Dvadeseti vijek je bio vijek paradoksa. U njemu je snaženo zaživjela ideja ljudskih prava kroz međunarodne povelje, paktove, konvncije i druge dokumente. Međutim, u isto vrijeme su se dešavala masovna kršenja osnovnih ljudskih prava čovjeka. Ova kršenja se i danas dešavaju, kako u ratu tako i u miru.
Znanja Bošnjaka o svojim pravima, znanja o tome šta ona znače i na koji način se štite odlučujuća su da bi se aktivno moglo učestvovati u demokratkom životu jedne zemlje. Mi Bošnjaci danas u Sandžaku imamo: “slobodu”, “jednakost pred sudovima”, “pravo na izbore”, “školovanje” “zdravstvenu zaštitu”, “ slobodu misli”, “vjeroispovesti”, “ekonomski prosperitet”… Činjenica je da se čovječanstvo od svog postanka borilo i danas se bori za gore spomenute vijednosti. Mnogi Bošnjaci su se borili, patili, bili zatvarani, prebijani, mnogi su polagali svoje živote za neka prava koja mi danas imamo. Ali, mnogi i danas to čine, samo na malo drugačiji način. Ipak je ovo vrijeme “demokratije”, kakva god ona bila. Za svoje, moje, tvoje i naše pravo moramo se uvijek iznova boriti za njih. Inače, možemo ih izgubiti.
Kada je otpočeo krvavi raspad Titove Jugoslavije pitanja o ljudskim i manjinskim pravima na ovim prostorima ponovo su našla svoje utemeljenje i potrebu za raspravom. Poslije Drugog svjetskog rata i Nirnberške presude “nikada više”, u zadnjoj deceniji dvadesetog vijeka, na Balkanu, u srcu Evrope, naočogled svjetske javnosti, desila se Srebrenica! Dok je u susjednoj Bosni trajao “građanski rat” u Sandžaku se sprovodio otvoreni i sistematski organizovan teror od strane režima Slobodana Miloševića. Činjenica je da rat u Bosni nije mogao a da ne utiče na pogoršenje međunacionalnih odnosa između Srba i Bošnjaka u Sandžaku. Međutim ”ratni mir” koji je trajao u Sandžaku više je potreba srpske političke elite da u Srbiji očuvaju stabilnost i pokažu svoju principijelnu politiku. Ali, situacija u “mirnom” Sandžaku bila je mnogo drugačija. I položaj nas Bošnjaka u Sandžaku je bio naročito težak tih godina, posebno u političkom višestranačkom sistemu, koji se formirao na temeljima raspada Jugoslavije. Decenijama “život u šutnji” i vjerovanju komunističke ideologije “bratstva i jedinstva” potiskivale su nacionalne strasti, koje su brzo oživljene, uz podršku Srpske akademije nauka i umjetnosti i Srpske pravoslavne crkve, pa smo prve konflikte probuđene nacionalne strasti prvi osjetili mi u Sandžaku.
Sandžak je postao teren za rasplamsavanje nacionalne strasti srpskih političara. U često citiranom obraćanju na Saboru Srpskog pokreta obnove kod Petrove crkve u Novom Pazaru, 12. septembra 1990. godine, Vuk Drašković je priprijetio Bošnjacima u Sandžaku: “Preseći ćemo taj čvor poput Aleksandra Velikog da bismo mogli da idemo i očistimo čir koji već dugo muči utrobu Srbije. Kad SPO dođe na vlast Srbijom će lepršati samo jedna zastava – srpska, a svako onaj ko uzme drugu, ostat će i bez zastave i bez ruke” (Vjesnik od 28. maja 1990.). Ovakva i slične izjave bile su česte. One su, nažalost, dovele do pogoršanja međunacionalnih odnosa, ali i najavile početak otvorenog nasilnog ponašanja od strane tadašnje srpske i crnogorske vlasti prema Bošnjacima. Blizina ratišta u Bosni, protjerivanje muslimana iz susjednog regiona Istočne Bosne i velika koncentracija Vojske Jugoslavije i paravojnih formacija u regionu, izazavali su strah kod bošnjačkog stanovništva koje je napuštalo sesoka područja, a dobar dio se iseljavao u zapadnoevropske države. Prema podacima Udruženja povratnika “Reintegracija” preko 70.000 građana i građanki Sandžaka izbjeglo je u zemlje Zapadne Evrope, “mnoga sela na Pešteri ostala su potpuno pusta, jer su zbog straha za život morali napustiti svoja ognjišta.” (Informator, br. 3. Reintegracija, 2008.)
