Zavadi pa vladaj

Nespretnim potezima vlasti u Beogradu sukob u islamskoj zajednici i među bošnjačkim biračima otvorio je mnoga pitanja, od onih kako riješiti krizu oko konstituisanja nacionalih savjeta, preko autonomije koju je otvorio muftija Zukorlić sve do toga da kriza može da se prelije na susjedne zemlje – na Crnu Goru.

Sukob između dijela Bošnjaka i Vlade Srbije podgrijan je nedavno izborima za Savjete nacionanih manjina u čijoj su nadležnosti prava na jezik, kulturu, informisanje i obrazovanje. Od 35 mjesta u savjetu na izborima koji su održani 6. juna, Bošnjačka kulturna zajednica koju predvodi muftija Muamer Zukorlić osvojila je 17, Bošnjačka lista bliska Sulejmanu Ugljaninu 13 i Bošnjački preporod blizak Rasimu Ljajiću pet mandata. Zukorlić je zatim konstituisao Bošnjako nacionalno veće (BNV) jer su ga podržala dva predstavnika Bošnjačkog preporoda, a za predsjednika je izabran prof dr Melvud Dudić, rektor Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru.

Neposredno uoči te konstitutivne sjednice Ministarstvo za ljudska i manjinska prava Srbije naprasno je izmijenilo poslovnik – samo za bošnjačku nacionalnu manjinu. Po novim pravilima, umjesto jedne polovine sada je potrebno dvije trećine mandata za konstituisanje vijeća. I sve to uz obrazloženje da u nacionalnom savjetu treba da budu zastupljeni – predstavnici sve tri izborne liste. Niko od nadležnih u Beogradu nije ni pokušao da objasni – da li je izborni krah Ugljanina i Ljajića bio uzrok kriterijuma?

Igre i poruke: Naravno, nakon odluke iz Beograda došlo je do kolizije među tri stranke, a Vlada Srbije je brzopotezno poručila da će se održati – novi izbori. Potom je Cvetkovićeva Vlada iz svoje Komisije za vjeronauku smijenila profesora dr Melvuda Dudića i otvorila pitanje – ko će u Sandžaku predavati islam, jer sadašnji vjeroučitelji uglavnom podržavaju Dudića.

Umjesto „nepoželjnog“ Dudića u tijelo za vjeronauku imenovan je Adem Zilkić čime je samo produbljen sukob koji traje još od 2007. godine. Tada je uz pomoć vlade Vojislava Koštunice pored Islamske zajednice koju vodi muftija Zukorlić, registrovana i Islamska zajednica Srbije koju vodi Zilkić. Da li će sada Zilkić dovesti svoje vjeroučitelje to se ne zna, ali je poznato da 95 odsto djece (oko 26 hiljada učenika) iz islamskih porodica ide na vjeronauku, a samo pet odsto na časove građanskog vaspitanja.

Tako je potezima vlasti u Beogradu sukob u islamskoj zajednici i među bošnjačkim biračima otvorio mnoga pitanja, od onih kako riješiti krizu oko konstituisanja nacionalog savjeta, preko autonomije koju je otvorio Zukorlić sve do toga da kriza može da se prelije na susjedne zemlje. I na Crnu Goru!?

Odbranaška priča: „To se neće desiti! Ovo je sve klasična kampanja za izbore! Muftija je odlučio da pravi političku stranku u šta ni sam ne vjeruje“, odgovorio je Meho Omerović, poslanik Socijaldemokratske partije Rasima Ljajića.

Podsjetivši na incidente koji su se nedavno desili u Novom Pazaru, kamenovanje autobusa iz Niša i paljenje zastave Srbije, Omerović za Portal Analitika ocjenjuje da ti incidenti ne predstavljaju neka herojska djela. „Ovdje se radi o onima koji ne znaju šta će sa sobom pa bi da malo zakuhaju. Na primjer, taj Suljević o kome bruji štampa u Crnoj Gori, u cijelom Sandžaku ima – četiri odbornika. A na svim izborima je izlazio sa tom idejom koju medijski sada promoviše. Njihovi snovi nemaju uporište kod naroda“, tvrdi Omerović, ističući da je presedan to što je nosilac liste na izborima za nacionale savjete bio muftija Zukorlić.

