Islam PRESS

Da li je Kur'an prepisan iz Biblije?

7. Oktobra 2015.

355

Zabluda: „Muhammed je prepisao Kur’an iz Biblije!“

Mnogi hrišćanski misionari šire zabludu da Muhammed, s.a.v.s., nije bio samo autor Kur’ana već ga je krao i kopirao stihove i ideje iz drugih filozofskih i religijskih knjiga.

„Podučavao ga je rimski kovač“

Neki pagani su optužili Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je učio Kur’an od rimskog kovača koji je bio hrišćanin i živio u predgrađu Mekke. Vjerovjesnik je često odlazio kod njega i posmatrao ga kako radi. Jedan kur’anski ajet vrlo jasno odbacuje ove optužbe:

Mi dobro znamo da oni govore: “Poučava ga jedan čovjek!” Jezik onoga zbog koga oni krivo govore je jezik tuđina, a ovaj Kur’an je na jasnom arapskom jeziku. (En‑Nahl, 103)

Kako je neko ko je bio stranac, govorio stranim jezikom i vrlo slabo poznavao arapski jezik mogao biti autor tako nenadmašnog djela kao što je Časni Kur’an, na čistom arapskom jeziku?! Vjerovati da je rimski kovač poučavao Muhammeda, s.a.v.s., Kur’anu je isto kao vjerovati da je neki kineski emigrant, koji je jedva govorio engleski jezik, poučavao Šekspira književnosti.

„Podučavao ga je Hatidžin rođak“

Muhammed, s.a.v.s., se vrlo rijetko susretao s jevrejskim i hrišćanskim svećenicima. Najznačajniji hrišćanin koga je poznavao bio je slijepac Vereka ibn Nufejl, Hatidžin, r.a., rođak. Iako je bio Arap, prihvatio je hrišćanstvo i bio je veoma dobro upoznat s Novim Zavjetom. Božiji Poslanik, s.a.v.s., ga je sreo samo dva puta u životu. Prvi put je to bilo prije poslaničke misije dok je Vereka obavljao molitvu kod Kabe. Tada ga je Vereka jako srdačno poljubio u čelo.

Drugi put su se sreli kad je Muhammed, s.a.v.s., nakon početka Objave, otišao vidjeti Vereku ibn Nufejla. Vereka je umro tri godine kasnije, a objava Kur’ana je trajala još 20 godina. Zato je besmisleno govoriti da je Vereka ibn Nufejl bio izvor kur’anskoga teksta.

„Religijski razgovori s Jevrejima i hrišćanima“

Istina je da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., imao religijske razgovore s Jevrejima i hrišćanima, ali se to prvi put desilo u Medini 13 godina nakon početka Objave. Potpuno su izopačene tvrdnje onih koji kažu da su ga oni podučavali Kur’anu. Zapravo, on im je bio učitelj, pozivao ih je u islam. Ukazivao im je na sve devijacije njihovih dogmi. Veliki broj Jevreja i hrišćana je tako prihvatio islam.

„Učio je Kur’an od Jevreja i hrišćana izvan Arabije“

Pošto im je svaki od prethodnih “argumenata” propao, neki hrišćanski misionari tvrde da je Muhammed, s.a.v.s., učio Kur’an od Jevreja i hrišćana s kojima se susretao izvan Arabije. Međutim, svi dostupni historijski izvori navode da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., samo tri puta prije poslanstva izišao iz Mekke:

– kad je imao 6 godina, pošao je s majkom u Medinu;

– između 9. i 12. godine, pridružio se amidži Ebu Talibu na putu ka Siriji;

– kad je imao 25 godina, poveo je Hatidžinu karavanu u Siriju.

Čista je imaginacija tvrditi da je Kur’an rezultat navodnih razgovora s jevrejima i hrišćanima nakon ova tri putovanja.

