Period poslije izbora prošao je u unutarstranačkim analizama, odmjeravanjima, sagledavanjima i ravnanjima političkih ponuda i stvarnih potreba društva, a prije svega u iščekivanju formiranja Vlade Srbije kako bi se vidio dalji kurs i imali išta od suštinskih promjena srbijanskoga društva koje je pobjednička koalicija strastveno najavljivala u predizbornim aktivnostima. Građani su glasali za promjene, ili su tako bili ubijeđeni da vjeruju, sada je na redu da vidimo da li će tih promjena doista i biti u staroj-novoj Vladi.
Što se Srbije tiče, pomaci su mogući, samo je pitanje u kojoj mjeri i da li će voditi na bolje ili gore, a pak u Sandžaku je takav scenarij skoro nemoguć, jer su na sceni iste politike koje su i na ovim izborima iskoristile dvadesetogodišnje iskustvo izbornih malverzacija. No, da se to ne shvati kao svakidašnja jadikovka, bez obzira na sve malverzacije, podvučena je crta i izborni rezultati su takvi kakvi jesu, legitimitet su dobili oni koji su dobili – i mi ga moramo poštovati uprkos tome što smatramo da je stečen na prevarama, ucjenama, krađi i drugim metodama kupovine izbora. Umjesto toga, trebamo usmjeriti pogled unaprijed i vidjeti šta se je već počelo događati i što će predstojati građanima Sandžaka u narednom periodu. Po meni, dva ključna u sijasetu negativnih procesa koji se odvijaju pred nama i preko kojih se prelamaju svi ostali jesu odlazak mladosti Sandžaka trbuhom za kruhom put bijela svijeta u potragu za egzistencijom jer ovdje ne mogu ostvariti ni njen minimum i drugi je ono što se nudi kao alternativa radnim mjestima, stimulaciji za formiranje porodice i poboljšanje životnih uvjeta – a to je starostavna taktika hljeba i igara uniformirana kroz stalne incidente i nerede na stadionima i opsjedanje našeg grada od strane policijskih oklopnika. Ove dvije stvari povezujemo jer se kroz njih reflektira suština onoga što smo dobili nakon ovih izbora, jer kako drukčije tumačiti odnos vlasti koja, dok radnici javnih preduzeća štrajkuju zbog višemjesečnih neprimljenih plaća, dok građani piju muljevitu i mutnu vodu (i to kada je ima!), dok grad grca u smeću i kalu, dok je 25.000 na birou za zapošljavanje od čega preko hiljadu akademski obrazovanih, glavnu brigu brine kako da osvijetli reflektorima gradski stadion i za taj poduhvat građanima natovari još jedan kredit koji će morati otplaćivati kroz javni dug, iako je sreća u nesreći to što nijedna banka više ne vjeruje ovoj vlasti i ne da kredit na lijepe oči. Nigdje obećanih radnih mjesta, čak ni za one koji su direktno radi tih interesa glasali za njih, nigdje ni pokušaja da se ponudi projekt koji će pomoći da se iziđe iz besperspektivnosti koja već duže vrijeme urušava naše društvo, i to ne samo Novoga Pazara već svih sandžačkih gradova u cjelini. Gdje su strateški partneri, kud su domaći i strani investitori, šta je sa razvojnim projektima, ili bolje kazano ima li vlast uopće model da zaustavi dalje propadanje grada i građana.
Bacanjem pogleda s lokalnog nivoa na republički, situacija donekle djeluje drukčije, ili se to samo priviđa. I tu su ključne dvije poruke sa Sjednice Skupštine Srbije prilikom formiranja nove Vlade.
