Srpski prodavaoci magle

Sandžak PRESS – Malo malo pa eto Dinkića na Sandžaku. Ovaj vječiti učesnik u srpskoj vlasti, vječiti ministar ili potpredsjednik Vlade, drži baš ona ministarstva iz kojih najviše para može da izmuze, pa su u njegovim rukama finansije, ekonomija, medicina i još po nešto. Nikada on nije prvi čovjek, tj. nije na samom vrhu kako bi se dobro ograđivao od manipulacija sa npr. akcijama koje je obećavao čak u vrijednosti od 1000 eura i više, on je stalno u vrhu ali nije prvi i godinama se tako održava, lopoviše a ne odgovara nikome.

Pošto je izmanipulisao birače obećavši im vrijedne akcije sad je navalio sa novom manipulacijom i pričom o Ujedinjenim Regionima Srbije, što bi trebalo da znači „zajedno smo jači.“ Tako Dinkić oko sebe okuplja regionalni „šljam“ poput propalih sandžačkih političara u vidu Sejda i Rahmana sa ciljem da navodno ojača ekonomiju zapostavljenih regiona u Srbiji. Tako je on najprije obezbjedio podjelu Sandžaka na još dva dijela, jer se srpsko-crnogorski nacionalisti nisu zadovoljili već postojećom podjelom Sandžaka. Za podjelu ionako rasparčane teritorije Sandžaka Dinkić-odnosno srpski režim su našli podršku u liku srpskih ministara iz redova Bošnjaka Rasima i Sulejmana. Zajedno se hajdučka elita rastrčala po Sandžaku sa ciljem ekonomskog razvoja ovog kraja. Za tu priluku iskoristili su nekoliko uvaženih ambasadora najrazvijenijih svjetskih i evropskih zemalja.

Naravno da svaku inicijativu za ekonomski razvoj ovog kraja treba podržati, ali treba osuditi korišćenje takvog događaja u političke svrhe i promociju pojedinaca, što se očigledno sa ovim važnim događajem čini. Naime, prisustvo tako važnih ljudi u ovom dijelu Sandžaka, poput američke ambasadorke Meri Vorlik, ili Njemačkog ambasadora Wolframa Maasa te ostale uvažene ekselencije i eminencije može donijeti velikog dobra ovome kraju, ali se postavlja pitanje koliko puta će Dinkić, Ljajić i ostali koristiti ove značajne ljude i događaje u svrhu ličnog promovisanja i reklamiranja?! Pomenuti srpski političari imaju jasnu ambiciju da poprave političku krvnu sliku u Sandžaku i pokušaju da vrate poljuljano povjerenju u narodu. Da su izgubili legitimitet u biračkom tijelu, posebno Rasim Ljajić, najbolje pokazuju ljetošnji izbori za BNV-e na kojima je Ljajić jedva osvojio 2500 glasova u čitavoj Srbiji. Što se Dinkića tiče on u Sandžaku nikada nije imao prođu, i neće je ni imati jer njega ovdašnje stanovništvo smatara za najgladnijeg političara koji sa svojom partijom usisava sve što se može pojesti i više od toga.

Zanimljiva je izjava Dinkića koji je u ovom slučaju portparol Rasimove politike na ovim prostorima u kojoj kaže „da se u Sandžaku pod hitno treba investirati kako bi se omladina zaposlila inače ovom dijelu Srbije prijeti totalno iseljavanje.“ Kako je ova Dinkićeva priča morbidna, cinična i neiskrena, sve još jače i ogavnije zato što je podržavaju Ljajić, Meho Mahmutović i ostali poltroni i izdajice.

