Egipat se sprema na vojnu intervenciju u Libiji

Egipat, Lbija – Postoje naznake da bi moglo doći i do egipatske vojne intervencije – utjecajni egipatski bivši ministar vanjskih poslova, Amr Moussa, rekao je u nedjelju kako bi Egipat trebao razmotriti takvu mogućnost.

Pogledajmo što je rekao: “Situacija u Libiji je izvor velike zabrinutosti za Egipat, libijske susjede i cijeli arapski svijet. Mikro državice, sekte i džihadske frakcije u Libiji direktno prijete egipatskoj nacionalnoj sigurnosti. Pozivam na široku javnu debatu kako bi se javnost upoznala s ovim rizicima i kako bi se stvorila nužna potpora u slučaju da moramo upotrijebiti svoje pravo na samoobranu”.

Moussa ovdje govori o nečem što Noam Chomsky voli nazivati “stvaranjem pristanka”, no on to čini posve javno i bez imalo uvijanja, za razliku od nekih koji jako paze na modus operandi vlastite propagande.

U Egiptu se već stvara ratna klima – najveći privatni egipatski dnevni list al-Masry al-Youm na svojoj naslovnici ističe: “Libija gori, a Egipat se približava vojnom rješenju”.

Neki su optužili Moussu za ratno huškanje tvrdeći kako ne može pozivati na takvo što pa čak i kada konkretna prijetnja postoji. Javnost, s druge strane, mogla bi biti spremnija na ovakav scenarij, naročito nakon što je preko 20 egipatskih vojnika ubijeno prošlog mjeseca u napadu militanata na egipatsko-libijskoj granici.

Oko 13,000 egipatskih radnika pobjeglo iz Libije prema Tunisu, mnogi su još uvijek na granici i ne mogu je prijeći. Egipćani u bijegu ispričali su strašne priče o libijskim militantima i njihovoj brutalnosti, što nije nikakva novost – 2011. je internet bio pun snimaka u kojima revolucionari ljudima režu glave s malim noževima.

Vladini izvori u Kairu tvrde kako nemaju informacije o pripremi za rat u Libiji, no pojedini analitičari smatraju kako narod od Sisija očekuje “čvrsto vodstvo” koje bi upravo u ovom trenutku trebao pokazati.

U cijeloj ovoj situaciji strane intervencije su i više nego moguće, kandidata je u izobilju, pitanje je samo kada će se odlučiti na takav potez. Oni koji pak misle da bi takav potez riješio situaciju u zemlji, varaju se. Egipat bi mogao krenuti na Bengazi s ciljem instalacije vlasti koja ne bi predstavljala opasnost za Egipat. To bi bio također i početak, ili možda i konačni čin, u razbijanju Libije na tri dijela – Cirenaicu na istoku, Tripolitaniju na zapadu i Fezzan na jugu.

Ako je bitka za Tripoli “minijaturna” bitka za Berlin, onda bi cijela Libija mogla postati velika bitka po istom ključu – egipatski napad na istok Libije mogao bi pokrenuti i povratak Zapadnih snaga u Tripoli, s ciljem kontrole (okupacije) resursa. No, kada govorimo o resursima, istok je ipak daleko bogatiji.

(vijestiummeta)