Bajramska mubareknama u Prijepolju

Muftija sandžački Muamer-ef. Zukorlić  – Bismillahir-rahmanir –rahim!

Braćo i sestre, Prijepolja, Brodareva i Komarana, Eselamu alejkum i  Bajram šerif mubarek olsun!

Neka je na sve vas koji ste ovdje, a i na one koji su htjeli a nisu ovdje, selam, mir, spas, sigurnost!

Neka je mir u srcima vašim, domovima,  u vašim odnosima, neka je ovaj Bajram mubarek, blagoslovljen, u zdravlju vašeme, djeci vašoj, porodicama!

Neka je mubarek u vašoj sreći, u vašim  iskrenim i pozitivnim željama; neka je mubarek u vašim dovama, u vašoj nadi i pobjedi nad strahom!

Neka je ovaj Bajram mubarek vašoj čežnji i borbi za slobodu, dostojanstvo; neka je bereket u vašoj časti, ljudskosti i dobrome djelu!

Neka vam je mubarek pripadost umetu islama, pripadanje naciji Bošnjaka, i pripadnost zajednici Sandžaka!

Neka vam je mubarek saff ovoga naroda!

Ima jedan veliki malobrojni narod, to su Bošnjaci sandžački. To je narod koga ne ubi deset genocida, koji bi jači od muhadžirluka, siromaštva i svih zuluma… Nigdje ni spomena od Eugena Savojskog, Petra Petrovića Njegoša… Nema ni Garašanina, a Mihajlovića i Đurišića se poneko ponekad sa gnušanjem sjeti… Niđe idolatrije komunizma… Nesta i silni Milošević… Taj simbol zločina, Ratko Mladić, polahko vehne i prerasta u simbol ljudskog poniženja, koje će iščeznuti u prošlost kao svako zlo.

Čovjek ima dar od Boga da zaboravom pobjeđuje zlo, a rado sjećanjem baštini dobro. Nigdje ovih nabrojanih a i sličnih nepobrojanih, a naš narod malobrojan u domovini, bezbrojan u dijaspori. Nema zemlje ni grada, od Novog Zelanda do Kanade, a da ne sretneš ponosnog Sandžakliju, koji svojim uvjerenjem da sve zna, da je najbolji, najljepši, najhrabriji i najuspješniji, konačno postane sve to što je vjerovao o sebi. Naš narod, narod bošnjački u Sandžaku, sve je ovo i sve ono nadživio i evo konačno preživio, gledajući iz ugla pobjede sve svoje dželate,  konačno kružeći visoko pod nebom, kako to samo umije orao, dok svi njegovi dželati ili imaju ili nemaju poneku kost.

To je moj bošnjački narod Sandžaka koji, sa bereketom Bajrama, stoji ovdje u Domu kulture u Prijepolju, na ovoj bajramskoj smotri. Kao što je uoči dvadeset sedme noći, stajao u beskrajnim safovima noćnoga namaza, na Trgu Gazi Isa-bega u Novom Pazaru. Kao što se sastajao u svakoj džamiji, na svakoj ramazanskoj teraviji. Evo nas sa ove bajramske smotre poručujemo:

Bosno, majko naša… mi smo tvoj najponosniji dio, čak mi smo srce tvoje časti, Dok mi kucamo, ti živiš. Bosno, majko bolesna u dejtonskim invalidskim kolicima, mi te beskrajno i bezuvjetno volimo. Uvijek ćemo ti pomagati, od svakoga ćemo te zaštiti – osim od tebe.

Srbijo…, volimo te onoliko koliko ti voliš nas. Davat ćemo ti onoliko koliko nam daješ. Uzet ćemo ti sve ono što si nam uzela. Budi nam mećeha kao majka, poštovat ćemo te kao majku. Predsjedniče Vlade, prije nekoliko mjeseci si kazao: „Neka se Bošnjaci strpe, vidjet će šta sam im pripremio.“ Strpljivi smo ravno stotinu godina prije tebe, strpljivi smo i ove dvije godine sa tobom – ne znam dokle će Bošnjaci moći da trpe, ali znam da će vječno biti izdržljivi i neuništivi.

A ti, Turska, nano naša… znaj da smo mi ovdje najljepši dio tvoje prošlosti, kojim se ako želiš i hoćeš ponositi možeš.

A ti, Arabijo, znaj da ovdje postoje djeca koja uče i čitaju harfove, i kad ih ne razumiju, koja nikada neće izdati ni harf Kur'ana, Mekku, Medinu a ni Palestinu.

A ti, umete islama, znaj da ima jedan saff na sjevernoj hemisferi, tačno pored najrazvijenijih i najjačih, okrenut prema njima, a ostao sa vama. Protiv njih ako su oni protiv nas, a sa njima, ako  su i oni sa nama. I sa njima i sa vama u duhu selama, islama i bereketa Bajrama!

Zato braćo i sestre Prijepolja, Brodareva, Komarana – pa makar bili “Baška Turci, baška Komaranci ” jer su sada baška Turci, baška Bošnjaci, i baška Turci, a pobaška Sandžaklije. Braćo  Bihora, Peštera, Doline Lima, Ibra, Raške i drugih vodoarterija sa brda i dolina, podignutih dlanova prema nebu, gledajući mnogo više u nebo, nego u zemlju. Živjeći od zemlje, napajajući se sa neba, a dajući braći, sestrama, prijateljima i komšijama. Znajući da samo onaj koji daje ima pravo i da uzme. Samo otvorena ruka koja daje može i da primi.

Braćo Sandžaka, ponosno čelo svoje pred svijetom podignite, a pred Bogom na sedždu ničice padnite, i tako pravi, dobri i veliki ljudi budite. Ovim parčetom ponosno hodajte kao bajrak, kao Sandžak, kao  bajrak Sandžaka, visoko i časno vihorite, jer vi  Kur'an, sunnet, i Bajram imate, neka vam je hairli i u zdravlju, rahatluku i bereketu budite.

A evo, ja Allahov rob, muftija sandžački, od Sandžaka i za Sandžak, došao sam ovdje, ne znam više po koji put, jer sa braćom i za braću se ništa ne broji. Došao sam ne pismom, ne mailom, ne telefonom,  ne SMS-om ili  viber porukom, da vam lično, glasom iz srca, Bajram čestitam.

Bajram Mubarek Olsun! Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu! Pa se u zdravlju, bereketu, slobodi, ponosu, časti, budemo još mnogo, mnogo puta vidjeli.

Esselamu alejkum!