Prošle godine sam prvi put iskoristio mogućnost da gasam za Bošnjačko nacionalno vijeće. Zakon je sada izmenjen pa je ta mogućnost glasanja dozvoljena, ali je prije toga određen broj Bošnjaka morao da se nađe u posebnom biračkom spisku. Da ne bi bilo lopovluka sa elktorskom skupštinom, logično je bilo da se svi čelnici izborne trke za Bošnjačko nacionalno vijeće potrude da upišu što veći broj Bošnjaka.
Istina za volju potrudili se. Od kada sam postao punoljetan i stekao mogućnost da glasam, a takvih prilika je bilo dosta, što onih lokalnih, parlamentarnih, predsjedničkih, a bilo je jedno referendumsko izjašnjavanje, uočio sam nekoliko interesantnih detalja u skoro svakom izbornom procesu u Novom Pazaru.
Prvo; uvijek se organizovano sprovodila malverzacija sa biračkim spiskovima, pazarske mahale su tako male, da se zna ko je „naš“ i „njihov“, pa je umjesto mog oca, njegov djeda, koji je umro nekoliko dana pred usvajanje novog ustava iz 1974. godine, dobijao redovan poziv za glasanje.
Drugo; članovi izbornih komisija uvijek su nepokolebljivi i zakleti borci stranke ispred koje su imenovani, obučeni da prate svaki korak suprotnog tabora, otvorenih očiju, psiholozi narodnih masa, koji po „čehru“ skeniraju glasača i bespotrebno je ići iza paravana, oni već znaju da li je „njihov“ ili „naš“, da li je ne stranačkom spisku sigurnih glasača, plus ili minus.
Treće; Da bi u biračkom odobru bilo prisutnije što više članova iz „naših“ ili „njihovih“ redova, u toku izbornog procesa forimraju se lokalne koalicije, pa je tako Mehmed, imenovan ispred Srpske radikalne stranke, Esad član Socijalističke partije Srbije, i tako dalje. To su sigurni ljudi.
 Tako mi krsta i ova tri prsta ima da radite kako vam se kaže ili ćete ostati bez ministarskih fotelja!  Ćorava posla: Amin, Svetozare! |
Četvrto; U redu dok čekaš da obaviš svoju građanski dužnost, vodi se tiha kampanja, nudi se prevoz, neke životne namirnice, po koji euro, zarad sigurnog glasa.
Peto; obično se između vodećih ljudi „naših“ i „njihovih“ postigne dogovor da pojedini mogu glasati za cjelokupnu porodicu, brata iz Nemačke, sestru iz Švedske.
Šesto; Kada se glasanje privede kraju, često se dešava da napajanje struje iznenada prestane na par minuta, da se među prste lijepi „srce“ hemijske….i u svim tim prostorijama gdje se glasa, na zidu je slika maršala Tita. A dok se glasovi prebrojavaju na licima se vidi osmjeh, kod drugih razočarenje, treći jedva čekaju da se ovo završi, kao da igraju poker.
Ni izbori za Bošnjačko nacionalno vijeće nisi bili lišeni ovih „pravila“ izbornog ponašanja. Samo je situacija bila malo drugačija. Ovaj put su Bošnjaci između sebe birali. Bilo je napeto. Da bi Bošnjačko nacionalno vijeće bilo transparentno i reprezent izborne volje naroda, prevalio sam dan uoči glasanja tri ipo sata voženje da bi došao i glasao. Do sada je država nekoliko puta pokušavala da organizuje izbore za Bošnjačko nacionalno vijeće, ali svaki put bezuspješno, kasnije se ispostavilo da su čelni ljudi SDA i SDP dogovrili da se izbori odlože do usvajanja i promjene zakona. Izbori su održani. Rezultati poznati. Ali, državi izgleda nešto nije jasno. I po ko zna koji put do sada, spominjem tu našu „specifičnost“ i mijenjenja pravila igre u toku izbornog procesa, bahatost ministra Čiplića, neinteresovanje predsjednika Tadića, dopuštanje sprovođenja paralelizma i mnogih nečasnih radnji. Sve je nečasno! Prošle godine sam sa majkom glasao, iskoristio svoju ustavnu i zakonsku mogućnost. Bošnjačko nacionalno vijeće je formirano, funkcioniše i osjećam se zadovoljno. Sada čujem da je bahati ministar Čiplić raspisao neke izbore za Bošnjačko nacionalno vijeće u aprilu mjesecu. Bože, koliko ljudi mogu da polude. Ove godine neću putovati tri ipo sata, april je mjesec, proljeće stiže, ispitni rok i učenje. Pozivam na BOJKOT!
Autor: Fahrudin Kladničanin
Izvor: Bosnjaci.net
