAFIĆ: Uvijek u tim koalicijama ima rasprava o tome šta kome i koliko kome pripada, mada to i nije najvažnije pitanje. Prvorazredno pitanje za nas je da li na isti način vidimo budućnost države Crne Gore. To nas je i opredijelilo za ulazak u ovu koaliciju sa DPS i SDP.

Sporazum koji smo potpisali, a koji se tiče učešća u vlasti je samo djelimično realizovan i dinamika realizacije tog sporazuma nije dobra. Mi zbog toga kao stranka nijesmo zadovoljni. Razumijemo objektivne probleme, znamo da je bila čak i izvjesna politička kriza u vezi sa predsjedničkim izborima, znamo za ekonomske probleme sa kojima se država suočava, ali to nije razlog da se ono što je dogovoreno i zapisano u sporazumu ne realizuje.

Ipak, mi smo tu principijelni. Ne ponašamo se ni jednog momenta kao trgovci, ne želimo nikoga da ucjenjujemo, ali smatramo da kad sa nekim gradimo partnerstvo ono mora biti zasnovano, prije svega, na međusobnom povjerenju, koje i kroz ispunjavanje međusobnih obaveza treba potvrditi.

POBJEDA: Na koju će „stranu“ Bošnjačka stranka ako dođe do „pucanja“ koalicije DPS-SDP, ili će potražiti neke druge političke partnere, možda DF?

MUSTAFIĆ: Ja lično mislim da će koalicija, koja trenutno vodi Vladu i državu, biti očuvana. Ona će opstati, bez obzira na sve izazove i probleme koje ima. Upravo iz onih razloga koje sam već naveo – da zajednički prepoznaju temeljne interese države Crne Gore. Vjerujem zato da će se postići kompromis i oko ovih pitanja koja trenutno opterećuju tu koaliciju.

Naravno, ne treba bježati ni od te manje vjerovatne mogućnosti, da se desi raspad te koalicije i dođe do vanrednih parlamentarnih izbora. U tom slučaju mi ćemo, kao i do sada, samostalno na izbore, a nakon toga, u zavisnosti od rezultata tih izbora, vidjećemo šta i s kim dalje.

Stvari se u Crnoj Gori mijenjaju. Partije koje su nekad bile, da tako kažem, niskog koalicionog kapaciteta, sada polako redefinišu i mijenjaju stavove. Tako da u budućnosti stvaranje nekih drugih odnosa na političkoj sceni i stvaranje nekih novih koalicija nije nemoguće. Mislim da će, kako vrijeme odmiče, doći i do sazrijevanja na opozicionoj sceni i da će ta ideologija koju neke od partija opozicije slijede sve više biti napuštana ili u drugom planu, a da će se više gledati u budućnost u evro-atlanske integracije i razvoj. Time se sigurno otvara prostor i za političku saradnju sa manjinskim partijama.

POBJEDA: Da li bi novi izbori sada odgovarali Bošnjačkoj stranci?

MUSTAFIĆ: Neka naša istraživanja, ali i istraživanja koje su radile neke od nas mnogo moćnije partije, kažu da je podrška Bošnjačkoj stranci sada i veća, nego što je bila na izborima 2012. godine.

POBJEDA: Kakav je danas položaj Bošnjaka u Crnoj Gori? Gdje su, a gdje nijesu ravnopravni i zašto?

MUSTAFIĆ: Najnovije analize pokazuju da pripadnika manjiskih naroda u državnim i javnim službama ima znatno manje, nego što je njihovo procentualno učešće u ukupnoj populaciji države. Bilo da je riječ o opštinama ili institucijama na nivou države, svugdje je zabilježen taj debalans, taj problem nedovoljne zastupljenosti.

Istina, od ulaska Bošnjačke stranke u vlast 2009. godine, ali ne mislim samo zbog toga, imamo trend povećanja te zastupljenosti. Ne velikog, ali vidljivog. No, to još nije ni polovina onoga što je potrebno da se ta zastupljenost u potpunosti izbalansira.

Ne može se to, naravno, popraviti u kratkom roku. Moguće da nije bilo ni odgovarajućih kadrova. To su objektivne stvari i ja to razumijem. Ali, ne mogu da razumijem da, recimo, u opštini Bar, gdje je oko 300 zaposlenih u lokalnoj upravi, nema ni jednog Bošnjaka. Sličnih primjera ima još, nadam se da će se raditi na poboljšanju tog stanja, na to nas obavezuju i preporuke Vlade i zakonska regulativa i evropski propisi.

POBJEDA: Da pomenemo i tu tamnu stranu istorije na ovim prostorima. Kakav epilog očekujete sa suđenja za deportaciju, Bukovicu, Kaluđerski laz…?

