1. April 2011

Brojni čestiti ljudi iz ove zemlje gledaju u pod stideći se presude suda u Podgorici: niko nije kriv za deportaciju Bošnjaka

Pošteni Crnogorci bi u zemlju da propadnu zbog onoga što se dogodilo neki dan. Viši sud u Podgorici ih je natjerao da se crvene i da čestiti ljudi ne mogu porodicama ubijenih Bošnjaka pogledati u oči.

Pravosuđe Podgorice je palo na ispitu poštenja i pravičnosti: donijelo je presudu: nema krivih za deportaciju bh. građana iz Crne Gore Karadžićevim zločincima.

Poznato je da ih je crnogorska policija lovila kao životinje po Crnoj Gori i onda se dodvoravala Karadžićevim četnicima i predavali im ih u ruke. A zna se šta su koljači uradili s nevinim ljudima. Prema otkriću publiciste i novinara Šekija Radončića, koji je godinama istraživao ove zločine, njih 86 su nakon deportacije ubijeni.

Za ovaj ratni zločin bili su optuženi tadašnji policijski funkcioneri: Branko Bujić, Sreten Glendža, Božidar Stojović, Milorad Šljivančanin, Boško Nojović, Milisav Marković, Radoje Radulović, Duško Bakrač i Milorad Ivanović.

Sigurno je da u ovim pogromima bh. građana nisu nedužni ni bivši najviši funkcioneri Crne Gore.

Ironija izvinjenja
Poslije ove presude još je ironičnije izvinjenje Mile Đukanovića nedavno izgovoreno u Sarajevu za ono što je Crna Gora napravila bh. građanima. Očito je da je to u tom trenutku bilo potrebno da uradi, da se dodvori svjetskoj javnosti, a i da se u BiH pokaže kao čovjek koji drži do obraza.

Ali očito je to bilo samo bacanje prašine u oči. Pa svima je poznato da su s početka rata veliki belaj u Bosni i Hercegovini napravili upravo crnogorski rezervisti. Predsjednik Izvršnog vijeća te države bio je tada Milo Đukanović. I svakako odgovoran za ono što su počinili njegovi vojnici.


Ogovorniza ono što su počinili njihovi policinaci, vojnici, reyervisti, ministri, inspektori i drugi fašisti

Izvinjenjima političara inače nisam zaista nikada vjerovao. Počeli su se izvinjavati u seriji jedni drugima i mislili da je to dovoljno. Šta ono znači porodicama muslimana koji su iz Crne Gore predati dželatima u ruke. Šta znači izvinjenje nekog srpskog političara ucviljenim porodicama Srebreničana. Ništa.

Šta bi značilo izvinjenje za ustaške zločine počinjene u Drugom svjetskom ratu i za ubijene stotine hiljada nevinih. Meni ništa.Sve je to u svrhu dnevne politike, a obični građani više ne vjeruju ni svojim političarima, a kamoli onima iz zemalja odakle su stigli zločinci i vojska naoružana do zuba.

Ne treba biti naivan i vjerovati lažnim riječima. Treba zapamtiti šta nam se dogodilo i nikada više ne dozvoliti da nas kao “žedne preko vode” prevode dojučerašnje dobre komšije. Oni su nam na kraju i došli glave.

Šta to znači kada stostruki zločinac Erdemović izrazi svoje kajanje u Hagu. To čini samo da bi sebi obezbijedio blažu kaznu, ali ne i umirio savjest. Jer to su ljudi bez savjesti, kao i ovi što su sa svojih kućnih pragova u Herceg Novom, Budvi, Kotoru i drugim gradovima u smrt otjerali muslimane iz Bosne i Hercegovine. Iste one s kojima su do jučer pili kafu i zaklinjali se na prijateljstvo. Svi ti kao na tacni izručeni svojim ubicama, uglavnom su u Crnoj Gori imali svoje vikendice ili kuće i tamo su pobjegli, računajući da ih neće ništa loše zadesiti od ljudi kojima su vjerovali.

Crna Gora se crveni od stida. Od vajkada se narod ovog kraja Balkana
ponosio svojim poštenjem, čojstvom i zadatom riječju. Nisu li sada ovakvom sramotnom presudom pogažene te vrijednosti po kojima su se ljudi Crne Gore počesto razlikovali od svojih susjeda.

Očito je da Crna Gora nije pokazala dovoljno snage i volje da prizna ono što se dogodilo u ne tako davnoj prošlosti. Sud nije imao snage da osudi zločin koji je počinjen, a bio bi dokazan i bez vrsnih pravnika.

Nije li u ovom zemlji bio običaj da će domaćin prije poginuti nego dozvoliti da se nešto dogodi njegovom gostu. Zadnji komad hljeba davao je i nepoznatom, svoju postelju mu je ustupao, a on bi na podu prespavao. Gost je bio vredniji od bilo čega. Tako je bilo nekada. A sada?

Šta bi. Gdje je to što je bilo vrijedno nestalo. I šta uradi nekolicina i osramoti cijeli narod. Najviše je svakako onih poštenih Crnogoraca, ali crven obraz od stida je i njihov, htjeli to ili ne.

Crnogorsko čojstvo
Zato i ubuduće Bosanci i Hercegovci će sva eventualna izvinjenja za ubijanja, silovanja, otimanja imovine primati onako kako su i izrečena. Ne vjerujući im. I u ovom slučaju za zločince se može kazati ” vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada”. Svakako to se odnosi na one koji su učestvovali u deportacijama i izručivanju nevinih ljudi četnicima što su ih čekali sa isukanim kamama.

Pitam se kako mogu mirno spavati i oni što su iza debelih zavjesa svojih udobnih stanova posmatrali šta se događa s njihovim komšijama s kojima su ljeta provodili zajedno, za istom sofrom, dolazili im u Sarajevo u goste. Oni su kukavice koje nisu imale hrabrosti da stanu u zaštitu nevinih ljudi, da pokažu svoje čuveno crnogorsko čojstvo.

Danas ne bih volio biti na mjestu brojnih čestitih ljudi iz Crne Gore. Oni će saginjati glavu od srama, ali zato pravi krivci će likovati.

Bi li sud donio oslobađajuću presudu i da je čuveni koljač s Grbavice Veselin Vlahović Batko suđen u Podgorici. Srećom nakon hapšenja u Španiji ova ga je zemlja izručila BiH, inače , ko zna možda bi i on bio proglašen nevinim, a na hiljade dokaza da je monstrum uživao ubijajući, mučeći i silujući sud ne bi vidio. A i on je sramota crnogorskog naroda.

Autor: Mugdim Galijašević

Izvor: Bosnjaci.net

Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone



Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVI ODGOVOR

No more articles