Trijebljenje Turaka

Progovorilo se o  zločinu koji se desio prije dvije stotine godina nad Bošnjacima u Sjenici  gdje je pobijeno  oko tri hiljade nedužnih muslimana vjerujući srpskome voždu Karađorđiju. Njegove zločinačke horde  što stigoše na kolac nabiše, ko Indijanci sakalpove poskidaše i sve živo popališe, nerođenu djecu iz utroba majki na nože nabiše….

Dvije stotine godina se šutjelo, svi su šutjeli i zločinci i žrtve. Zabilježila je historija ovaj pokolj,  još jedan genocid, nije bitno koji je po redu , oni su serija koja se nastavila i u ovo doba i vjerujem da će ga opet biti. Jer brzo zaboravljamo. Čini mi se da smo neki dan zaboravili i Srebrenicu…Nije to zaboravio Islamski kulturni centar , koji u novembru  opomenu i prisjeti Bošnjake na nastavak genocida ako sam dobro proučio a koji je započeo još daleke 1450 godine.

Za ovu tribinu  na koju su se odazvali uvaženi profesori doktori Smail Čekić, Muhamed Šestanović i Rasim Muratović vladalo je veliko interesovanje. Kako Sjenica još nema odgovarajući prostor  zbog dugogodišnjeg renoviranja  zgrade kulture to je ovaj skup održan u restoranu „Berlin“ a sve prisutne je  udostojio i glavni muftija Muamer ef. Zukorlić sa svojim najbližim saradnicima.

U ime domaćina skupu je poželio dobrodošlicu Ramiz ef. Hamidović istakavši da „smo mi potomci Ademovi, i da smo se zavjetovali da nećemo prolijevali krv jedni drugima i da ćemo poštovati jedne druge i Istinu koja se Kur'an zove. Ovdje smo došli da naučimo nešto što nam je promaklo dva vijeka, i zašto baš danas i zašto o ovome…Ko bi drugi i ko bi pritekao u pomoć ako ne bi Islamska zajednica, kao što je i večeras.“Ne znaju oni koji neće da čuju“…

Predsjednik Islamskog kulturnog centra Samir ef. Tandir koji je u svojstvu  organizatora i moderatora tribine u uvodnoj riječi se osvrnuo na značaj ovog događaja kao i na sva zla koja su se dešavala Bošnjacima na balkanskim prostorima upozorivši da nam ističe vrijeme spašavanja identiteta i od nas samih i od tuđina, da je došao trenutak da “Bošnjaci  moraju progledati”. Efendija Tandir se osvrnuo i na trenutno stanje u kulturi i obrazovanju  navodjeći primjer najpoznatijih srpskih slikara i sliku Baja Pivljanina kako ubija Turčina, i starog Vujadina kako mu Turci oči vade.. Normalnoje da  će to dijete utuviti u glavu to što mu se servira i normalno je da poslije u prilici kad bude da podigne nož….Protiv takvog programa u obrazovanju i ubijanja po ko zna koji put kulturnog i svakog drugog identiteta dižemo glas… naglasio je ef. Tandir.  Prve riječi prof.dr. Smaila Čekića direktora za ispitivanje zločina u Sarajevu, već su naglašavale da će se nešto čuti što se ne zna, što se zaboravilo ili šaputalo.

Odgovrno  govorimo večeras pred ovim auditorijumom, o neugodnim temama, o genocidu, zločinu nad zločinima. Večeras odajemo poštovanje  svim žrtvama genocida samo zato što su bili Bošnjaci.

U uvodnom dijelu izlaganja prof.Čekić se osvrnuo na velikosrpski projekat okupacije zemalja na Balkanu i o pripremi uništavanja svega što nije srpsko i što ne pripada  Srbiji.Večeras potiskujemo strah od zaborava, javnosti upućujemo poruku koja će djelovati na svijest naučnika, na prava čovjeka i njegovu zaštitu. Govoreći sa stanovišta nauke kao istraživač i kao žrtva dva genocida, ja i moji saradnici, jedni smo od svjedoka zločina, okupacije jedne zemlje Bosne i Hercegovine s kraja xx vijeka. I ovdje naučni istraživači obrću istinu , ostavljajući  na savjest da je drugi počinio okupaciju i zločin nad Bočnjacima. Najdramatičniji period u historiji BiH se zbio prije nepunih dvadesetak godina nastavljajući velikosrpski projekat u kome treba uništiti sve ono što nije srpsko a živi u sa Srbinom, što je istina a pokazalo se agresijom na Hrvatsku Bosnu pokušaj na Makedoniju i Sandžak… Prof. Čekić navodi zločine i genocide kroz historiju o ratovima i vršenju genocida nad narodima , podsjećajući na krstaše ratove i kroz periode kada se sve satiralo  do temelja drugog naroda, napominjući sudbinu Muslimana u Evropi koja im nije bila naklonjena a pogotovo na Balkanu navodeći da su Osmanska osvajanja Evropi donijela civlizaciju. U daljem izlaganju prof. Čekić kroz historijske činjenice ispisuje ovu tribinu o zločinima nad Muslimanima koji su se dešavali u Evropi, Ugarskoj. U Budimu su Ugari  govorili svojim jezikom bosanskim što je nesporno  i govorili da je to njihov jezik. Eto , u jednom vremenu je bio  bosanski jezik, a sad se borimo protiv sebe da ga uvedemo (prim.aut)