„Opasna autonomija“: Omerović zamjera Ministarstvu da se „nije najbolje snašlo mijenjajući poslovnik“ i smatra da sve tri liste treba da imaju onoliki uticaj u nacionalnom savjetu koliko su dobili na izborima.

Opravdanost zahtjeva za autonomiju Omerović smatra „opasnom bajkom“, i napominje da neodmjerene izjave nanose štetu prije svega – Bošnjacima. „Zagovornicima tih budalaština nije dosta što uznemiravaju javnost u Srbiji, pa bi malo i teritorije susjednih država da prisvajaju!?“, pita se Omerović.

Zagovornici autonomije pozivaju se, međutim, na evropske standarde. Profesor Dudić za Portal Analitika ističe da je uređenje države po regionalnim autonomijama uobičajen evropski standard koji doprinosi ravnomjernom regionalnom razvoju.

Dudić smatra da bi model Južnog Tirola u Sjevernoj Italiji bio najadekvatniji za sandžačku autonomiju. „Sjeverni Sandžak kao autonomna regija u Srbiji, a Južni Sandžak autonomna regija u Crnoj Gori, s tim što bi oba dijela Sandžaka imali pograničnu saradnju. Ovaj model podrazumijeva očuvanje teritorijalnog suvereniteta i Republike Srbije i Crne Gore. Uvjereni smo da bi obnova sandžačke autonomije doprinijela i široj regionalnoj stabilnosti, kaže dr Dudić za Portal Analitika, ističući da je upravo diskriminatorski odnos beogradskih vlasti prema Bošnjacima i Sandžaku ubrzao zahtjev za autonomijom Sandžaka.

Diskriminacija i visoka politika: Po Dudiću „neophodno je da srpsko Ministarstvo počne poštivati zakone i prestane sa diskriminacijom Bošnjaka i problem nestaje“. Pozivajući se na izjavu povjerenice za ravnopravnost Nevene Petrušić u kojoj je ona potvrdila da je Ministarstvo na čelu sa Svetozarom Čiplićem vršilo diskriminaciju nad Bošnjacima, Dudić konstatuje da bi bilo logično da diskriminacija dođe od policije ili nekog drugog organa sile.

– Kada diskriminaciju vrši Ministarstvo zaduženo za ljudska prava i zaštitu od diskriminacije, to je stravična poruka. U svakoj ozbiljnoj državi ministar bi bio hitno smijenjen. Nažalost, zvanični Beograd ne pokazuje dovoljno odgovornosti i ozbiljnosti, što nije dobro u ovom slučaju za Bošnjake, ali dugoročno ni za državu Srbiju, kaže Dudić.

Ocjenjujući da je kriza u Sandžaku posljedica nedemokratskog i nezakonitog ponašanja beogradske vlasti i da je dijalog jedini način da se kriza prevaziđe, Dudić ističe: „Mi vjerujemo da će crnogorske vlasti pokazati razumijevanje za sve pozitivne ideje koje dolaze sa područja Sandžaka“.

U međuvremenu, zvanična Podgorica pitanje Sandžaka posmatra sa distance, kao prevashodno „srpsku stvar”, a bombastične izjave – poput nedavne Džemala Suljevića – više se gledaju kao neka vrsta „probnog balona” nego li stvarne opasnosti za cjelovitost teritorije Crne Gore. Državne procjene su, ipak, jedna, a realnost može biti sasvim druga stvar.

Autor: Violeta Cvejić

Izvor: PortalAnalitika.me, IslamskaZajednica.org