Rožaje – Građani su ovog puta uvjereni da ovaj skup nije politički skup i da svi Rožajci zajedno, bez obzira na političku opredijeljenost, trebaju izaći i boriti se za budućnost ovog grada.
Prošlonedjeljni protest je izazvao veliku pažnju medija a zahtjeve govornika skupa je čuo čitav region. Incident na kraju skupa kada je fizički napadnut petnaestogodišnji dječak J.N. od strane rožajske policije nam je još uvijek misterija ali je jasno da Podgorica čini sve da ovaj skup prođe što nezapaženije čemu svjedoči popisivanje građana koji su dolazili iz drugih gradova na ulazu grada. Organizator protesta je nevladina organizacija “Manjinski akcionari Gornjeg Ibra”.
Iz ove NVO su pozvali sve građane da se zajedno odupru sili na miran i demokratski način i pokažu da se ne plaše ni policijskih kamera ni pritisaka ili prijetnji i da je to vrijeme davno prošlo.
Kao dodatak ovoj najavi, donosimo vam istorijat jedne od najvećih drvoprerađivačkih kompanija na prostorima bivše SFRJ i opis stanja u kom se sada nalazi (tekst preuzet iz Monitora (17. januar 2014.):
Gornji Ibar je formiran prije više od sedamdeset godina, 1937. godine u Kraljevini Jugoslaviji, kao pogon skopske fabrike Treska. Funkcionisao je i tokom Drugog svjetskog rata a procvat je doživo sredinom prošlog vijeka, kada je postao zamajac razvoja opštine Rožaje. U tim srećnim vremenima, i za ovu kompaniju i za čitav grad, 1989. godine, što u finalni proizvod, što u poluproizvod, prerađeno je rekordnih 72 hiljade kubika oblovine. Radi poređenja: 2002. prerađeno je samo šest hiljada kubika. Već 2007. godine, nekada jedan od najvećih crnogorskih kolektiva, a uz slovenački Slovenijales, najveći drvoprerađivački kapacitet bivše SFRJ, nije ni dobio koncesije za eksploataciju rožajskih šuma i praktično je bio bez ikakvog posla. Pored četiri velika pogona, stacionirana u samom gradu, Gornji Ibar je imao i lanac maloprodajnih objekata, kao i desetak predstavništava u svim važnijim centrima bivše države, od Ljubljane do Skoplja. Posjedovao je i fabriku kvalitetnog papira Dekor, transportno preduzeće i servis, kao i dva rožajska hotela i nekoliko manjih ugostiteljskih objekata, uključujući i radničko odmaralište u Ulcinju. Prelomni momenat nakon kojeg je započela serija negativnih poslovnih godina poklapa se sa vladinom odlukom iz 1990. po kojoj je šumarstvo odvojeno od drvoprerade. Narednih desetak godina dvije hiljade radnika, od ukupno dvije i po hiljade, ostaje bez posla kao tehnološki višak. Istopljena preostala imovina Gornjeg Ibra, opterećena dugovima i obavezama prema radnicima, posljednje četiri godine stečaja nije uspjela da nađe kupca ni za samo tri miliona eura. Prije dvadeset godina, procjenjuje se, njena realna vrijednost bila je desetostruko veća. Privatne mini pilane, u međuvremenu, nikle su po šumama. Procjenjuje se da ih je danas skoro dvjesta. Uništile su, smatraju mnogi, značajni dio prirode. U medijima se pojavljivala procjena o čak milion kubika drvne mase koja nedostaje u Rožajama. Jedno stablo vrijedno, prosječno, par stotina eura, bilo je često neodoljiv mamac u opštoj besparici. Gornji Ibar, istovremeno, ostao je bez sirovine. Ta nestašica, međutim, nije pogodila oko 200 privatnih preduzetnika koji na svojim gaterima režu i obrađuju drvne elemente. Prosta računica kaže da je 200 privatnih pilana preveliko opterećenje za prilično istrošene šume. Godišnji etat, odnosno dozvoljena količina šume koja se sada u toku jedne godine smije isjeći u rožajskim šumama, iznosi najviše 50 do 60 hiljada kubnih metara drveta, procjenjuju stručnjaci. To znači da bi, i kada ne radi Gornji Ibar, jedna rožajska pilana imala, prosječno, manje od jednog kubika oblovine dnevno. Praksa pokazuje da se u privatnim pilanama dnevno obrađuje znatno više od tih dvadesetak dasaka “petica”.
