Tajkunizam u fudbalu

5
51

Dobar dio svog života sam proveo u sportu i to kao aktivni igrač u rukometu, odbojci, a kratko vrijeme i kao fudbaler Novog Pazara. Valjda su me zbog toga i proglasili kao najsvestranijeg sportistu svih vremena u Novom Pazaru. Ovakav uvod pravim da bih dao sebi legitimitet da glasno razmišljam o jednoj pojavi u savremenom fudbalu, reflektovanoj na mikro planu, ili bolje rečeno u provinciji kakva je Novi Pazar.

Umišljeni menadžeri

Oni umišljeni menadžeri na lokalu, koji savremeni fudbal gledaju preko satelita i dnevnih listova „Sporta“ i „Sportskog žurnala“, trude se da u vođenju fudbalskog kluba oponašaju velike svjetske menadžere koji vode mega klubove poput Barselone ili Mančester Junajteda, pa su ukapirali da svih 11 igrača iz prve postave i 7 rezervnih mora biti sa strane, a samo dvojica kao domaćini. Da bi se obezbijedila finansijska sredstva za dovođenje stranaca i isplatu redovnih primanja tokom priprema i prvenstva, umišljeni menadžeri i uprava kluba opet pokušavaju da oponašaju svjetske sile u fudbalu. Prvo što se obavezno uradi, pronađe se moćni lokalni političar, koji se ustoličava za predsjednika kluba, a ovaj bez ikakvog razmišljanja prihvata tu nezahvalnu ulogu, upuštajući se u „nemoguću misiju“. To se dešava godinama i uvijek se po istom šablonu prije početka prvenstva obeća siguran ulazak u prvu ligu.

Politički predsjednik

A kada su u pitanju finansije, predsjednici klubova sa takvom arogancijom govore da pare nisu problem, makar ih davali iz svog džepa. I tu nastane veliki problem, koji povlači sve druge po principu „domino efekta“.

Kao prvo, ustoličeni politički predsjednik će obavezno slagati, jer je obećao da će od države obezbijediti pare, pa pošto se iz „suhe drenovine“ pare ne mogu iscijediti, onda se prelazi na plan B. A plan B ima ponovno u osnovi drugu laž, a to je da obećani novac moraju da daju lokalni tajkuni, koji će zauzvrat tražiti od ovog političkog predsjednika da im omogući pranje novca.
Pranje novca
Novac se do skoro i mogao lako oprati, a u zadnje vrijeme nešto se ova vlast, tačnije Ministarstvo za unutrašnje poslove, drznulo da ih hvata, tako da i ovaj drugi izvor finansiranja lokalnih timova, kao što je Novi Pazar, doživljava ozbiljan udarac.

Pri ovakvim ozbiljnim udarima na realizaciju plana i programa političkog predsjednika za obavezan ulazak u prvu ligu, pribjegava se realizaciji placa C. A plan C kaže da neko drugi, umjesto političkog predsjednika, mora poturiti leđa, a taj drugi je onaj koga je politički predsjednik ustoličio u neku fotelju sa koje je u prilici da trenutno može nešto uraditi i zaprijetiti. Ovi drugi su obavezno regrutovani iz redova mitingaša, koji su nosili stranačke zastave i klicali svojim liderima, pa su ne samo zbog toga, nego i zbog noćnog lijepljenja plakata na izlozima radnji (što je rizičan posao) morali biti nagrađeni dodjelom odgovornih funkcija i to upravo na onim mjestima gdje se zahtijeva stručnost. Kada to mjesto biva u atraktivnim javnim preduzećima gdje ima para, onda politički predsjednik izdaje usmeni nalog (nikako pisani) ovim drugim da se obezbijede pare za fudbalski klub.

Tog trenutka nastane glavni problem. Naime, kada je u vrijeme blagostanja ekonomija bila jača, pa i u vrijeme kada su postojala takozvana dvojna knjigovodstva, u javnom preduzeću, ili jačem državnom preduzeću, bilo je lako prikriti odliv para i njihov priliv u kasu fudbalskog kluba. Danas je to teško prikriti i skoro nikako, jer je, prije svega, kasa javnih preduzeća prazna, a radnici upravo tih preduzeća zbog transparentnosti ulaza i izlaza novca lako mogu otkriti nezakonitost u radu.