Od demokratskih promjena u Srbiji do danas stanje u ostvarivanju manjinskih prava Bošnjaka promijenjeno je u malim okvirima. Činjenica je da su Bošnjaci postali samo biračko tijelo interesantno za večinu srpskih političkih partija.
Od izbora do izbora Sandžak postaje infrastrukturno razvojno područje. Vlada na sve načine ulaže u ovaj region, gradi se i radi, zarad ubiranja bošnjačkih glasova. Kada izbori prođu, stanje ostaje isto, započeti radovi se rijetko kada završe, a srpski ministiri čekaju druge izbore da prošetaju stambolskim drumom, uz ćevape i vruće pitice ispričaju još jednu “izbornu” priču.
Još jedan pomak je od 2000. godine evidentan u političkom životu Srbije. Bošnjaci dobijaju ministarska mjesta (u sadašnjoj Vladi participiraju dva ministra Bošnjaka, šest narodnih poslanika i povremeno sezonski neko od Bošnjaka obavlja funkcije državnih sekretara). Ali, konstanta u ponašanju bošnjačkih političara već više od 15 godina je obilježena podijeljenošću, političkim igrama, nerazumijevanju opšteg političkog konteksta. Oni koji su htjeli da sjeku ruke i unište čir koji muči utrobu Srbije često sa sandžačkim političarima vode izborne kampanje i vode nas zajednički put Evrope. Ali, mnogi zaboravljaju važne činjenice o stvarnom i jadnom položaju Sandžaka. Jedan od sumornih primjera je Priboj koji je jedna od najnerazvijenijih opština u Srbiji i Sandžaku. Ekonomski život u ovoj opštini ne postoji, njena skrhana privreda i ostaci nekada razvijene privrede polako propadaju, a vrijeme i ljudi, sarkastično rečeno, žive još u doba hiperinflacije, zarobljeni u vakumu svog hala. Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, Bošnjaka, tada Muslimana, u Priboju je bilo 33%. Danas je taj broj prepolovljen na 13% zbog događaja iz ranih 90-tih godina. Zakon o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina i Okvirna konvencija o ostvarivanju prava nacionalnih manjina, ovdje se ne sprovde u praksi. Borba za uvođenje bosanskog jezika kao službenog jezika traje već godinama. Šanse da će se to ikada desiti su nikakve, nema dogovora, ali ni jasne politčke volje! U javnom preduzeću za informisanje nema zaposlenih Bošnjaka, Centar za socijalni rad od 13 zaposlenih ima samo jednog Bošnjaka. Ovo je samo dio podataka koji očituje sumorno i jadno stanje i vidljivu diskriminaciju, ali i primjer kako se “većina” ophodi prema “manjini”. Grafiti o veličanju “patriota” i “junaka” minulog rata vidljivi su vrlo često na javnim mjestima. Valjda služe kao opomena i podsjetnik. Najteži je položaj Bošnjaka ovdje, gdje su putevi bili krvavi, atmosfera ratna, a život obešen o čiviluk. Hal Božji.