Prva se odnosi na bošnjačke predstavnike u ovome tijelu, a druga na samoga mandatara gospodina Vučića. U ovom sazivu parlamenta, statistički gledano, Bošnjaci imaju sedam predstavnika i jednoga ministra i potpredsjednika Vlade, ne ulazeći u njihovu autentičnost i stvarnosni osjećaj nacionalne pripadnosti. To je više nego dovoljno da se pobije svaki argument o nezastupljenosti i diskriminaciji ove nacionalne zajednice u najznačajnijim državnim institucijama. Situacija koju smo imali i prije, sa malom iznimkom što smo u manjku za jedno ministarsko mjesto. Dakle, forma je zadovoljena i sada imamo potpuno pravo Srbije da kaže da su Bošnjaci integrirani u državni aparat i da na terenu ne postoji diskriminacija, bez obzira što u policiji, sudstvu, tužilaštvu i drugim republičkim institucijama nema recipročnog odnosa zapošljenih, bez obzira što u obrazovnim institucijama još uvijek nije kvalitetno zaživjela nastava na bosanskome jeziku i što je predmet islamske vjeronauke minoriziran, bez obzira što još uvijek imamo neotklonjenu nepravdu prema Bošnjačkom nacionalnome vijeću, bez obzira na konstantnu podršku države agresorima na Islamsku zajednicu, bez obzira što udar na vakufsku imovinu još uvijek traje… Bez obzira na sve to – mi smo integrirani u državni aparat i nismo diskriminirani već uživamo sva prava koja nam prema Ustavu i zakonima kao građanima drugoga reda sljeduju, obzirom da nas nema u tom Ustavu i da sudstvo uvijek nađe način da na nas primijeni najrigidnije zakonske odredbe.
Možda ovim stavovima ličim na gospodina Ugljanina i neko će reći da kopiram njegovo Skupštinsko izlaganje. Možda i jeste, a prije će biti da nije, jer zapravo gospodin Ugljanin odlaskom u opoziciju dolazi na naše, dolazi na ono što Bošnjačka demokratska zajednica konstantno govori i za šta se zalaže. I čestitam mu na tome što je prepoznao one vrijednosti iz programa BDZ Sandžaka koje su suštinski nacionalni interesi Bošnjaka u Srbiji. To onda daje pravo njegovim stranačkim operativcima da šire propagandu da nema razlike između BDZ i SDA. To je jedna jako opasna priča od koje se mi odričemo jer se i suštinski razlikujemo jedni od drugih. Program zaštite bošnjačkih interesa i interesa građana Sandžaka i Srbije je autentična identitetska vrijednost Bošnjačke demokratske zajednice Sandžaka koju mi u kontinuitetu i bez imalo osciliranja gradimo od osnivanja partije, dok je kod Ugljaninove stranke to varijabilnost koja zavisi od pozicije vlasti ili opozicije. Nekako kad god su u opoziciji čelnici SDA učine korak unazad i pokušaju se vratiti svojim polaznim osnovama, ali odmah kada dođu na poziciju zaborave sve što su bili i postaju sušta suprotnost sebi samima. To se dešavalo nekoliko puta u ovih dvadeset pet godina višestranačja, i više se ne može govoriti o pojedinačnom primjeru. sjetimo se da su, recimo, samo prije tri godine dok smo mi govorili o diskriminaciji Bošnjaka na svim nivoima, Ugljanin i njegov bliski saradnik Esad Džudžević govorili da prava Bošnjaka u Srbiji nikada nisu bila na većem nivou. Ili, još slikovitiji je fenomen napadanja gospodina Ljajića za razne kriminalne radnje i krivična djela, za koja i mi tvrdimo da ih je počinio direktno ili indirektno, a onda koaliranje s njim u gradskoj vlasti u Sjenici. Možda je ključ političkog opstanka na vlasti u takvom neiskrenom odnosu spram svojih koalicionih partnera, ali BDZ Sandžaka se opredijelila za suštinsku politiku i ovakva vrsta odnosa joj je strana. I zato se razlikujemo od Ugljanina, a pogotovu od Ljajića i ograđujemo od njegove političke doktrine koja se zasniva na krilatici: „Mogu