MUSTAFIĆ: Ovih dana ćemo i u Skupštini imati izvještaje sudova i tužilaštva na dnevnom redu, pa će biti prilike da iskažem svoj sud o tome. Smatram da tu ni tužilaštvo, ni sudstvo nijesu položili ispit. Ne znam ko snosi veću odgovornost zbog toga, iako ove dvije grane vlasti prebacuju odgovornost sa jedne na drugu.

Te presude još nijesu pravosnažne, i možda ih još ne treba komentarisati, ali su već odjeknule u javnosti i ja kao političar mogu reći da je to loša poruka pravu i pravdi i ruganje žrtvama.

Vidite, imate isplaćenu državnu nadoknadu porodicama, a nemate krivca, odnosno nemate pravosnažnu presudu kojom je neko označen i osuđen kao krivac. Imate etnički očišćenu Bukovicu, spaljene kuće, napuštena ognjišta, a nemate krivca. Imate jasna imena žrtava, ali ne imena onih koji su odgovorni za ova nedjela.

Zato očekujem da se konačno na sve to stavi tačka kroz pravosnažne presude. Jer zločin genocida, zločini protiv čovječnosti i ratni zločini ne zastarijevaju. Vjerujem da će ubrzo doći vrijeme da se svi ti slučajevi valjano procesuiraju i da se kazne počinioci i nalogodavci, svi oni koji su na neki način učestvovali u tome.

 Lična karta

Suljo Mustafić rođen je u Baru 1973. godine. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, na Odsjeku za južnoslovenske književnosti i srpskohrvatski jezik 1998. godine. Kao saradnik Instituta za jezik u Beogradu, bavio se istraživanjem i opisivanjem barskih narodnih govora. Profesionalno se bavi i književnom kritikom. Napisao je na stotine prikaza, recenzija i osvrta u više književnih časopisa. Od 1998. radio je u Informativnom centru Bar, kao novinar na Radio Baru i Barskim novinama. Od 2002. do 2007. godine obavljao je dužnost glavnog urednika Radio Bara. Prvi je novinar iz Crne Gore koji je završio jednogodišnju specijalizaciju u „Media Planu“ – Visokoj školi novinarstva koju finansira francuska vlada – oblast televizije, radija i štampanih medija. Član je redakcije časopisa Almanah, gdje se bavi književnom kritikom i izučavanjem jezičkog i folklornog nasljeđa Bošnjaka-Muslimana u Crnoj Gori. Obavljao je i dužnost predsjednika UO Foruma Bošnjaka-Muslimana. Portparol je Bošnjačke stranke od 2007. godine.

Jedan je od osnivača i predsjednik festivala „Maslinijada – Stari Bar“, jedne od najmasovnijih turističko-poljoprivrednih manifestacija. Autor je dvije monografije „Knjiga o Baru“, prva cjelovita istorijsko-etnografska monografija Bara i „Tradicionalna barska kuhinja“, koja se bavi kulinarskim nasljeđem barskog područja.

Predsjednik je Odbora Islamske zajednice u Baru. Predavač je na Medresi u Podgorici, na nastavnom predmetu Maternji (Bosanski) jezik i književnost. Član je Bošnjačkog savjeta Crne Gore i šef resora za jezik i pismo u tom Savjetu.

Sada je potpredsjednik Skupštine Crne Gore, a poslanik je bio i u prethodnom sazivu. Član je više skupštinskih odbora. Služi se engleskim jezikom. Oženjen je, otac jednog djeteta. Živi u Baru.

Zašto treba mijenjati državne simbole

POBJEDA: Bošnjaci u Crnoj Gori jasno su iskazali stav da je to njihova država, ali već nekoliko puta ste insistirali na promjeni nekih državnih simbola. O čemu je riječ?

MUSTAFIĆ: Upravo kroz referendumski proces Bošnjaci, Muslimani, Albanci i Hrvati u Crnoj Gori su apsolutno iskazali  privrženost i osjećaj da pripadaju državi Crnoj Gori i da su njeni građani. I ja, zaista, tako osjećam i taj osjećaj dijelim sa ljudima iz moje partije i drugih manjinskih partija, sa kojima politički sarađujemo. A nemamo želju da te stvari drugačije percipiramo ni u budućnosti, bez obzira što su se neki možda trudili u prošlosti, a neki i sada, da nas udalje od ove države.

Mi to ne želimo. Naši preci su gradili ovu državu, a i mi dalje želimo kroz institucije aktivno da je gradimo kao pravnu državu i državu u evropskoj porodici, u NATO, kao državu ravnopravnih građana i ravnopravnih naroda.