Autor: Uredništvo Glasa islama
Izvor: Glas-Islama.info
Narod ko narod,corav pa corav.Allahimanet za sva vremena.Eto vam svih vasih ljidera pa uzivajte sa njima u blagodetima koje vam donose.
mora da ga je cedo nahojco pa misli obad pa skace po sandzaku sad a dze bi ovih 20 god
Mnogi od ovih “ljidercica” ne bi se usudili da odu u ova bosnjacka sela kao sto je to uradio Muftija Zukoric. Ruku na srce bi smjeli! Ova kampanja je strasna! Postovanje ekipi BKZ, oni nemaju konkurenciju kada je u pitanju kreativnost i sposobnost. Takvi nama ljudi trebaju! A ne ovi sto su nesposobni, pa ih ta nesposobnost jako boli i onda se ovde pravdaju, time sto napadaju i izvrcu stvari. Uradite nesto gospodo u svom zivotu, pa to dajte da narod ocijeni. Narod nece pogrijesiti, i vi nemate pravo da narod napadate zato sto ste nesposobni. Vasu nesposobnost ne namecite narodu!
da ga nije obad pecio ha ha ha ,bravo Samire
Aljo…skokni malo do Orljanina,ako ga mozes uhvatit gde,jer covjek se razobadao po cijelom Sandzaku,ne bi li jos kupio neki glas da se vadi iz…odande gde je sam upao,pa ce ti on objasni sta znaci Integrisanje…Orljanin se vrlo dobro bio “integrisao” onda sa Mirkom Marjanovicem i njemu slicnim…Vidi ako ga dje mognes uhvatit,Orljanin ce to da ti pojasni…
Hahaha…ovaj Aljo je dibidus prolupao,ko mu ovaj Orljanin… Umjesto da se covjek raduje sto Drzavni Univerzitet,na kojem ce se prije svih skolovati nasa djeca,i unuci…on se jadnik uplasio da ce mu Orljanin zbog toga izgubit izbore,pa samim tim i svoje muftijistvovanje. Orljanin kaze…”ma kakav Ugljnain,on ne moze da mrdne dalje od Raske niko ga nece…,ja ja idem kod kog hocu ministra,premijera,itd..”,prije samo par godina,a sad mu krivo kako to da Ugljanin moze bit Ministar…Pa,nam sad Orljanin kritikuje Milosevica nesto,a 1997.god. dovede Mirka Marjanovic u sred Altun alem dzamije…,i tako dalje,i rako dalje…
E,Boze dragi,kada Alah nekome uzem pamet,niko mu ziv ne moze pomoci.
P R E V A R A !
Dosao Djelic u Novi Pazar i doneo 1 ooo ooo milion,sto bi Mi rekli,doneo milion HAVE.
Ljudi sela Jerke blokirali put trazeci da se 400-cetiristotine metara asvaltira kako ih nebi ubila prasina.Drzava u cijoj je nadleznosti taj put nema para.Pokrali sve.Djelic,kao nasao neke pare iz neke pomoci pa ce ih dati u pazar,Univerzitetu.LAZ:Jedva skrpise nesto para da poploce ono malo centra a sad bi jos dali neki milioncic.Sta bi sa studentskim domom?Djelic je bitanga koja je dosla u Novi Pazar da u ovim izborima obecva jer vidi koliko su vazni.Nista vise od toga.Narode osvesti se jos dok je vakat.
BITANGE VAS SVO VREME LAZU.
EVO TI IBRAGA PA CITAJ I RAZMISLI STA SE RADI.
Kako nisi primetio, kada stalno prica pristrasno…uvek napada ljajica i ugljanina, a musftija kao da je zasticena vrsta!!! Kao da se narucuju ovakvi tektstovi
Kada su ga ljudi poceli neazumno hvaliti,govorio bi:”Ne pravite od mene ono sto su krscani napravili od Isusa,nego za mene recite da sam Boziji rob i poslanik”
Esselamu alejkum
46. i pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu, i ne prepirite se da nebiste klonuli i bez borbenog duha ostali; i budite izdrzljivi, jer Allah je, zaista, na strani izdrzljivih. El-Enfal
Nisam primetio to Ibraga.Hvala ti sto nam otvori oci.Samo kad bi jos ovaj tekst hteo da nam malo analiziras,das kriticki osvrtic,bio bih ti zahvala.Ovako si ostao, brate,nedorecen.