Reketiranje biznismena

Nakon ovoga postavlja se pitanje ima li politički predsjednik i plan D. Naravno da ga u rukavu ima i ovaj se plan ponajviše primjenjuje, ali je kratkog daha. A taj plan D podrazumijeva sljedeće U svakom gradu, pa i u Novom Pazaru, rade u veoma teškim uslovima privatni preduzetnici i to dvije vrste. Jedni koji su u dosluhu sa političkim predsjednikom (i koji su ga, između ostalog, i svojim glasovima doveli na vlast) i drugi, koji su glasali za drugu stranu, ili su pak bili politički nezainteresovani. Za ove prve je nesporno da će im politički predsjednik naložiti da budu donatori fudbalskog kluba (što je početak realizacije plana D/1), ali problem uvijek nastane kada se uvidi da je ta kasa rupa bez dna, pa se mora preći na plan D/2, što podrazumijeva pritisak na privatne preduzetnike iz ove druge grupe, koji nisu glasali za političkog predsjednika. Tada se pribjegava takozvanoj „kombinovanoj metodi“, koja podrazumijeva prizivanje u pomoć plana C, tako da ovaj rezervni plan dobija oznaku C+D/2. A to znači, onaj koga je politički predsjednik postavio na takav položaj (obično u poreskoj upravi, finansijskoj policiji ili javnom tužilaštvu) mora sada uzvratiti svom donatoru poklonjeni položaj tako što će svakodnevno slati inspektore u kontrolu sa prijetnjom ovim drugim privatnim preduzetnicima da ne samo budu donatori fudbalskog kluba, već i da na narednim izborima moraju glasati za političkog predsjednika.

Kad na vrbi rodi grožđe

Naravno da je i meni jasno da ova analiza stanja u pazarskom fudbalu nije neko moje autorsko djelo, već da je ovakav tajkunizam poznat svakom ljubitelju fudbala, ali mi nije jasno kako vatreni navijači ovog kluba ama baš svakog jula mjeseca tekuće godine, kada počinju pripreme, nasjedaju na laži uvijek nove uprave da će ove godine ući u prvu ligu. Izgleda da se odgovor nalazi u usijanim glavama zaljubljenih navijača, jer nam i vjera kaže da zaljubljeni ne znaju normalno da rasuđuju, dok oni svjesni, naravno hladnih glava, kažu da će Fudbalski klub Novi Pazar ući u prvu ligu „limburga mjeseca kada se majmuni šišaju“ ili „kada na vrbi rodi grožđe“ i to sve dok klub budu vodili ovakvi predsjednici i tajkuni.

Nije samo u ovome glavni problem. Još veći problem je u saznanju, ili neznanju, šta su prioriteti u sportu i u društvu u cjelini. Ovo je, naravno, druga tema, ali ću samo za sada naglasiti ono najvažnije i najaktuelnije. Naime, nama iskusnim i dugogodišnjim sportistima je poznato šta znači talenat u sportu i da to treba ganjati. A to znači da su u Novom Pazaru veliki talenti samo u boksu, rukometu, odbojci, biciklizmu i u novije vrijeme u atletici. To svakako nismo u fudbalu, pa je svako „na zor“ angažovanje u tom sportu „Sizifov posao“. Lokalni stručnjaci iz fudbala, ako smiju i hoće ovo da potvrde, još bolje će nam pojasniti da je nemoguće ući u prvu ligu sa 20 stranaca u ekipi i da nikako Fudbalskom klubu Novi Pazar uzor u tome ne mogu biti Arsenal ili Inter (kod kojih je takav slučaj sa strancima). Naravno da uzor ne može biti ni mladi Adem Ljajić, jer je on jedan promil u desetine hiljada fudbalera.

