Palestinac Redžep Tevam (125), koji živi u Gazzi, svjedok je pet različitih historijskih perioda, od Osmanlija sve do danas…Redžep Tevam je kazao da i dalje osjeća čežnju za Osmanlijama, a potom je dodao: “Turci su kao zlato. Prije nego umrem, želim da vidim da se osmanski vojnici vrate u Palestinu i da na ovim prostorima ponovo zavlada stabilnost i mir”.
Palestinski dedo Redžep je na svijet došao 1889. godine u Palestini, a životnu priču dugu 125 godina ispričao je novinaru AA.
Dedo Redžep, svjedok vremena Osmanlija, britanskog mandata nad Palestinom, egipatske, izraelske vlasti i uprave Hamasa, historija je koja živi…
Kada među tamošnjim stanovništvom izbije nesporazum oko porodičnog stabla, posavjetuju se sa ovim 125-godišnjim “starim hrastom”. Dedo Redžep iz sela Beyt Lahiya u Gazzi neumorno priča sa svim svojim gostima i prenosi im uspomene.
Rođen za vrijeme vladavine Osmanskog carstva, Redžep Tevem je pet godina služio osmanskoj vojsci u Libanu. U redovima osmanske vojske se borio za vrijeme Prvog svjetskog rata, a nakon povlačenja osmanskih vojnika iz Palestine 1918. godine vratio se u Gazzu, gdje sklapa prvi brak koji će trajati pet godina.
Redžep Tevam je kazao da i dalje osjeća čežnju za Osmanlijama, a potom je dodao: “Turci su kao zlato. Prije nego umrem, volio bih da vidim da se osmanski vojnici vrate u Palestinu i da na ovim prostorima ponovo zavlada stabilnost i mir”.
U vrijeme britanskog mandata u Gazzi odlazi u grad Hayfa gdje se ženi po drugi put i počinje raditi u građevinskom sektoru. U drugom braku postaje otac devetero djece, četiri sina i pet kćerki.
Nakon pet godina provedenih u građevinskom sektoru, Tevem se vraća u Bi'ri Seba i ponovo se počinje baviti poljoprivredom.
Tevem je kazao kako ne može zaboraviti 1948. godinu kada je osnovan Izrael i kada su “Naoružane cionističke bande” istjerivale Palestince iz njihovih domova, kuća i sela. “Palestinci su mislili da ta situacija neće dugo trajati i da će se ubrzo vratiti na svoja ognjišta. Iz tog razloga su čuvali ključeve njihovih kuća”.
“Arapska vojska je u ratu 1967. godine razočarala Palestince. Dok su se Palestinci nadali da će 1948. godine vratiti na okupirane teritorije, arapska vojska nije mogla pružiti otpor Izraelu”, rekao je Tevem.
Stari dedo je sa tugom u očima ispričao i period kada su ga izraelski vojnici pritvorili u okupiranom Negevu.
Tevem dane provodi u ibadetu, slušajući vijesti. Kaže da je mnogo tužan kada čuje vijesti o nasilju koje potresa arapske zemlje, ističući da ga posebno dirnu incidentu u Libanu gdje je živio za vrijeme Osmanlija.
Dedo Redžep je kazao da se hrani maslinovim uljem, zečevim mesom i zelenim povrćem, a da se podalje drži od govedine. Ima skoro 370 unučadi, a kako je rekao, sretno živi sa svojom djecom i potomcima.
Izvor: akos.ba
Илапио деда!
osmanli forever
Ko tebi kupi kompjuter?
Ti si sigurno novokomponovani crnogorac kako vi plavo-gusinjani volite sebe zvati.
ada, da su turci zlato nebi nas izdali i povukli se kao ljige da nas servi krstu i iztjeravaju iz domova. ja jesam musliman a turcin nikad, pod prvo mene ne zanima bosnjastvo niti sandzastvo to su neki snovi od ljudi bez jacine, ma da ste svi kao zukorlic samo bi lomili jezik i pricali ..svaki put ista prica a nedao bog da mu spomenes oruzje i da se bore za prava agresivnijim putom. svi kao neki muslimani a kad puska zapjeva svi se protiv tebe okrenu i kukaju kazo zene da ne pravis problema. eto to vam je bosnjastvo/sandzastvo i turcinstvo. bez veze bez smisla bez gola. nisu ni turci neki muslimani, kao sto nisu bosanci ni bosnjaci ni niko. za mene rodom iz plava ne postoji ni mjesec ni krst ni bosna ni sandzak ni srbija ni crna gora. a vi tamo u “sandzaku” nikad necete dobit drzavu jer ste kao bosanci ljigavi i do dana dok postojite svako ce vam po glavi hodati.
koji bi ono sultan koji rece da bosna ne postoji? e to su vam turci rekli i zbog cega sad da volim tursku? em vam poricu naciju/rod em vas isto pluvaju kao servi i drugi.
kao turci kao servi, ista gamad …..da su turci bolji bili nebi nas izdali 1860ih, uvjek su neke dzamije pravili a u nju ni jednog turcina. eh