sa svim i svakim, pristajem na sve i svašta samo da dobijem dio kolača vlasti“. Da se razumijemo i govorimo vrlo otvoreno, ne treba Ljajiću vlast radi vlasti, već kao paravan za sve one radnje koje bi ga otjerale na dugogodišnju robiju da nema tog mehanizma zaštite. Kako drukčije objasniti oglušivanje svih nadležnih institucija o više milionskih afera, pronevjera budžeta grada Novoga Pazara, optužbama za ubistva, pokušajima ubistava i likvidacija o kojima nadležni organi šute. Poraz na izborima u Sandžaku valjda je bio dovoljan argument i za mandatara Vučića da shvati njegovu stvarnu vrijednost u političkome smislu, jer njihova koalicija u Sandžaku nije dobila ni 5% bošnjačkih glasova, dok je i ukupni zbir osvojenih glasova daleko ispod 50% koje je u predizbornim obraćanjima najavljivao Ljajić istodobno govoreći da će sve ispod toga biti neuspjeh ove koalicije i njegove partije osobno – što se na koncu i desilo, tako da je Ljajić vjerovatno ministar s najmanjim izbornim legitimitetom u Vladi Srbije. Jer, ukoliko, sagledamo činjenicu da je koalicija Vučić-Ljajić sa sve pozicijom vlasti i svih mogućih vidova izbornih mahinacija u Sandžaku dobila svega 38.000 glasova, što ukoliko izdvojimo više od 30.000 srpskih glasova znači da je Ljajić Vučiću donio između 6500 i 5000 glasova. Kada to pretvorimo u procente biračkog tijela od kojih skoro 50% nije izašlo na birališta, vidjet ćemo da je Ljajićev izborni legitimitet u Sandžaku manji od 5% bošnjačkih glasova.
Na koncu, poruka novoga premijera Vlade Bošnjacima da imaju strpljenja i da će u skorijoj budućnosti osjetiti veću brigu Vlade prema njihovim zahtjevima jeste najavljena pozitivnost koja ostaje da se provjeri na djelu. Međutim, nije precizirano do kada Bošnjaci trebaju biti strpljivi i u kojoj od stvari važnih za njihovu egzistenciju i opstanak. Ukoliko ne bude hitre akcije ka rješavanju svih nagomilanih problema, Bošnjaci kao i drugi građani Srbije ne mogu izdeverati, pogotovu jer su im istu stvar govorili svi premijeri i predsjednici od ubistva Đinđića do danas a da nikada nisu dočekali da kapitaliziraju to strpljenje. S druge strane, premijerova uvjerljivost postaje slabašna samim tim da u njegovoj Vladi sjedi gospodin Ljajić koji je dvadeset godina sa pozicije ministra imao prilike da pomogne svom narodu a nije već je odmagao i čak radio direktno protiv svog naroda, što je na koncu skoro i priznao izjavivši da Sandžak više nije njegova baza.
Dakle, u činjeničnoj situaciji u kojoj su Bošnjaci od premijera i Vlade dobili pravo na neograničeno strpljenje, potpredsjednika Vlade, ministra i sedam „veličanstvenih“ narodnih poslanika čija će uloga biti, zavisno od situacije, da statiraju i s vremena na vrijeme se upinju da nas ubijede u svoju nazovi brigu za narod i narodne interese dok će narod i dalje grcati u bijedi, neimaštini i nipodaštavanju individualnih i kolektivnih prava, ne preostaje nam ništa drugo nego da Bošnjačka demokratska zajednica Sandžaka odlučnije nego ikada do sada krene u akciju političkog djelovanja koje će prije ili kasnije dovesti do suštinskih promjena u Sandžaku i poboljšanja općih uvjeta života Bošnjaka i drugih građana, jer mi ne odustajemo od programa koji smo ponudili biračima i vjerujemo da će vrijeme pred nama pokazati da je to jedini način spašavanja našega društva, što će ubrzo postati jasno i svima koji su se ovoga puta polakomili na isprazna obećanja onih političkih opcija koje nisu sposobne ni da ponude jasnu viziju svog programa kojeg će se dosljedno i iskreno držati a kamoli da imaju potencijala i resursa da izvedu društvo iz očaja.