Kockanje sa fudbalom

I na kraju, da se razumijemo, nisam ja protiv fudbala u Novom Pazaru u principu kao sportske igre. Samo sam protiv nametanja velike prevare svjetskih razmjera sa posljedicama koje dolaze od stereotipa da je fudbal „najvažija sporedna stvar na svijetu“. Zbog mega popularnosti ovaj stereotip je važio do momenta kada su kockarnice zagospodarile omladinom. To nam nije smetalo dok su one bile u tuđoj avliji, a kada su se preselile u našu čaršiju, i to ponajviše Ramazanom, onda nam se profesionalizam u fudbalu obio o glavu, upravo zbog oponašanja velikih svjetskih klubova po aforizmu „vidjela žaba da se konji potkivaju, pa i ona digla nogu“.

Ovo naslijepo oponašanje mi liči na pokušaje lokalnih fudbalskih kvazi-stručnjaka da sjeme profesionalizma u fudbalu zapate na suhoj sandžačkoj zemlji, a ono kao takvo obavezno daje plod u vidu navodnih igara na sreću (čitaj klasične kockarnice), dok drugi dio ploda u vidu zakržljale vriježe, koja treba da dosegne do Beograda i prve lige, a nikako da pređe Batnjik ili Milatkoviće. Nekada dojari do Raške i Kraljeva, pa se vrati na Banjsku petlju, jer joj presuši izvor za navodnjavanje. Dok je izvor imao imalo vode, onih osam stranaca iz prve postave je i nekako uspijevalo da izvuče neriješeno kao domaćin, a kada slavina presuši utakmica se na strani izgubi još u autobusu na putu prema Raški.

Autor: Mahmud Memić

Izvor: Glas-Islama.info


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

5 KOMENTARI

  1. Dobro je ovo napisao Bucko ali je puno stvari,izostavijo.Prvo u Pazar je uvijek bilo lose i pazarski fudbal nije ni postojao.Postajo je jedan komunisticki vid.Dje Tatin sin mora igrat,tata mu sedi u fotelji.Mora igrat babov sin babo mu je bijo fudbaler mora i sin iako nezna ni da hoda ispravo a kamoli da igra fudbal.Mora da igra fudbal babo mu bogat,ima on talenat babo ce markama nadoknaditi njegou neobdarenost za fudbal.U novije doba,samo neka pogledaju cija su deca prebacena iz omladinaca u seniore.To su bebovi dobro platili,da him sin igra za N.Pazar.Zaboravijo si Bucko da napises da uvijek u Pazaru kada bi dosao stranac on je morao da igra da nije znao ni da hoda( a nas milon puta bolji mora napustit fudbal.Kakav fudbal u Pazaru kad trener trazi 100e od igraca da ga stavi u prvu postavu da igra.Zaboravijo si da napises da Pazaru ima vise siguran sam momaka za fudbal nego u Kraljevo jer se prirodno vise radjaju muska deca u Pazaru.U Pazaru imaju dva fudbalska kluba u Kraljevu 32.Skoro cijeli zivot provedoh van Pazara ali kad dodjem na odmor uvijek mi pricaju iste prljavstine koje se odvijaju u Pazarskom fudbalu.Bas ti ljudi sto su cijelih 40 godina u fudbalu nedaju da u FK Novi Pazar igra Pazarac nego igraju svi tatini sinovi iz cijele Srbije.Ciji je onda taj klub ako djece iz Pazara nemogu igrati.Najbolje bi bilo da imaju dva FK.Novi Pazar.Jedan za tatine sinove iz cijele srbije i Jedan za decu iz Novog Pazara koja su obdarena za fudbal ali him babo nije bogat.A za babove sinove koji ce da plate da budu fudbaleri takvima je mjesto u BEOGRAD.Selam svima u Pazaru.

