Pljevlja – U Pljevlja nije stigao vulkanski oblak iz islandskog vulkana, ali žitelji Zbljeva strepe od crnog snijega!To strahovanje Zbljevljanja sadržano je i u gotovo dramatičnom pismu kojeg su ranije uputili premijeru Crne gore Milu Đukanoviću tražeći pomoć žaleći se da, kako su napisali, “umiru tiho, teško, sa dosta bola”.
Premijer je, barem je tako izgledalo, razumio njihovu zabrinutost i javno rekao da “za crno moramo reći da je crno”,obećavši pomoć u rješavanju problema.
– Stanje se posle toga malo poboljšalo, činilo se da će se nešto riješiti, ali sada je još gore. Bolje reći, ovdje je na delu ekološka katastrofa u produženom trajanju, jednodušni su mještani Zbljeva, koji su prije nekoliko dana održali protestni skup u centru Pljevalja. Razlog – prašina koja im je sa deponije Maljevac “uljetjela” u kuće i u njima napravila “tepihe” debljine i po nekoliko santimetara!
Gnevne meštane na obodu nekoliko metara visoke brane Maljevac, koja drži azurno plavo jezero puno kancerogenih materija, saslušao je i obećao novi razgovor dr Filip Vuković, predsjednik opštine Pljevlja, omogućivši im “spas”, odnosno prenoćište za njih i članove porodica u lokalnom hotelu i privatnom smještaju.
Sutradan, zaputili su se svojim kućama i imanjima, koja su ih dočekala pokrivena slojevima prašine sa rubova deponije šljake, koja “viri” iz vode…
– Vidite i sami, ovdje nema života. Od pitomog sela napravili su sanatorijum u kome se sve kraće i sve teže živi – kaže mještanin Vladimir Kečina.
– Ubija nas prašina, opasni otpad koji zrači na sve strane. Ljudi umiru “sto na sat”, a u nekada bogatom selu nema struje, puta. Nema života, brate. Groblje je postalo tijesno, zahvaljujući elektrani i otpadu, priča u dahu Mijo Lončar, koji se pridružio svojim komšijama u najavi tužbe protiv EPCG u čijem sastavu posluje TE Pljevlja, posebno posle saznanja da će opasni otpad još nekoliko godina biti odlagan na Maljevcu. To znači novu eksproprijaciju zemlje, nove nimalo fer isplate zemljišta, dodatne nevolje…
– Gradonačelnik nas je smjestio da noćimo u hotelu, kada ovdje počne da nas zatrpava prašina, ali, možemo li mi tamo smjestiti našu stoku, koja čeka da bude nahranjena, da se poji. Ko će krave da muze, mada, na pijaci u Pljevljima od nas sir i mlijeko niko ne želi da kupi. O kupusu da i ne govorimo. Više ga i ne sadimo, kaže Mijo, koji kao i ostali mještani Zbljeva i Pljevljaci, kada pričaju o opasnom odlagalištu, sa ogorčenjem govore o tragediji bratsva Stanimorivić. Jedanaest članova
najvećeg bratstva u selu umrlo je od kancera, i to za godinu dana!
– Mi smo dobro platili gradnju elektrane i širenje deponije – kaže Dragutin Stanimirović, koji povremeno dolazi da obiđe kuću i vijekovno porodično ognjište.
– Kod Stanimirovića, od čijih preko 30 kuća oganj sada povremeno gori u samo četiri-pet. Znate li vi da je kancer potpuno zatro nekoliko kuća. Kancer je stigao iz ovog “jezera”, kaže Stanimirović, koji naglašava da je država njegovu porodicu prisilila da tri hektara najbolje zemlje ustupe za iznos ravan ceni nekoliko kutije cigareta.
– Zašto niko ništa ne preduzima da se ovo prekine? Vjerovatno čekaju da nas pepeo zatrpa – priča Dragutin i nabraja da od kancera koji stiže sa opasne deponije umiru i Kečine, Kneževići, Lončari, priča Dragutin…
– Meni su za kratko vreme umrli otac, majka, žena
– tihim će glasom Milanko Kečina.
– Svi su umrli od najteže bolesti… Od kancera, što je, izgleda, naša sudba. Ne znam kako vlasti nije sramota. Prevarali su nas prilikom “otkupa” zemlje obećavši zaposlenje svim mještanima Zbljeva u TE Pljevlja. Do sada nikada niko nije dobio posao u toj firmi. Mislim da je to sramota, kaže nevoljno čovjek, zagledan u deponiju na kojoj je na površini od oko 60 hektara, deponovano oko 40 miliona tona opasnog otpada iz deponije elektrane TE Pljevlja, koja osvjetljava Podgoricu, Budvu, ali od koje se brzo i bolno umire u Zbljevu…
Izvor: Novosti.rs