Ulagati u Sandžak treba, i to jako i konstantno, baš onako kako se krenulo sada, ali još jače, preciznije i određenije. Otvarati nove fabrike i obnoviti i pokrenuti rad u starim, već postojećim pogonima kakav je recimo „TK Rašaka.“ Graditi puteve, podsticati seljake da proizvode hranu, jačati stočni fond, povećati premije za prizvode koji doolaze sa Pešteri te omogućivanje da se oni plasiraju na tržište Srbije i regiona pa čak i Evrope i svijeta jer ono po svom kvalitetu to zasalužuju jeste zajednička obaveza svih političkih faktora. Jednom riječju na Sandžaku pokrenuti opšti ekonomski razvoj. E, šta tu ima sporno ako se slažemo da je ova inicijativa dobra? Sporna je, kako već rekosmo politička promocija i pokušaj rehabilitovanja propalih sandžačkih političara poput Rasima Ljajića. Sporna je vječita laž Dinkića koji po kozna koji put obećava razvoj Sandžaka i ulaganja u ovaj kraj. Sporna je situacija da se zaobilaznica oko Novog Pazara gradi 5 godina a da se ista takva ili slična po obimu i visini ulaganja oko Trstenika izgradi u rekordnom roku. (U Trsteniku žive Srbi, tamo nema Bošnjaka muslimana, država pomaže i šakom i kapom). Sporno je i to što Dinkić, malo-malo, po Srbiji otvara nove fabrike, zapošljava ljude ali nema nijedne nove fabrike već decenijama na Sandžaku, i ono što je imalo nakaradnom privatizacijom je uništio i oglođao. Naravno da su mu pomogli sandžački političari, najviše Rasim Ljajić koji je preko svojih tajkuna uspeo da otkupi najjača preduzeća i vitalne objekte u Novom Pazaru. Sporno je što pomenuti srpski političari iz dana u dan dolaze na Sandžaku i prodaju maglu i šarene laže, te svaki put iznova otvaraju radove na zaobilaznici, ili još ponegdje, a na kraju narodu ostanu pusti snovi i lažna obećanja.

Uvažena gospoda, strani ambasadori trebaju imati mnogo jače mehanizme praćenja i kontrole novca koji se daje za razvoj Sandžaka inače ako se ovako nastavi dolaziće često da iznova otvaraju radove na pomenutoj zaobilaznici. Ako olako pređu preko ovih činjenica narod će i njih početi neozbiljno da shvaća isto kao što shvaća političare poput Dinkića i Rasima Ljajića, ili zbunjenog i omatufelog Meha Mahmutovića.

Narod ima neosporno povjerenje u Ameriku, Njemačku, Japan, Švedsku, Austriju i sve druge zemlje koje su poslale svoje ambasadore i predstavnike da obiđu i vide sandžačke prilike i neprilike, ali narod, takođe zna da su ove zemlje jako ozbiljne, kao i ljudi kojih ovih dana u njihovo ime na Sandžaku borave, da bi olako dozvolili da ih Ljajić i ostali vuču za nos i prikazuju ima Sandžak u svjetlu u kom on nije. Ono što se najčešće može čuti od ljudi poput Meha Mamutovića i Rasima Ljajića jeste da je ovdje sve sjajno, ali da ima mnogo nezaposlenih i tamo neki Muftija i njegovi ljudi koji destabilizuju ovaj prostor i tako onemogućavaju strana ulaganja. Istina je da strana ulaganja ne dopiru do nas, do Sandžaka, jer očigledno novci ne stižu u prave ruke i ne služe svojoj svrsi. Možda se novci ne šalju, u šta kao Bošnjaci ne vjerujemo, jer smo već rekli da su gore pomenute zemlje jako ozbiljne, ali je jedno sigurno, do sada od tih silnih novaca Sandžak je osjetio samo obećanja i ništa više.

Čini nam se da srpski prodavci magle u liku Dinkića i ministara iz bošnjačkih redova najbolje taj srpski brend prodaju po sandžačkim neurednim drumovima i gudurama. Dokle će vidjećemo. Ostaje nam nada da ovoga puta svjetske velesile neće olako potrošiti svoj autoritet kod sandžačkih Bošnjaka, ako im taj kredit uopšte išta znači?!

Autor: Haris Isabegović