Šutnja o protjerivanju Bošnjaka iz Priboja

2
31

09068A96 E149 4EF4 9DC9 47658D7016DC w1023 r1 s

„U mom selu uništeno je 10 kuća od kojih su tri zapaljene sa pomoćnim objektima. Meni je sve bilo uništeno“, priča nam Sulja Šarak iz sela Voskovine u opštini Priboj na jugozapadu Srbije duž granice sa Bosnom i Hercegovinom (BiH).

U javnosti se malo govorilo o nasilju i proterivanju kojem su bili izloženi pripadnici bošnjačke nacionalosti u ovim mjestima na teritoriji Srbije. Tokom rata u BiH u pograničnim selima opštine Priboj zapaljena je 41 kuća, a 250 bošnjačkih porodica prisiljeno je da napusti svoje domove.

 

Neki od njih spas su potražili u zemljama Zapadne Evrope ali većina je ostala Priboju sa statusom interno raseljenih lica.

Programom Vlade Srbije za povratak izbjeglih i raseljenih Bošnjaka iz ove opštine 2013. godine počela je obnova porušenih kuća ali se nakon dvije godine zbog nedostatka novca stalo sa realizacijom.

„Tokom trajanja projekta ključeve od novih kuća dobile su 22 porodice. Neki od vlasnika kuća dobili su novac za popravku ali još uvijek ima onih koji čekaju pomoć“, prića Ekrem Hadžić predjsednik Udruženja za zaštitu prava protjeranih i raseljenih iz opštine Priboj.

„Obeštećene su 54, a za nadoknadu štete čeka još 154 porodice. Napravljene su 22 kuće, a treba još 20. Da bi ljudi dobili moral, volju da se ponovo vrate na svoja imanja potrebno je da se naprave putevi, struja i vodovodi da se osiguraju“, ističe Hadžić.

„U mom selu je uništeno 10 kuća od kojih su tri zapaljene sa pomoćnim objektima. Do sada su obnovljene samo tri kuće. Meni je sve bilo uništeno. Nisam imao gdje da uđem. Odmah poslije rata u BiH vratio sam se na imanje, obnovio svoje domaćinstvo od novca koje sam dobio ali to je nedovoljno. Polovina ljudi se vratila u selo. Ranije smo imali i mehanizaciju za obradu zemlje. I to nam je uništeno, a većina nas su i stari ljudi, pa nam je pored puta, struje, potrebna i mehanizacija da bi opstali na selu“, navodi sagovrnik sa početka priče, jedan od onih čija je imovina uništena a on sa porodicom protjeran, Suljo Šarak.

Hamed Pecikoza iz Milanovića priča da su u njegovom selu tokom devedesetih godina bila 22 domaćinstva:

“Dvije kuće su izgorjele, ostale su manje više devastirane. Osam domaćinstava do sada nije ništa dobilo. Ja sam dobio novac i popravio kuću. Da ovdje ima dobrog puta, vrlo brzo bi moje selo zaživjelo. Ljudi bi se vratili, neko bi se bavio stočarstvom, malinarstvom, nešto bi posijali. Ovako, sve je poteško.“

I Rasim Biber je sa šestočlanom porodicom napustio Sjeverin odmah nakon otmice polubrata Hajrudina Sajtarevića. Sada živi sam u Sjeverinu, dok su mu djeca u inostranstvu.

„Sve mi je bilo uništeno. Čak je poskidana i lamperija za potpalu. Dvije moje kuće su zapaljene i jedna stara porodična kuća. Do 2013 godine bio sam u Priboju kao interno raseljeno lice. Kada su počele obnove, vratio sam se i obnovio samo jednu kuću. Ostala je nedovršena i kuća polubrata Hajrudina. Djeca nikad se neće vratiti. Gdje da se vrate?“

„Treba ići obrnutim redom. Prvo ulaganje u infrastrukturu. Jer imamo situaciju da su napravljene kuće a ljudi faktički nemaju put do tih kuća. Potrebno je oko 120 miliona dinara da bi se realizovali infrastrukturni radovi“, podsjeća predsjednik opštine Priboj Lazar Rvović.

On kaže da je opština uradila projekat za sve putne pravce, te da je zajedenički stav sa nedavnog sastanka sa predsjednikom Odbora za ljudska i manjinska prava i ravnopravnost polova u Skupštini Srbije Mehom Omerovićem i predstavnika bošnjačkih partija u Priboju da se od Vlade Srbije traži da se nastavi sa započetim programom.

Omerović je podsjetio da će se do kraja maja u skupštinskoj proceduri naći zakonski prijedlog koji bi trebao da omogući ispravljanje nelogičnosti Zakona o civilnim žrtvama rata iz 1996. godine, među koje bi bili svrstani i mještani iz pograničnih sela opštine Priboj.

Na taj način djelimično bi se ispravila nepravda prema stanovnicima iz petnaest pograničnih mjesta: Sjeverin, Strmac, Sastavak, Zabrnjice, Krajčinovića, Voskovine, Batkovića, Slavotića, Smailovića, Munikoline, Valovlja, Milanovića, Živinica, Zabrđai i Jelovika. Radi se o ljudima koji su o periodu od 1991. do 1999. godine zbog zapaljenih kuća, prijetnji, straha i objektivnih opasnosti za život morali da isele iz svojih domova.

(Slobodna evropa)


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

2 KOMENTARI

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.