Zukorlić: Nikad poltroni, nikad primitivci, nikad neprijatelji, već partneri

Predsjednik Stranke pravde i pomirenja akademik Muamer Zukorlić danas je govorio o razlozima ulaska u politiku. Podsjetio javnost na okolnosti koje su dovele do njegovo političkog angažmana.

– Vi znate da je i moje aktiviranje u politici i ulazak u politiku 2016. godine ličio na neku vrstu paradoksa i da je jedinstven slučaj da se jedan vjerski poglavar aktivira politički. Mnogo puta sam davao odgovore na takva pitanja, zašto? Naravno da su odgovori višeslojni, natjerali su me da uđem u politiku, hoću da i vi to službeno čujete ovdje od mene, natjerali su me, moje polje u mojoj viziji nije nikada bila politika, moje polje je bila vjera, kultura, obrazovanje, nauka, to je bio moj život u mojim snovima, promišljanjima i djelovanju do 2016. godine ali kada sam se uvjerio da ono što smo mukotrpno gradili, od te sirotinje, od tog zapostavljenog, poniženog naroda koji je zapostavljen i politički, i infrstrukturno, i ekonomski, proganjan, ugrožavan na razne načine, onda smo od 1993. kroz Islamsku zajednicu, kroz razne druge projekte podizali tu zajednicu koja je u tom trenutku izgledala kao ostaci iz osmanskoga doba kroz neke stare i zapuštene džamije koje propadaju i koje se raspadaju, koja je na neki način ključnu svoju duhovnu uslugu vršila više prema mrtvima nego prema živima, više kao pokopno društvo nego kao Islamska, vjerska, duhovna, obrazovna i kulturna zajednica kakva treba da bude u punoj svojoj misiji. Kada smo narednih dvadesetak godina podigli tu zajednicu i sačinili je najmodernijom, najsavremenijom, koja je uspjela da uspostavi odgojno-obrazovni sistem od dječijeg vrtića do univerziteta, sve na sopstvenim potencijalima, sve na sopstvenim kapacitetima. Od 1993. godine do 2016. godine, to je postala najsavremenija i najorganiziranija zajednica muslimana ne samo u Evropi nego i mnogo šire, to je jedina zajednica koja je uspjela da izgradi sekularni univerzitet, ne samo vjerski nego i sekularni univerzitet.

Kazao da je u politiku došao jer mu je iz politike rušenja zajednica koju je gradio. Poručio da po prvi put iz Sandžaka dolaze predstavnici koji nisu poltroni, niti primitivci već partneri koji se dogovaraju i zajednički grade sve ono što je dobro za budućnost.

– U tom sistemu koga smo uspostavljali pod, eto moram tako kazati makar zvučalo neskromno, pod mojim vođstvom, za 23 godine je uspostavljen duhovni, vjerski, obrazovni, humanitarni, medijski, intelektualni, dobrotvorni i svaki drugi sistem. U tom sistemu je zapošljeno oko 600 ljudi, od nule napravite takav sistem i onda vaši politički konkurenti i drugi protivnici uz podršku tadašnjeg režima pokušaju da vas razapnu zato što ste uspjeli, sa pozicije tadašnje vlasti, sa pozicije lokalne vlasti i konkurenata političkih koji ne mogu da se pomire da okrećete točak historije u drugu stranu. Šta je taj točak historije bio? Do tada je važilo da svi moramo da se iselimo, nemamo dovoljno vrtića, nemamo dovoljno škola, u lošem su nam stanju, ako hoćemo da se moderno školujemo treba da pobjegnemo iz Sandžaka, nemamo univerziteta, nemamo ništa i onda šta treba da radimo? Hajmo se iseljavati. Naša ideja je bila dokazati da je svako parče ove zemlje, pa čak i oni najzapostavljeniji dijelovi ove zemlje, da su tako divni, dobri, plodni i da je do ljudi, da nije do zemlje, da sve što je Bog dao ovoj zemlji je najljepše, a naravno što su ljudi uradili kroz razna vremenska razdoblja je jako loše. Naša ambicija, naša tada iluzija ja kažem ideja je bila pokazati, mi smo hodali po selima, pitali zašto se iseljavate, pa kaže nema dijete gdje da mi uči engleski jezik i informatiku, je li tako? E sada će te uz džamije imati edukativne centre i tada smo mi kroz formu Islamske zajednice donijeli odluku, ne može nijedna džamija da se pravi bez obrazovnog centra, nema mjesta, sprat više, ima mjesta, pored, i to se pokazalo veoma uspješnim. Dakle, takvu smo zajednicu napravili i onda je to neko odlučio da kazni, e pošto je bilo tako, odakle nam rušite zajednicu, iz politike. Izazivali su me moji protivnici, skini ahmediju pa se kandiduj, misleći da ne smijem pobjeći iz komfora vjerkog, znate tamo ste zaštićeni, tamo možete da radite šta hoćete jer imate autonomiju, misleći da neću doći na njihovo polje, tada su me ubeđivali da dođem, a sad bi dali milijarde da me vrate ali kasno, kasno, proces ide naprijed, evo me u politici, zašto? Zato što mi je iz politike rušena zajednica i onda sam došao tamo gdje se odlučuje da zaštitim tu zajednicu ali ne onako kako su oni očekivali da ja ovdje budem neki bošnjački Šešelj, naprotiv, nego sa idejom pomirenja, idejom dijaloga, idejom dogovora i vidite da tako može i dokazali smo još jednu stvar, a to je da ono što iz perspektive Sandžaka do sada nije bilo moguće, vi ste imali iz Sandžaka predstavnike, ili poltroni ili primitivci, te dvije verzije, mi smo dokazali partneri, nikad poltroni, nikad primitivci, nikad neprijatelji već partneri koji se dogovaraju i zajednički grade sve ono što je dobro za budućnost.

Izvor: SANA