28. Juli 2018

Tek nekoliko dana kako je majka Hatidža preselila na vječni svijet. Još joj se tijelo nije ni ohladilo, što bi naš narod rekao, a već nam je do slavlja i muzike. Ne bi to bilo toliko ni bolno za nas, da dušmanin nije počeo da ismijava i vrijeđa časnu herojinu. Taman kada smo pomislili da smo svi odlučni da stanemo u odbranu i čast, ne majke Hatidže, već čast svih majki, vrijednih Bošnjakinja i muslimanki, postoji grupa koja ne shvata vrijednost toga. Smrt majke Hatidže nam je otvorila oči na mnogim poljima, barem ovdje kod nas u Sandžaku i pokrenula je mnoge aktivnosti, a neke od njih jesu:

⁃ Krenuli smo svi zajedno, udruženi da stanemo u odbranu majki Srebrenice od onih koji su devedesetih harali i počinili genocid.

⁃ Pokrenuli inicijativu protiv smjene u Skupštini Republike Srbije, osobe koja je pokušala da ismije majku Hatidžu i njenu smrt.

⁃ Prijedlog da ulica u Novom Pazaru nosi naziv po Hatidži Mehmedović.

⁃ Mnogi bilbordi po gradu sa slikom majke Hatidže i izražavanjem boli. Jedan takav je stajao na Gradskoj upravi grada Novog Pazara (pa je uklonjen zbog koncerta)

⁃ Mnogi mediji su prenosili vijesti o smrti majke Hatidze.

Novi Pazar je vazda bio grad u kojem se baštinila kultura i tradicija koja se u dobroj mjeri uklapa u propise vjere. Međutim, svjedoci smo posljednjih nekoliko godina da ta kultura i tradicija je polako počela da nestaje ili da nam se nameće nešto što je u suprotnosti sa onim što su naši preci vijekovima gradili, čuvali i povjerili nama u amanet.

Ja ne želim govoriti o tome kakvo mjesto muzika ima u islamu, kakav je stav Islama po pitanju koncerta i sl, već želim direktno iznijeti jedan problem koji mi smeta kao muslimanu, Bošnjaku i većini muslimana ovdje kod nas. Imamo Islamsku zajednicu koja tokom čitave godine ulaže napore na razne načine da popravi stanje muslimana, da otvori oči našim građanima kroz mnoge projekte, počevši od naše djece kroz vrtiće, preko mekteba, Medrese, Škole Kur’ana časnog, Fakulteta za islamske studije, Univerziteta, kao i mnogih predavanja u džamijama, javnim tribinama, seminarima, podučavajući ih vjeri i mnogim vrijednim stvarima. Koliko se samo napora uložilo u mjesecu Ramazanu, džamije su nam bile prepune. Da se krenulo na dobro i ka boljem stanju, svjedoči noćni-namaz na Trgu Gazi Isa-bega. Žalosno je da odmah po završetku Ramazana, a prvog dana Bajrama taj isti Trg na kome je odjekivalo učenje Kur’ana, na kome je upućeno toliko iskrenih dova, bude organiziran koncert. Žalosno je da na jednom parčetu zemlje imate većinsko muslimansko stanovništvo i da imate dvije strane. Jednu koja sva sredstva ulaže u mijenjaju i popravljanju stanja i drugu koja je u stanju da ulaže sve svoje resurse kako bi otežali put onome koji naređuje dobro i odvraćaju od zla, a pritom, dolaze iz redova muslimana. Mnoge od njih srećemo u džamijama.

Još veća sramota je ta što su ti koji su na vlasti, prije nekoliko dana na zgradi Opštine okačili transparent na kome izražavaju žalost zbog smrti majke Hatidze Mehmedovic, a da bi već jučer počeli sa pripremama za sutrašnji koncert. Znači li to da koncert pripremate u njenu čast ili se poistovjećujete sa osobama koje ni žrtve ne poštuju.

Naši djedovi, a vaši očevi su imali jedan lijep adet. A to je da kada preseli neko, ne vesele se niti se organizuju slavlja bilo kog karaktera, a naročito ne ovog. Zato neka vas je stid. Neka vas je stid majke Hatidže i svih majki Srebrenice, svih vjernika, a ponajviše onoga ko je Vladar nad svim vladarima.

Mnogi koji danas pozivaju ovom sramnom činu koji se organizuje u našeme gradu su do skoro pozivali na nekakve proteste i pozivali veće organe da obustave renoviranje Arap dzamije. Baš ti, koji nažalost ne znaju kako zidovi dzamije izgledaju unutra, bi da se brinu o njoj, a zaboravljaju na vjernike koji je pet puta dnevno posjećuju i brinu i žele da je učine stabilnom i čvrstom. Ono što želim da poručim svima onima koji napadaju i spotiču renoviranje dzamije, jeste da se prisjete onih koji su udarili na IZ pa su se opekli, da povedu računa o svojim rukama gdje ih puštaju, a Boga mi i o svojim jezicima.

Neka ti je vječni rahmet majko Hatidža.

Autor: Samir Mavrić

Facebook Comments

Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone



Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

No more articles