portparol BDZ Sandžaka
Edin Đerlek
Revija Sandžak br. 179 | 1. maj 2014. godine | Revijasandzak.com
Selam alejkum..ja kao clan SDA Sandžaka zahvaljujem dragom Allahu DŽ.ŠTO JE OMOGUĆIO DA SDAS VIŠE NE BUDE U VLASTI NEGO JE sad u opoziciji jer je ovo prilika da se vrati korenima,Sandžaku i Bošnjacima a ovo je I historijska prilika da se preko saradnje sa BDZ sANDŽAKA sprovede ponovo pokretanje sveopšteg BOšnjačkog ujedinjenja i ujedinjenja u Islamskih zajednica..tak kad budemo poštovali sebe,i sredili svoju avliju ,poštovaće nas i drugi
Posao kao kuvar, supervizor…i posao sirom svijeta nemoze i nije cilj ovog pojekta. Ali vi ako ste u mogucnosti da pomognete nekolicini ljudi iz Sandzaka, i mozete da ih dovedete u Kanadi na praksi, uradite to. Raspisite konkurs i konkretizujte vasu ideju. Sve te vase ideje zvuce interesantno, ali kada krenete u realizaciju necete daleko doci jer ce vas korumpirana politika odmah zaustaviti…Zbog svega toga je potrebna temeljna izmjena politicara u Sandzaku. Dok se to nerealizuje nema boljitka nasem narodu.
Uz svo postovanje gospodine Djerlek, ostali ste nam duzni pojasnjenje zasto JE po vasem misljenju rasim ljajic “bosnjacki” ministar.
Tim prije sto tako nesto CAK ni sam rasim ne tvrdi.
Evo da pojasnim.
Prilikom formiranja nove stranke rasim se u sibicarskom stilu posluzio jednim lukavstvom koje mu na moje uzasavanje i danas prolazi u Sandzaku. Njegova se stranka NE ZOVE “Sandzacka demokratska partija” (SDP) vec ” Socijaldemokratska partija srbije (SDP). Kao sto se vidi pakovanje (SDP) ISTO ali NIJE ISTI KUpus!
Osokoljen rezultatima lokalnih izbora na Vozdovcu rasim je tada rekao “Sandzak nije moja baza…”
http://sandzak.eu/pobjednik-ljajic-sandzak-nije-moja-baza-kao-nekada/
Da usput i Vas citiram:
“Jer, ukoliko, sagledamo činjenicu da je koalicija Vučić-Ljajić sa sve pozicijom vlasti i svih mogućih vidova izbornih mahinacija u Sandžaku dobila svega 38.000 glasova, što ukoliko izdvojimo više od 30.000 srpskih glasova znači da je Ljajić Vučiću donio između 6500 i 5000 glasova. Kada to pretvorimo u procente biračkog tijela od kojih skoro 50% nije izašlo na birališta, vidjet ćemo da je Ljajićev izborni legitimitet u Sandžaku manji od 5% bošnjačkih glasova.”
Sa manje od 5% bosnjackog birackog tijela iza sebe, i politickim bekgraundom koji je manje vise poznat, uz ime rasima ljajica doista ne ide odrednica BOSNJACKI!
Ova vasa analiza gospodine Djerlek je najblaze receno konfuzna, a ionako zbunjenim i uplasenim Bosnjacima su u ovom momentu najmanje potrebne “viseznacne” poruke.
Hocu reci, nije red da se post festum odnosno poslije izbora ljutimo na narod ako se prije njih cine promasaji koji ljude dovode u nedoumicu.
Znam da nemate vremena da sve pratite, ali ako kojim slucajem Vi ili neko od Vasih procita ovaj post, smatrajte se zamoljenim za dodatno pojasnjenje!
Hvala unaprijed!
Nigde ne pise da je Laljic Bosnjacki ministar vec da su Sandzak i Bosnjaci spali na jednog ministra koji svakako nije Bosnjacki.
Drugo lepo pise VIŠE od 30 000 srpskih glasova.