U Gornji Ibar, koji je bio među vodećim drvoprerađivačkim preduzećima, stečaj je uveden 2003. godine a bankrot proglašen 2007. Nakon bankrota Vlada je na tenderu kupila preduzeće za 3,2 miliona eura.
Ministarstvo poljoprivrede je krajem prošle godine predložilo da se u plan privatizacije za ovu godinu uvrste Gornji Ibar i Šumarsko preduzeće Rožaje i da se kroz Strategiju razvoja šumarstva i drvoprerade pronađe strateški partner. Predstavnici bivših radnika Gornjeg Ibra Rožaje podsjećaju da je u periodu od uvođenja stečaja do proglašenja bankrota raspisano šest tendera.
“Na kraju je Vlada došla da nas spasi, a od koga je Vlada kupila Gornji Ibar kad je bilo državno? Više nade nemamo ni u vlast, ni u Vladu, ni u pravni sistem, jer taj pravni sistem izgleda nije isti za sve”, kažu nekadašnji radnici ove kompanije.
Oni se pitaju zašto je Vlada tražila partnera tako tajanstveno, da to niko u ovom gradu skoro da ne zna.
Prema saznanjima do kojih je Monitor došao, Gornji Ibar je kupilo preduzeće Šekular iz Andrijevice. Kao vlasnik ovog preduzeća pojavljuje se ime Brana Šarića. Monitorov pouzdani izvor tvrdi da je posao završen i da je Šarić u Upravi prihoda u Rožajama već preveo Gornji Ibar na svoje ime.
(rožaje press)
nije to resenje,samo mila treba glasat na izborima i zivecemo bolje—
na drugom svijetu
Ostaviti,pustiti nesto i krenuti dalje prestavlja najtezu stvar svim ljudima svijeta. Jos uvijek ljudi iz bivsih republika SFRJ cesto kazu: “drzava treba da nam da posao”, jos uvijek svi mastaju o vremenu kada je pokretna traka jedino koristena u zaposljavanju ljudi bez razmisljanja da li ce uopste imati posla za sve njih.
Ljudi , sjecajte se sa sjetom lijepih dana i krenite u pohod boljima. Ulazite znanje ,veze i novac u nove poslove. Nije vise realno ocekivati da drzave pokrenu velike glomazne ne prilagodive firme. Tehnologija je zastarela i nema vise ni sanse da konkurentno posluju. Za svaki proizvod se mora prvo naci trziste. Toga vise nejma. Iz Kine je sve jeftinije i u poslednje vrijeme kvalitetnije.
Dok god budemo hleb od drzave trazili, bicemi gladni.
Drzava mora da stvori uslove za mali i srednji biznis i to iste na cijeloj njenoj teritoriji….ostalo morate uciniti sami
Sandzaklije iz CG trazite oscepljenje i pripojte se Srbiji , dobit cete pomoc od nas
Ih a ja mislio , da se odvojimo od Srbije i pripojimo CG. Onda ce CG svakako biti nasa 🙂
Sta mislis, da l ‘ je bolje tako ?
🙂
VAlaha i to sto kazes 😀
Fali nam samo frtalj i vecina smo u cg, onda imamo i izlaz na more 😀
nista nam vasa pomoc netreba
Treba biti uporan i nastaviti sa protestima, ali iskreno tesko da cemo na ovaj nacin ista dobiti.
I ja se slazem sa tim sto kazes da ce se tesko na ovaj nacin sta dobiti,jer 200 eura se vec jednom dobilo i nema dva puta.
Jeste, pa ko dodje da ga prebiju 😉