Posle 37 dana odsustva, na Gradskom stadionu u Novom Pazaru i poznato lice. Fudbalu se vratio Mladen Živković. Teška povreda nakon duela s napadačem Crvene zvezde Predragom Sikimićem je prošlost, a na odličnom golmanu je period ponovnog dokazivanja u pokušaju da se vrati međ` startere.
Iza njega su dani koje bi najradije što prije da zaboravi.
– Do ove povrede ne pamtim kad sam posljednji put izostao s treninga. Ako me sjećanje dobro služi, prvi put sam pauzirao više od dva dana. Nije bilo lako, ranije nisam imao nikakva loša iskustva s povredama. Mnogo volim svoj posao, toliko da i trening čekam sa uzbuđenjem. Uželeo sam se i lopte i utakmica. Oni koji su moje lečenje pratili sa strane imaju utisak da sam se relativno brzo oporavio. Jedino ja znam da mi je svaki dan trajao tri puta duže.
Na trenutak se Živković ponovo vratio na po njega nesrećni 28. avgust.
– Dobio sam udarac u prijedelu između nosa i jagodične kosti. Od siline udarca, do koga je došlo velikom površinom kopačke, odmah mi je bilo jasno da je sve polomljeno. U tom trenutku bio sam prilično svjestan, osjetio sam da su mi gotovo sve kosti ušle u lobanju i čak pokušao, onako mahinalno, da ih vratim na svoje mjesto. Često, šaleći se, pričao sam u društvu – da sam se potukao s desetoricom bolje bih prošao.
U javnost je otišla informacija da su Živkoviću dijagnostikovana tri preloma. Tek sad odlični golman otkriva netačnost:
– Mnogo se tih dana pisalo o meni, a najmanje o delikatnosti povrede. Doduše, nisam na tome ni insistirao, prevashodno da bih smirio porodicu i umanjio njihove brige. Zato i jesam pustio priču o tri prijeloma, a bilo je – osam! Mislim da još uvijek nisam svestan težine povrede, na dijelu lica puklo je sve što je moglo da pukne. Polomljena je očna jabučica, nos na nekoliko mjesta i jagodična kost. Milimetri su dijelili od gubitka lijevog oka. Veliku zahvalnost dugujem, načelniku Klinike za otorinolaringologiju i maksilofacijalnu hirurgiju Kliničkog centra Srbije prof. dr Milovanu Dimitrijeviću, koji je me je uspješno operisao. Kad sve sumiram, ispada da sam još i dobro prošao.
Dešavanja u klubu pratio je putem medija. Koliko je teško gledati utakmice s tribina je znao, ali posle ove situacije shvatio je da to ništa nije u poređenju s doživljajem mečeva iz bolesničke postelje.
– Jeste da nismo imali dobre rezultate, ali nedostajalo nam je i sreće. Svoje šanse nismo koristili, a onda smo za propuste surovo kažnjavani. Pribojavao sam se utakmice s Radničkim, zbog važnosti meča i njihovog kvaliteta. Hoću da vjerujem da smo ovom pobjedom najavili početak uspješne serije rezultata.
(Zurnal)