Bar kad su Bošnjaci u pitanju, tu apsolutno nemamo nikakvih dilema. Taj test „podobnosti“ smo već mnogo puta prošli, ubjedljivije i jasnije, nego mnogi drugi u Crnoj Gori.

POBJEDA: Da se vratimo na državne simbole…

MUSTAFIĆ: Ja razumijem prošlost Crne Gore. Razumijem i potrebu da se neke ranije državno-pravne tvorevine i ranija državna uređenja, taj odnos i veza duhovnog i savjetovnog kroz istoriju, monarhistički koncept, iskažu i kroz simbole savremene države Crne Gore.

Ali, neprimjereno je, po našem mišljenju, da u građanskoj državi dominiraju obilježja samo jedne vjerske civilizacije na ovim prostorima. Ta obilježja nam, naravno, ne smetaju, daleko od toga. Naprotiv, kao vjernik uvažavam i poštujem i hrišćanske i simbole svake druge religije, ali smatram da u znamenjima građanske države treba da budu prepoznate sve ili barem one religije, koje su dominantno prisutne u toj državi.

U tom smislu smatramo da državni grb treba heraldički upodobiti sa multietničkom slikom Crne Gore. Za to je potrebna samo politička volja, izmjena zakona, a onda stvar treba prepustiti heraldičarima koji će simbolički prikazati stvarni društveni sadržaj naše države.

POBJEDA: Šta sa ovim simbolima dok se ne promijene?

MUSTAFIĆ: Nemamo dileme da grb, zastava, himna, kakvi god da su, da li ih mi emotivno prihvatali ili ne, ili imali rezervu prema njima, treba da budu poštovani i sada takvi kakvi jesu. Apsolutno se mi, a tako će biti i ubuduće, sa najvećim stepenom uvažavanja odnosimo prema tim simbolima jer to pokazuje naš odnos prema državi. Ali, ćemo se, isto tako, sa istim stepenom odgovornosti, zalagati da se, ono što nas dijeli i stvara rezervu kod pripadnika islamske vjeroispovijesti, promijeni u državnim simbolima. Dakle, i pripadnici islama su ovdje autohtoni stanovnici, vjekovima su gradili Crnu Goru, oni su dio njene društvene stvarnosti i tražimo da se to iskaže i kroz njene simbole.

Rumija će ostati simbol zajedništva

POBJEDA: Koliko ste vezani za svoj rodni grad?

MUSTAFIĆ: Kao neko čiji su korijeni tu duboko. Moji su u Baru negdje od početka 18. vijeka i najveći dio moje porodice, osim onih koji su vani, u Americi, po Evropi ili Turskoj, živi u Baru. I ja živim u Baru i svakog dana sam tamo i pored ovih obaveza u Podgorici.

POBJEDA: Kao Baranin, kako komentarišete sve ovo što se događa sa metalnom crkvom na Rumiji?

MUSTAFIĆ: Pošto je vrijeme Ramazana, post je i blagi su dani, ne želim zaista niti jednu tešku riječ reći o tome.

Ja sam se praktično podigao na obroncima Rumije. Kao dijete sam je obilazio, i kasnije kao zaljubljenik planinarenja poznajem, čini mi se, svaki kvadratni metar tog prostora. To je planina koja pripada svima, svim narodima i vjerama, svim ljudima koji žive tamo.

Zato ne može neko ko dolazi iz druge države biti preči od onoga ko je tamo, iz Mikulića, iz Ostrosa, Tuđemila, Turčina, Krajine, Šestana, Crmnice… Ne može nikome Rumija biti bliža, nego tim ljudima koji tamo žive. To zajedništvo koje Rumija kao planina na neki način simbolizuje, a koje nije bilo narušeno ni u najtežim istorijskim trenucima, mislim da će i sada biti sačuvano, bez obzira na ova iskušenja koja su trenutna i samo politikantska.

POBJEDA: Iz Srpske pravoslavne crkve govore da je tu i ranije postojala crkva…

MUSTAFIĆ: Ne bih želio zaista da bilo čiji osjećaj povrijedim, ali mislim da kad neko govori sa vjerske propovijedaonice mora da se služi istinom. Nema tog istorijskog dokumenta ili arheološkog nalaza koji će dokazati da je na Rumiji ikad bila crkva. Na Rumiji nikada nije bila ni jedna crkva, niti džamija, niti bilo koji drugi vjerski objekat. Bio je tamo tumulus, gomila kamenja, kao relikt jednog staroilirskog kulta, koji je djelimično sačuvan i provlačen kroz obrede slovenskog stanovništva. O tome znam dosta, možda nekom drugom prilikom. Dakle, tamo nije srušena nikakva crkva, jer da bi bila srušena prethodno je morala da bude napravljena, a za to ne postoji ni jedan dokaz, ni jedan mletački, turski, slovenski, niti evropski dokument koji bi to potvrdio. Tako da crkva na Rumiji nije nikako mogla biti srušena 1571. godine, kada su Turci došli u Bar, jer je tamo nije bilo. A i da jeste postojala, i da su je htjeli Turci srušiti, imali su sto godina ranije na raspolaganju. Gotov čitav vijek prije Bara,  Turci su osvojili Skadar i Krajinu, a odatle do vrha Rumije imate nepun sat hoda, za razliku od Bara, odakle je potrebno pet sati.