„1804, počinje sistematsko stradanje Muslimana, Bošnjaka od strane udruženih država Srbije i Crne Gore, kada po Stojanu Novakoviću  nastaje TREBLJENJE Turaka iz naroda. Po toj srpskoj ideologiji trebalo je istrijebiti Muslimane kao korov… I krenuli su na Bošnjake, ubijali, pljačkali kuće, klali i muško i žensko, palili džamije i gradove ne ostavljajući ni travku kud bi horde priošle“…Karađorđijev junak „pali veštice navode svjedoci a prota Mateja Nenadović smatra da “Bogu treba na dar prinositi žrtvu tuđu krv“…

Podaci govore da je Karažorđije napao Muslimane na Beograd na Bajram. Muslimani su mislili da  puške što se čuju to  se proslavlja Bajram. Za nekoliko sati pobijeno je stotinu Muslimana i popaljeno mnogo kuća a nekoliko stotina je pokršteno“…

Prof. Čekić , uz veliku pažnju preko dvije stotine posjetilaca nastavlja svoje izlaganje i historijskim  činjenicama dolazi do pokolja sjeničkih Bošnjaka 1809 navodeći pokolj  u Devlet hanum džamiji kada je krv tekla ko potok sokakom koga su nazvali masli sokak. Karađorđijeva vojska 1809 u junu u Sjenici izvrši genocid nad stanovništvom a prema izvorima hadžibeg Čavić je prodao to mjesto. Polovina stanovništva, Bošnjaka bude ubijena u najmanju ruku  naovode svjedoci  2.500  turskijeh glava. Antonije Protić :“ovdje se moram zgroziti ali mi valja istinu kazati. Karađorđe je Turcima učinio puštati Turke sa ženama i decom malom. No ujutru kada su Turci počeli izlaziti iz grada Srbi ne čekajući da iziđu započni iskakati preko zidina te počnu ubijati, klati  ne birajući ni jednu glavu. Karađorđe ja branio i odbijao vojsku da to ne čine ali nije mogao Karađorđe je naredio da se donesu sve odsječene glave, nije bilo kočić za sve se ponabijaju a čislom 2.500 bijae glava.“ I po Vuku Stefanoviću Karađiću se navodi da Karađorđe nije mogao obuzdati vojsku navodeći da su tro neki otpadnici.

Gospodin Čekić nastavlja dalje navodeći zločine koje su počinili srpski odmetnici a i „vojska“ pogotovo period od 1870 do 1890 kada je na Balkanu ubijeno trista hiljada i rastjerano preko pet miliona Bošnjaka što predstavlja najveći demografsku katastrofu. Evo imamo nastavak projekta u XX stoljeću. Dva puta  se dešava genocid nad Bošnjacima. Opet ogromne žrtve, spaljivanje domova, gradova, ubijanja, silovanja i  na nož nabijana nerođena djeca iz rasporenog majčinog trbuha… Šta nam je raditi, šta moramo, zapita se  prof. Čekić,  moramo utvrditi ISTINU, moramo opredijeliti naš odnos prema žrtvama , a taj naš odnos ovisi o opstanku i Bosne i Hercegovine i Bošnjaka. Moramo utvrditi  istinu i korijene ciljeve, namjere uzroke, razmjere, istražiti genocid na bazi istraživačkih projekata. Svijet mora biti upoznat sa svakim zločinom ma gdje i ma kome se deo. Pozdravljam inicijativu ovog okupljanja. Ovaj genocid , 1809 moramo utvrditi osnovnim podacima iako  su nam podaci šturi ali postoje, moramo prema žrtvama imati obavezu i svjest, njihova imena treba da utemeljimo na spomeniku za opomenu i pouku. Moramo jačati ujedinjavanje antifašističkih snaga, u Bosni a i ovdje još postoje fašisti, koljači koji i dalje čekaju. Svijet zna da Bošnjaci nisu nikad imali niti imaju fašističku ideologiju ili pokret. Ja danas živim kao žrtva sa zločincem koji svaki dan prolazi pored mene.  I zamislite žrtva hoće da živi sa zločincem a zločinac sa žrtvom neće. Sjećanje na žrtve genocida, pored ostalog doprinosi razvijanju svijesti, koja nam omogućava da se borimo protiv ubitačnih efekata historijskih mitova, falsifikata,, laži , kvaziistarživača i kvazihistraživanja u poricanju genocida… Zahvaljujem se što ste pažljivo pratili ovo bolno saznanje u vezi sa genocidom koji se vrši u kontinuitetom nada nama… završio je uvaženi profesor doktor Smail Čekić.

Tribinu je završio  Samir ef Tandir naglasivši da će Islamski kulturni centar uskoro organizovati  i tribinu  o istini o Gajretu u Sandžaku, a tom projektu se vrše opsežne pripreme.

Autor: Meša Brničanin