Tekst je napisan objektivno i realno, no sta od svega toga imaju Bosnjaci,jeli se ista promenilo na bolje?
Nije,
jeli drzava ide po. ……
ide…
Jel grad u. …… jeste
Jeli ih glasaju isti ljudi
Glasaju
..i sta sad trazimo?
Kakav narod takvi i ministri.
A što ko to ima bolji, onakav covek, ona ljudina, pa tek karakter…itd.
…mislim da se neko već prepoznao…
Mali je sve ovo dobio napisano…
JOS JEDAN DUPELIZAC
JOS JEDAN DUPELIZAC
A molim vas kad su Bošnjaci imali svog ministra, predstavnika Bošnjaka u vladi pa su sad ostali na tog nekog “jednog”!? A drugo koji je to sad bošnjački ministar u vladi?
Nisam čitao tekst, sam naslov kaze da bi bilo besmisleno…
Sejfudin Tokić
Dodikove izjave dovode do političke homogenizacije Bošnjaka
http://www.vijesti.ba/vijesti/bih/212367-Dodikove-izjave-dovode-politicke-homogenizacije-Bosnjaka.html
U redu. Situacija je takva kakva jeste.
Postavlja se pitanje: Šta Sandžaklije mogu da urade za sebe, bez obzira na sve to?
U svet se ne ide samo trbuhom za kruhom, nego i glavom za znanjem.
Šta fali onom Ademu Ljajiću što se “pati” igrajući za Romu?
Šta bi falilo ogromnom broju Sandžaklija da rade u elitne kanadske hotele kao vrsni profesionalci za 20 dolara na sat kao kuvari i konobari ili 30 dolara na sat kao supervizori?
Kanadski turizam svake godine uvozi oko 7.000 kuvara, 1.500 konobara i 3.500 supervizora, na određeno vreme do tri godine, uglavnom iz Francuske i Belgije.
Naši mogu da budu znatno bolji jer će znati da rade na svim pozicijama a pride i lepši.
Nije da se hvalimo.
Ne fali ništa osim odgovarajućeg znanja, a tu “falinku” može i treba da otkloni Internacionalni univerzitet u Novom Pazaru, osnivanjem Fakulteta za menadžment u ugostiteljstvu, jedinstvena institucija karijernog obrazovanja i temelja “doživotnog obrazovanja”.
I ne samo da bi u Pazar dolazili studenti iz zemalja zapadnog Balkana, nego i iz Turske, Evropske unije, Amerike i Kanade, našeg porekla, jer je program bolji od američkog a cene višestruko niže.
Ko ako ne mi sami? Kad ako ne sad?
Gospodine Rebronja,
ja nesumnjam da Sandzaklije nebi uspeli i u Kanadi ali cilj ovog projekta i ovih ljudi je da obezbijede buducnost svim ljudima Sandzaka a ponajvise za buduce generacije. To bi srbi jedva iscekali da mi svi odemo sa nasih ognjista…
Ovo nije projekat iseljavanja Sandžaklija već projekat njihovog uzdizanja na kanadske standarde da ih učini internacionalnim profesionalcima da mogu da rade u najboljim hotelima širom sveta, a naročito UA Emiratima i Kraljevini Saudijskoj Arabiji, i to na izuzetno dobro plaćenim pozicijama šefova kuhinja i menadžera restorana.
Faktički, za godinu dana praktične obuke u budućem “Sandžak” Fakultetu za karijerni menadžment u ugostiteljstvu, pri Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru, oni nastavljaju da uče u Kanadi, gde im kanadski Seharot hoteli (moja i mog sina Samira matična kuća), em ih uče, em im plaćaju 20 dolara na sat, plus smeštaj i ishranu u hotelu, pride avionsku kartu u oba pravca.
A ako nastave da studiraju još godinu dana i da mogu da rade kao supervizori, onda imaju 30 dolara na sat.
Sa tim parama (može da uštedi stotinjak hiljada dolara za tri godine) i stečenim znanjem i iskustvom, može da otvori svoj restoranski biznis u Sandžaku, da obuči svoju porodicu i rodminu da rade i zarađuju, a on, kao internacionalni profesionalac, pravac Bliski istok u neki od Sheraton hotela.