JA MISLIM DA OVAJ STO PISE OVE ANALIZE…POSTO MOGU DA PRIMETIM DA POSELDNJA TRI MJESECA GLAS ISLAMA OBJAVLJUJE NJEGOVE ANALIZE JE DOSTA PRISTRSAN. MISLIM DA NAGINJE NA MUFTIJINU STRANU…
mughgjuikjgjker zujhbvgfhjikic i to glavni
O HRABROSTI BOSNJAKA NAJBOLJE CE IZRECI PRE MESEC DANA,COVJEK KOJI SE PRESTAVLJA KAO “GASTARBAJTER” I TO NA STRANICAMA E NOVINA.KADA JE CUO VUKOV GOVOR KOD PETROVE CRKVE OVAJ SE USRO,NIJE JEDINI VEC SU MNOGI DALI SE U BEG,KAKAV SANDZAK KAKVI JADI.SAMO ,KAZE COVA,NISAM OTISO U TURSKU VEC U ZAPADNU EVROPU.STEKAO SAM KUCU.AFERIM JUNACE.U SANDZAK DODJE DA SE KURCI(OPROSTITE NA IZRAZ)TOKOM ODMORA.PRIMETIO BOSNJO DA SE NESTO PROMENILO.SMETA MU DZAMIJA U DELIMEDJE.A ZET BELGIJANAC NIJE MU ODUSEVLJEN.ONAMO KRST A OVAMO DZAMIJA.KOLIKO JE HRABRIH POBEGLO.TO SU BEGUNCI I NAJVECA BAGRA LJUDI.
E,HVALA TI ZA OVE MUDRARIJE STO POSJEDUJES PA MI OBJASNI UMEDTO LJIDERA.INSALA,KAD SI OVAKO PAMETAN,POSTACES I TI JEDNOG LIJEPOG MJESECA LIMBURGA,LJIDER.FALA TI JOS JEDNOM.KOJE ZNANJE PA TI MOZES NA DRZAVNOM DA PREDAJES STA POZELE.SELJAMETILJE TI.
JA VJERUJEM BOGAMI,A MRZNJU SE VIDI KO SIRI. A STO SE TICE INTEGRACIJA U DRZAVNE SISTEME ZNACI BUDUCA ZAPOSLJAVANJA U DRAZANE INSTITUCIJE,VIDI SE DA ZAVRSAVATE NEKE DIVLJE FAKULTETE KO ZNA GDJE!!!!!!!!!!!!1
aljo te lepo pita da,ako znas sta znaci integracija u drzavne institucije ti objasni umesto lidera.To je to.budi konkretan i direktan.Vidis da u levom uglu pise “odgovori”Pa ti odgovori alju.Mogu ti reci da ni ja neznam sta znaci to pa bi mi dobro doslo da mi kazes sta znaci ta integracija?
MMM,NE VJRUJES TI U NISTA!IDI GLEDAJ UTAKMICU I NE SIRI MRZNJU.
Do juce je vas muamer govorio za SULJA da ne prelazi RASKU,da ne mrda iz PAZARA,a sad kako je otiso u BG on ga napada sto je otiso,PA ON JE TOTALNO POLUDEO TAKO MI ALLAHA,ON NEZNA STA DA RADI!!!!!!!!!!1
Ministar bez portfelja u Vladi Srbije Sulejman Ugljanjin je istakao da postoji interesovanje Bošnjaka da se integrišu u državne institucije.
MAJKA RODILA SINA VAKO PAMETNA.SAMO JOS DA JE HTEO DA NAM OBJASNI STA POD POJMOM “INTEGRACIJA”PODRAZUMEVA.STA LI MU ZNACI I OVO “INTEGRISU U DRZAVNE INSTITUCIJE”.DOBRO,LJIDER NE CITA OVE KOMENTARE ALI ZATO IMA SVOJE MUSAFIRE OVDJE PA AKO SU VOLJNI DA ONI MALO UMESTO IM LJIDERA POJASNE CENJENOM CITATELJSTVU NA STA JE MISLIO,AKO JE UOPSTE MISLIO,LJIDER IM.