Mislim da tu treba da budemo jako oprezni i ja vjerujem da oni koji izriču takve iskaze treba da vode računa da se oni poklapaju sa elementarnim istorijskim činjenicama, a ne sa jednostranim tumačenjem mitova ili prosto – maštom.

POBJEDA: I šta da se radi?

MUSTAFIĆ: Prema svakom vjerskom objektu, božjoj kući, imam duboko poštovanje, bilo da je od metala ili nekog drugog materijala, ali i država Crna Gora ima zakone i zna se na koji način se ti zakoni primjenjuju. Država je bila obaviještena o postavljanju tog objekta, neki pojedinci iz njenih struktura su to pratili, postoje snimci i fotografije. Trebalo je reagovati u momentu kada je taj objekat postavljen, mimo zakona i propisa, a ne da se od toga stvara politički problem i neke tenzije već godinama. Uostalom, postoji rješenje državnog organa u vezi sa tim, a koje se tiče dislociranja tog objekta.

Ali, ono na što se vraćam jeste da je Rumija uvijek bila simbol zajedništva, kao što je i Bar zajednica više naroda i više vjera kroz vjekove potvrđena, i duboko sam uvjeren da će se naći rješenje da se to zajedništvo, ako je ovim što se dešava donekle i ugroženo, opet učvrsti.

 Dva imena za isti narod

POBJEDA: Mnogima još nije jasno u čemu je razlika između Bošnjaka i Muslimana u Crnoj Gori. Možete li nam to objasniti?

MUSTAFIĆ: O tome je napisano dosta i vode se polemike već skoro 20 godina. Ne bih ovom prilikom ulazio u bilo čiju intimu, ali ako govorimo u teorijskoj ravni, onda je riječ o dva statistička iskaza za isti narod. Nekad davno, u svim istorijskim dokumentima to stoji, taj narod se isključivo nazivao bošnjačkim. U svim turskim defterima se koristi termin Bošnjak, a on se odnosi na sve islamizirane Slovene koji su zadržali svoj jezik. Taj termin se i danas koristi. U Turskoj, recimo, imate milione Bošnjaka, od kojih značajan broj još govori naš jezik, a u najvećem broju se iskazuju kao Bošnjaci zbog etničkog porijekla. Taj termin koriste i Albanci, kada nas oslovljavaju, oni isključivo koriste termin Bošnjak za pripadnike ovog naroda kojem ja pripadam.

Nacionalna odrednica Musliman nastala je u komunističko vrijeme, krajem šezdesetih godina prošlog vijeka, dakle sa velikim ,,M“, da bi se to razlikovalo od muslimana kao odrednice za vjersku pripadnost islamu. To nije bilo srećno, niti održivo rješenje, ali su se ljudi prosto tako iskazivali jer drugačiji izraz nijesu mogli da koriste.

Tek poslije promjena devedesetih godina, uvođenjem pluralizma i raskidom sa komunističkim uređenjem, kod pripadnika ovog naroda se javlja svijest i potreba za samoidentifikacijom, odnosno vraćanjem na njihovo ime. Slijedeći primjer Bosne, nakon kongresa u Sarajevu, djelovi toga naroda koji su se oduvijek iskazivali istim imenom i u Hrvatskoj, Srbiji, Makedoniji, na Kosovu i u Crnoj Gori, prihvatili su ime Bošnjak.

POBJEDA: Ali, nijesu svi prihvatili…

MUSTAFIĆ: U Crnoj Gori je u većini ove populacije, u skoro dvije trećine, prihvaćen naziv Bošnjak, još 2003. godine. Manji dio je zadržao naziv Musliman. Kroz donošenje novog Ustava Crne Gore 2007. godine, ne baš najboljim rješenjem, oba naziva su postala ustavne kategorije kao nacionalna imena.

No, ja i dalje držim da je riječ o jednom narodu koji se samo statistički iskazuje kroz dva imena. Ne želim, naravno, da kršim Ustav, niti koga želim povrijediti. Apsolutno uvažavam stav onih koji se iskazuju kao Muslimani ili kao Crnogorci islamske vjeroispovijesti, ali jednostavno držim da pripadamo istom narodu.

(pobjeda)