Em zarađuje više nego onaj biznis u Sandžaku, em ćosa kao da je na letovanju.
Sve je to mozda lijepo i perspektivno za nekolicinu ljudi ali nemoze pomoci cjelokupnom stanovnistvu Sandzaka. U Sandzaku ima trenutno veoma dosta ljudi koji bi jedva cekali da odu negdje u inostranstvu i zarade koji dinar i zbog toga vi konkretizujte vasu ponudu i neko ce vam se sigurno javiti. Imate u Sandzaku dosta ljudi koji su zavrsili ugostiteljstvo, naravno ne na visokom nivou, ali dovoljno da bi mogli obiviti praksu u Kanadi i tako se usavrsiti.
U Njemackoj je ugostiteljstvo jedan od najslabije placenih poslova i zato vecina radi na gradjevini.
Nije za “nekolicinu” nego za hiljade i hiljade. Ima mesta za 7.000 kuvara, 1.500 konobara i 3.500 supervizora svake godine, samo u Kanadi. A UA Emirati i Kraljevina Saudijska Arabija još i mnogo više, ni broja im se ne zna.
Pride, svaki Sheraton u svetu im je otvoren. I ne samo Sheraton, nego i Ritz-Carlton, Hilton….ili bilo koji drugi luksuzni hotel.
Pored “fabrike kadrova”, Sandžak može da bude i fabrika restoranske hrane, naročito Halal mesa i smrznutih mantija (da zameni burek), za potrebe hotela u Srbiji, Cnoj Gori i Hrvatskoj.
Mantije su vrsta toplog sendviča, takozvani finger food (hrana koja se jede prstima), uzgred, ima i fork food (hrana koja se jede viljuškom) i spoon food (hrana koja se jede kašikom).
Ne treba zaboraviti da će i Sandžak biti jak i razvijen turistički region.
Sve te stvari su naša briga (kanadska porodična firma Rebronjin Western)
koja će se,pored ostalog, baviti razvojem Sandžaka i edukacijom Sandžaklija, gde god se nalaze u bilo kojoj zemlji, a što je u vezi sa ugostiteljstvom i turizmom.
Posao kao kuvar, supervizor…i posao sirom svijeta nemoze i nije cilj ovog pojekta. Ali vi ako ste u mogucnosti da pomognete nekolicini ljudi iz Sandzaka, i mozete da ih dovedete u Kanadi na praksi, uradite to. Raspisite konkurs i konkretizujte vasu ideju. Sve te vase ideje zvuce interesantno, ali kada krenete u realizaciju necete daleko doci jer ce vas korumpirana politika odmah zaustaviti…Zbog svega toga je potrebna temeljna izmjena politicara u Sandzaku. Dok se to nerealizuje nema boljitka nasem narodu.
Posao kuvara, supervizora…i posao u inostranstvu nije i nemoze biti cilj ovog projekta. Ja vam opet kazem, vi ako ste u prilici raspisite konkurs za praksu u Kanadi i konkretizujte vase planove. Vase ideje zvuce interesantno ali ako pocnete sa realizacijom u Sandzaku brzo ce te zastati jer to korumpirani politicari nece dozvoliti. Zato je kao prvo potrebno promijeniti politicare u Sandzaku i onda odpoceti temeljne promjene…
Posao kao kuvar, supervizor…i posao sirom svijeta nemoze i nije cilj ovog pojekta. Ali vi ako ste u mogucnosti da pomognete nekolicini ljudi iz Sandzaka, i mozete da ih dovedete u Kanadi na praksi, uradite to. Raspisite konkurs i konkretizujte vasu ideju. Sve te vase ideje zvuce interesantno, ali kada krenete u realizaciju necete daleko doci jer ce vas korumpirana politika odmah zaustaviti…Zbog svega toga je potrebna temeljna izmjena politicara u Sandzaku. Dok se to nerealizuje nema boljitka nasem narodu.