    0

    0
  2. Prevarama nema kraja a narod i navijači naivni bili i ostali.Zamisli licemjerstva da grad od 120 000 stanovnika ne može da ima fudbalski klub u kome će igrati lokalni igrači dakle fudbaleri koji žive u Novom Pazaru i čije su porodice odavde.Zar mi to nemamo talente pa moramo da uvozimo sa strane,smiješno i žalosno!!Nikada se ni jedan uvozni sportista neće boriti kao lokalni igrač jer onaj sa strane igra samo zbog novca a domaći igra prvenstveno iz ljubavi,prestiža a tek na kraju zbog novca.Ako domaći fudbaler ne pruži partiju kako treba biće kritikovan i on i porodica dok onog sa strane baš briga njega niko ne poznaje.Zar sve to nije dovoljno da nam igraju naši igrači nego uvozimo strance!!Ali pored svega poznatog stranci se dovode da bi moglo da se krade,manipuliše,potplaćuje,namješta i sve da bi predsjednici kluba,uprave i td.bogatili kradući,dokle više!!Ako ne možemo imati čisto lokalni klub ne treba da se takmičimo!!

    0

    0
  3. ŠTETA! Ali baš šteta, da klub koji ima više navijača nego zajedno BSK, BASK, ČUKA, Hajduk Kula, Mladost i još neki… Sve je to zbog nesposobnih glavonja u rukovdstvu… Tako su glupaci koji misle da znaju sve o fudbalu a veze nemaju upropastili i Radnički 1923 i oterali ga u četvrtu ligu da igra sa selima oko Kragujevca, a FK Šumadiju koja je bila najstariji srpski FK, totalno ugasili… Onda lepo dodje pametan čovek sa vizijom i digne klub na noge… Samo da se zna, Radnički 1923 ima ubedljivo nabolju posetu u prvoj telekom ligi… protiv NP je bio skoro pun stadion… i kad se izuzmu kreteni i imbecili (tzv.huligani) :D, atmosfera je bila prava fudbalska… odlična!!! navijalo se dlanovima i iz sveg glasa i tako je skoro na svakoj tekmi Radničkog 1923… Ne mogu da verujem da ne možete da nadjete jednog pametnog čoveka, koji neće da dodje samo da pokrade ono što se ukrasti može, nego da uradi nešto za fudbal ne samo u NP već u tom delu Srbije… Daće Bog da jednog dana gledamo PRAVI derbi u super ligi… Radnički 1923 – NP… e to je prava tekma, a ne ovo danas, derbi BASK – Javor Ivanjica… SMEŠNO!

    0

    0
  4. Nema nista od pazarskog fudbala, dok nesposobnjakovici i reketasi sede u upravi. Ne zna se ko od njih manje zna o fudbalu. A sad kad imamamo i politicare i ministre u klubu, sve je jasno…

    0

    0
  5. Ovaj narod koji se raduje kad se otvori “IDEIN” market aplaudira na sve strane ko da se otvorila fabrika koja zaposljava deset hiljada ljudi ne znajuci da je to samo maskiranje,ovaj narod koji kad mu se asfaltira petsto metara ulice sirine 3,5 metra koji su projektovali kvazi-urbanizatori se zahvaljuje predsedniku opstine i ostalim poltoncicima,ovaj narod koji je samo pukom srecom i snalazljivoscu prije svega majstorskim poslovima u Evropi uspio da se odrzi na ovom Sandzackom prostoru,ovaj narod koji bi se najzad trebao osvijestiti i shvatiti da kad genociditet ”Republika Srpska”izgradjuje svojim licnim sredstvima autoputeve i brze ceste mi ovdje u Sandzaku nemamo dovljno smelosti da stanemo jednom pod istim barjakom i probudimo se i zatrazimo nasa prava.Jeste i ja volim taj fudbal ali ljudi moji ja sam slusao Emira Plojovica kad je pricao o prodaji utakmica,a sta reci tek za Sekija Bruncevica pa moj mladji brat ce napraviti bolji intervju a kamoli nesto drugo da ocekujemo od kvazi-znalca kakav je Seki,daj ti boze da mi udjemo u Super ligu ali na ovakav nacin tesko moj buraz…

    0

    0

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.