Logički dokazi

Svakodnevni život Allahovog Poslanika, s.a.v.s., je bio kao otvorena knjiga. Svi su znali gdje se nalazi, u svakom momentu. Čak je došla Objava od Allaha u kojoj se od vjernika taži da ne ugrožavaju Poslanikovu privatnost u njegovoj kući. Da je Poslanik imao nekog čovjeka koji ga je poučavao kur’asnkom tekstu, on to ne bi mogao dugo sakriti.

Najugledniji Kurejšije koji su prihvatili islam bili su veoma obrazovani i inteligentni ljudi. Da je nešto bilo sumnjivo u vezi Poslanikovog učenja, objavljivanja Kur’ana i njegovih susreta s nepoznatim ljudima, oni bi to odmah primjetili. Njegova poslanička misija ne bi trajala pune 23 godine!

Nisu ga samo vjernici pratili u stopu, i neprijatelji su ga stalno držali na oku ne bi li našli bilo kakav dokaz o njegovim tajnim susretima s jevrejima ili hrišćanima.

Nepojmljivo je da bi bilo koji čovjek prihvatio biti autor Kur’ana, prihvatiti sve nevolje kroz koje je Muhammed, a.s., prolazio, a ne tražiti nikakvo priznanje ni nagradu od ljudi.

Na osnovu historijskih činjenica i čiste logike, ne postoji ni jedan dokaz da je Časni Kur’an ljudsko djelo.

Nije znao ni čitati ni pisati

Teorija da je Muhammed, a.s., napisao Kur’an ili ga odnekud prepisao, pada u vodu samo zbog jedne historijske činjenice: on nije znao ni čitati ni pisati! Uzvišeni Allah kaže:

Ti prije nje nijednu knjigu nisi čitao, a nisi je ni desnom rukom svojom pisao; inače, posumnjali bi oni što laži govore. (El‑Ankebut, 48)

Uzvišeni Allah je znao da će biti ljudi koji će sumnjati u autentičnost Časnog Kur’ana i pripisivati ga Muhammedu, s.a.v.s. Zbog toga je On, iz Svoje savršene mudrosti, odabrao da Njegov posljednji poslanik bude nepismen, kako bi otklonio i najmanju sumnju u porijeklo Časnog Kur’ana.

Optužbe njegovih neprijatelja da je Kur’an prepisivao iz drugih knjiga i preradio ga u velikom književnom stilu, možda bi imale neku težinu. Međutim, i ova beznačajna optužba je na ovaj način pobijena.

Uzvišeni Allah potvrđuje da Muhammed, a.s., nije bio pismen:

… onima koji će slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji neće znati ni da čita ni da piše, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indžilu, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih, koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna im zabraniti, koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi. Zato će oni koji budu u njega vjerovali, koji ga budu podržavali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili – postići ono što budu željeli. (El‑A’raf, 157)

Proročanstvo koje se u ovom ajetu spominje nalazi se u Bibliji:

A pruži li se knjiga jednomu, koji ne zna čitati, i kaže li se: “Čitaj to!”, on odgovori: “Ne mogu čitati.” (Stari Zavjeti, Izaija, 29:12)

Časni Kur’an na čak četiri mjesta potvrđuje da Muhammed, s.a.v.s., nije znao ni čitati ni pisati. Osim spomenutih ajeta, o tome se govori još i u 158. ajetu sure El-A’raf i 2. ajetu sure El-Džumua.

Nije bilo Biblije na arapskom jeziku

U vrijeme Muhammeda, s.a.v.s., Biblija još nije bila prevedena na arapski jezik. Najstariji prijevod Starog Zavjeta pojavio se tek 900. godine, punih 250 godina nakon smrti Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Prijevod na arapski je uradio svećenik Saadias Gaon.

Najstariji prijevod Novog Zavjeta na arapski jezik se pojavio tek 1616. godine, od izvjesnog Erpeniusa, oko hiljadu godina nakon smrti Allahovog Poslanika, s.a.v.s.