Dok god Internacionalni univerzitet kao i njegova kopija Državni univerzitet u Novom Pazaru budu nemilice štancali diplome nećeš ti Muradine imati iz Sandžaka ni kuhare ni konobare niti bilo kakve ugostitelje. Nema nama prosperiteta sa ovakvim kadrovima vjeruj mi. Bolje bi bilo da odeš do naše ugostiteljske škole i vidiš šta je njima potrebno i pomogneš i nama i sebi.
Na stotine je “diplomiranih” stručnjaka širom Sandžaka ali ni oni ni naš narod nemaju od toga nikakve koristi. Zato pozivam tebe Muradine i sve dobre ljude u dijaspori da pomognu i ugostiteljskoj i tekstilnoj školi i drugim srednjim stručnim školama da proizvedu kadrove koji će svojim rukama zaraditi sebi hleb i neće biti muftačni o drugome pored svoje diplome.
To dal “štancuju” ili ne štancuju diplome, nije moja stvar. “Sandžak” Fakultet za menadžment karijernog obrazovanja u ugostiteljstvu je nešto drugo. Naravno da i mi poznato da nema kadrova. Moj program je jedinstven po tome što od ekonomista mogu da se dobiju menadžeri restorana – biznismeni, od učitelja instuktori usluživanja hrane i pića, od nutricionista dijetičara sa završenom Višom medicinskom školom, instruktori kuvarstva i od pekara da budu instruktori pekarstva. Kad im date najsavremeniju tehnologiju (hardware), znanje u vidu stručnih priručnika za svaku poziciju (software) i motivaciju (energiju), lako i brzo mogun da nauče sve što im treba.
Stvar je i u tome što se ti i takvi kadrivi pripremaju za poznato tržiše, kanadski turizam.
Kad kažu da im trebaju pošteni, odgovorni i univerzalno stručni, na primer da znaju da rade i kao kuvari i kao konobari, ili i kao supervizori kuhinja i/ili restorana, onda to znatno olakšava posao. Razlog je vrlo jednostavan, rade u turističkim mestima gde nema stanovnika, samo hoteli sa turistima i zaposleni. A pošto su plaćeni na sat, 20 dolara za kuvare i konobare ili 30 za supervizore, onda rade tamo gde je potrebno i gde ih menadžer rasporedi. Samo promene uniformu kuvara ili konobora i/ili šefa kuhinje i/ili menadžera restorana.
Ja se već osećam “pozvanim” i činim sve što je u mojoj moći da pomognem Sandžaku.
A od one beskorisne ugostiteljske škole, kao i sve slične u zemljama zapadnog Balkana, nema ništa. Oni proizvode “kadar” za kafansko-menzaško ugostiteljstvo i primitivni sindikalno-pansionski turizam. Upravo ovaj moj program rešava problem kadrova svih zemalja zapadnog Balkana.
Nemaju izbor, na njihovu žalost a moju radost. Ili moj program ili da nestanu sa tržišta.
To što im se ne sviđa neko ko je to što jeste (Bošnjak) i ko se zove tako kako se zove, to je njihov problem.
STVARNO SE PONEKAD UPITAM DALI TI JARANE GLEDAS PREVISE FILMOVA.?
Sanjaris neke nabuloze i pises o tvom bogatstvu po: cas americi cas po kanadi.
Hajde prodzi se vise tog tvog kuhanja po svijetu.
Kad procitam textove ovog mladog i perspektivnog gospodina, dobijam osecaj nade da Sandzak zaista ima intelektualne potencijale da ostvari sve svoje politicke i strateske aspiracije na brdovitom Balkanu.
Mislim da ovaj mladi covek zasluzuje svaku pohvalu i podrsku svih intelektualnih krugova u Sandzaku i treba ga podrzati u svakom smislu i omoguciti mu da efikasno deluje na politickoj sceni Balkana i Evrope. Bravo Edine…ipak Zukorlic prepoznaje mlade i talentovane kadrove Sandzaka.