Skoro mi poštar nosi pismo, mislim račun za telefon ili struju, jer druga pisma ne dolaze, u njemu piše: “Dragi Zumbere, napisao sam jednu zbirku pjesama, moji ne daju da od toga napravim knjigu jer, malo, kačim vlast, ako hoćeš da mi pomogneš… Tema zbirke je Bihor, kao što vidiš svi se raselismo…”
Ne bi moj prijatelj pisao takve pjesme da nema u njemu bola, već bi naš imetak, prije svega ljudski, stvaralački, kreativni, obrazovni, kulturni i svaki drugi bio iskoriošćen za dobrobit zajednice.
Pitanje svih pitanja je opština Petnjica. Ona je prevashodno kulturoško i demografsko pitanje.
U Crnoj Gori obrazovanje je asimilatroski postavljeno, osim pojedinih interesnih privatnih izdavačkih radionica, slabo se izučava bošnjačka kultura. Narod bez istorije, jezika, kultrure, vjere isto je što i čovjek bez pamćenja. Ako se jednom narodu uzme prošlost i vjera onda su stvoreni svi uslovi za njegovu asimilaciju, bilo gdje da se nalazi.
Atakuje se na našu vjekovima stvaranu, vrlo vrijednu i nadasve osobenu kulturnu baštinu, iako svojim djelovanjem, školovanjem, realizacijom naučno-istraživačkih programa i izdavaštva, jačamo svoju duhovnu vertikalu i odupiremo asimilaciji koju drugi nameću
Jula, 31.2012. godine u Petnjici, usred Ramazana, održano je pjesničko veče poslije koje učesnici kahvu nisu popili, o iftaru ni pomena. Mi Bihorci smo jedini narod na zemljinoj kugli, koji, kad idu u rodni kraj nose kahvu, jer tamo nema ko da nas dočeka. Vlast ne haje za našom poezijom…
Bošnjaci su evropski narod, bliži Evropi od mnogih naroda na Balkanu, dokaz zato je naše neprestano raseljavanje i naše lako “primanje” po svijetu.
Pričao mi je otac, a njemu njegov otac, da u Crnoj Gori Petrovići nisu vršili etničko čišćenje iako su mogli.
Današnji Crnogorci vole vlast, oni jednostavno uživaju da budu visočije od drugih, zato se ne bi moglo reći da su neki junaci a ni kukavice. Kukavice smo mi koji pomažemo da oni budu visočije a mi niže i da apsurd bude veći, da se lagodno osjećamo, dolje niže…
Bošnjaci koji uništavaju sebe i druge, zarad svoje uske koristi, to su oni koji uporno tragaju za dobrima ovoga svijeta, da bi se obogatili, i da bi pošli u haram penziju.
Danas je u Bihoru i na sjeveru Crne Gore teško biti Bošnjak. Tamo su ljudi zbunjeni, nemaju posla, nemaju elementarnih uslova za život. Stanovništvo se raseljava, vrši se preseljenje stanovništva što je, najblaže rečeno, diskriminacija, da ne kažem težu riječ. Cijeli život nam prođe u izgradnji kuća na svim stranama svijeta.
Ako je tako, šta uraditi da se erozija duha zaustavi, da se češćim povratkom mladih u svoj rodni kraj proces asimilacije uspori, sa Opštinom Petnjica pospješi makar vizuelni identitet.
Dijaspora Bihora, je postala jaka, ni sama nije svjesna svojih mogućnosti. Kao najugroženiji po pitanju asimilacije, pod odmah, treba zatražiti prijem kod Mila Đukanovića, samo kod Mila. Posjeta može biti prijateljskog karaktera, da se zamoli čovjek da, konačno, Petnjica bude Opština jer smo ugroženi.
Odmah poslije dijaspore, delegacija Petnjice, sastavljena, samo, od članova DPS-a treba da posjeti Mila Đukanovića, samo njega, da vide kako je šta radi njihov predsjednik i na kraju da pitaju kada će Petnjica postati Opština, jer je većina Bošnjaka dala glas DPS-u.
Podpredsjednik Skupštine Crne Gore, Rifat Rastoder, koji obnaša visoku funkciju u vlasti, iz Petnjice rodom, treba da zatraži prijem kod Mila, samo njega. Milo ga sigurno neće odbiti. Da pokaže interesovanje i zabrinutost za rodni kraj i da javnost obavijesti.
Slobodan pojedinac, slobodni ljudi, slobodna Crna Gora i u njoj slobodni njeni građani je fundament i uslov njenog opstanka.
Bez Bošnjaka nema samostalne Crne Gore.
Bošnjačka partija Crne Gore treba da zatraži prijem kod Mila, kao predsjednika najuticajnije partije u Crnoj Gori, zamoli da Petnjica bude Opština, u protivnom da se opredijele za korisniju varijantu…
NVO koje egzistiraju na području Petnjice, posebno organizacije mladih Petnjice, pred kojima je život, treba da zatraže prijem kod Mila, neka i mladi pokažu, da znaju, koje kriv što svjetlost nikako da obasja Bihor i da Milo vidi mladost koja vapi za životom.
Petnjica treba konačno da sprovede Referendum u djelo, da dobije status Opštine, uprotivnom Milo Đukanović će, demokratski opečatiti naš odlazak i pogasiti svjetla u našim kućama.
Autor: Zumber Zuka Muratović
