BiH, Sandžak – U ovako specifičnoj prilici, kada se svodi saldo jedne izuzetne aktivnosti, koja u konkretnom primjeru traje evo već pune dvije decenije, na jednoj tako odgovornoj funkciji kakva je pozicija duhovnog vođe Bošnjaka, evropskog naroda islamske religije, akcenat izlaganja treba staviti na smisao i značaj obavljenog posla i vrijednost postignutih rezultata koje je ovaj čovjek postigao, zastupajući i braneći vitalne interese bošnjačkog naroda.
To znači da umjesto pitanja “Šta je Reisu-l-ulema uradio?“, koje je, za ovih dvadeset godina, njemu lično bezbroj puta postavljano, i na koje je on uvijek direktno i argumentirano znao odgovoriti, sada, umjesto nabrajanja pojedinačnih podviga, odluka i postupaka, treba izdvojiti ono najznačajnije što je dr. Mustafa Cerić uradio tokom protekle dvije decenije, predočiti to i učiniti svima nama jasnim, konstatacijom:“Evo, ovo je ono što je Reisu-l-ulema uradio“!
Na svom životnom putu, svaki čovjek, a tako i svaki narod, nailazi na lahke i na teške dijelove, na plitke i na duboke vode! Plitke vode imaju prednost što se mogu pregaziti, ali i nedostatak što se u plitkoj vodi ne može naučiti plivati! Duboke vode se ne mogu pregaziti, ali se samo u dubokim vodama može naučiti plivati! I mračno je katkad na životnom putu, smrkne se iznenada, put se ne vidi, a opet, i čovjeku i narodu je suđeno uvijek putovati, i za vidjela i u tmini, jer na tom putu niko nikada ne može zastati!
Zato, kada naiđu na duboke vode koje im valja nekako preći, i čovjek i narod moraju naučiti da plivaju, da se ne bi utopili, kao što moraju sebi i luča pribaviti da osvijetle svoj put, kad ga tama sakrije od njihovih očiju, da ne bi put izgubili! Za ovih dvadeset godina, Bosna i Bošnjaci zatekli su se pred dubokim vodama i obreli su se u tamnom dijelu svog puta, prepunom svakakvih prepreka i opasnosti. A danas, evo i Bosne i Bošnjaka, hvala dragom Bogu, na svijetlom dijelu svog puta, a ona duboka voda ostala je za njima! Eto to je ono najvažnije, ono suštinsko što je uradio Reisul-l-ulema Mustafa Cerić, kvintesencija svih ovih dvadeset godina njegovog rada: Ponio je svojom rukom, i razgorio luč, i tako Bosni put osvijetlio, a Bošnjake je naučio plivati! Njegovim zalaganjem, pravim putem smo išli i na pravom putu ostali, isplivali smo, i čvrstog tla smo se dohvatili! Izveo je reis Mustafa Cerić Bošnjake iz kolektivne amnezije, koja ih je zadesila – ne njihovom krivicom! – amnezije koja im je gotovo potpuno poharala ono što je najdragocjenije svakom čovjeku i svakom narodu: sjećanje na svoju prošlost, na svoj identitet, svijest o sebi! I vratio je reis Cerić, svojim radom i svojim djelima, svojim riječima i svojim stalnim zalaganjem, Bošnjacima sjećanje, vratio ih je sebi, vratio ih je Bosni! Obnovili su svoju povijesnu svijest, obnovili su svoj nacionalni identitet, prepoznali svoju etničku zasebnost, vratili svoj kulturni integritet, prigrlili svoju duhovnu istinu!
Kako je Reisul-l-ulema Mustafa Cerić mogao sve to učiniti!?
Dragi Bog, koji sve daje, dao je reisu Ceriću ono što se zove “višak dobrote“ – obilje bitnih sposobnosti i vrlina, ukratko, svega onoga što se u tradicionalnoj filozofiji nazivalo “excessus bonitatis”. U njegovoj ličnosti narasle su do obilja i prelile su se vrline (ili – dobrote), neophodne za sva velika ljudska djela: vrlina znanja, vrlina energije, vrlina istrajnosti, vrlina smjelosti, vrlina pronicljivosti, i posebno – vrlina patriotske ljubavi za Bosnu i Bošnjake! Tokom protekle dvije decenije, neka je hvala dragom Bogu, te vrline, taj exessus bonitatis omogućio je Reisu Ceriću i ljudima koji su bili uz njega, da Bosna bude to što je danas, i da se na lica Bošnjaka opet vrate vedrina njihovog pogleda, ljepota njihove duše i plemenitost njihovog karaktera.
Eto, to je ono što je uradio Reisu-l-ulema Mustafa Cerić za ovih dvadeset godina: pomogao je Bošnjacima da ponovo razgore gotovo utrnulu luč kojim svijetli duša svakog naroda, podsjetio ih je i iznova podučio vještini plivanja koju su umalo pa zaboravili, razjasnio im je, kroz sve ove godine, istinu da je najvažnije da budu i ostanu oni koji jesu, poručujući im u svakoj prilici: “Bitno je biti Bošnjak!“
(Obraćanje akademika Ferida Muhića na manifestaciji dvije decenije reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, 18. 09. 2012. godine)
(Rijaset)
Naučiti plivati te tako savladati duboku vodu i ne utopiti se, te imati paljeniku luča, čije svjetlo izvodi iz tame, svakako je zasluga i reisa Cerića, ali ne manje ni uvaženog akademika Muhića, čije djelovanje je doprinijelo da veliki dio Bošnjaka stekne realnu svijest o sebi i svojoj historiji, uprkos višedecenijskim lažima koje dolaze iz kuhinja naših komšija.