Zavejanima ponio lijekove i propao kroz led u jezero

0
9
Nova Varoš – Radojku Boranijaševiću (45), brodaru preduzeća „Rezervat Uvac“, humanost umalo nije došla glave. U pokušaju da brodićem „Uvac“ dopremi lijekove mještanima zavejanim na obali Zlatarskog jezera on je na minus 20 stepeni upao kroz led u hladnu jezersku vodu.

Samo zahvaljujući prisebnosti njegovog saputnika Miša Drulovića (62), brzom intervencijom rendžera rezervata i spletu srećnih okolnosti, drama u kanjonu Uvca je nakon petočasove neizvesnosti srećno okončana.

Brodić „Uvac“ na kome su Radojko Boranijašević i Mišo Drulović (62) bili jedini putnici u nedelju se u mjestu zvanom Đokića livade, na oko dva kilometra od Kokinog Broda, nasukao na sante leda, ostao bez kormila i zarobljen na sredini Zlatarskog jezera.

Pri pokušaju da sa ivice broda veslima razbije sante i kroz dvadesetak centimetara debeo led prokrči prolaz ka zaseoku Krivodo u Amzićima gdje su bolesni mještani čekali neophodne lijekove, Boranijašević je završio u hladnoj jezerskoj vodi.

I pored toga što mu je prijetila sigurna smrt, uspeo je da sačuva prisebnost i da mi pri poslednjem izranjanju na površinu kaže da mu bacim sajlu za sidrenje. Nekako sam ga privukao do pramca i pomogao mu da se nakon više pokušaja popne na brod. Na svu sreću, u kabini broda je bilo toplo. Brzo sam mu skinuo odeću, umotao ga u kese, novine, jaknu i džemper i pozvao pomoć – kaže Mišo Drulović.

Nakon što je prije šest decenija formirano Zlatarsko jezero, za mještane četiri sela na njegovoj obali brodić „Uvac” i skela u vlasništvu „Limskih HE“ i „Rezervata Uvac“ najkraća su veza sa magistralom ka moru i centrom opštine.

Nakon što je prije dvadesetak dana led okovao jezero, a snijeg zavejao staze kroz planinske vrleti, oni su potpuno odsječeni od svijeta, a hrana i lekovi do zavejanih domaćinstava stižu samo zahvaljujući požrtvovanju zaposlenih u „Rezervatu Uvac“.

Na svu sreću da je na brodu bio i Mišo Drulović čijem smo ocu Milanu (85) i majci Miroslavi (75) ponijeli lijekove i što me brod koji je svo vrijeme radio na leru nije bacio dublje pod led. Kada sam iz Kokinog Broda krenuo na put, nisam razmišljao o mogućoj opasnosti, već kako da do bolesnih dopremim pomoć. Već danima ja i moje kolege brodićem i čamcima lomimo led kako bi smo osposobili bar deo plovnog puta do domaćinstava zarobljenih u smetovima na obali jezera – kaže Radojko Boranijašević.

Dok su Boranijašević i Drulović mokri i promrzli čekali u kabini brodića „Uvac“, rendžeri rezervata su u Kokinom Brodu vodili pravu bitku sa vremenom. Tek nakon što je rendžer Goran Bjelanović uspeo da se puzeći pedesetak metara preko leda domogne zarobljenog glisera rezervata i iz njegove kabine uzme motor, petočlana ekipe „Rezervata Uvac“ uspjela je da pokrene čamac jednog od mještana i krene na put pun neizvjesnosti.

Gotovo tri sata smo se probijali do brodića i nazad kroz led koji se u međuvremenu formirao duž plovnog puta. Sreća je da nam se u povratku nije desila havarija, jer nam pri ovako niskoj temperaturi vjeravatno ne bi bilo spasa, kaže Nebojša Popović,kordinator rendžerske službe Rezervata Uvac.

Izvor: Sandzak-X.net


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.