Sjenička deklaracija

0
36

Ni onda kada su se našli u nezavidnom položaju, u situaciji kada je Sandžak okupiran od strane Srbije i Crne Gore, Bošnjaci, njihovi politički i vjerski lideri nisu odustali i imali su hrabrosti da podignu svoj glas u cilju očuvanja voljene grude.

Nekoliko godina nakon okupacije i okončanja balkanskih ratova, u Sjenici je održana velika konferencija na kojoj su učešče uzeli politički i vjerski lideri Sandžaka. Ruku pod ruku, šaljući na taj način poruku da se sandžačka elita ne miri sa rasparčavanjem teritorije, ukazujući da je težnja onih koji zagovaraju podjelu Sandžaka novi genocid nad bošnjačkim stanovništvom. Nažalost, genocid u Šahovićima je potvrda opravdanosti njihovog straha.

Poznati sandžački istoričar dr. Mustafa Memić na najbolji način ilustruje tok Sjeničke konferencije iz 1917. godine:
„Bez obzira na vrijeme i bez obzira ko je kada vladao Sandžakom, Bošnjaci muslimani Sandžaka uvijek su rješenje svojih nacionalnih, vjerskih i svih drugih prava, a isto tako i sigurnost svog fizičkog opstanka, tražili i nalazili u tome da budu zajedno sa matičnim narodom od kojeg su, protivno svojoj volji, otrgnuti još 1877., a konačno okupacijom Bosne i Hercegovine 1878. godine. Težeći tom osnovnom cilju oni se nisu libili da taj svoj cilj ostvare i putem onih koji su i njihov matični narod okupirali.“( Memić M.: Bošnjaci – Muslimani Sandžaka i Crne Gore, Sarajevo, 1996.., str. 246)

Onog momenta kada su osjetili potrebu da svoje raspoloženje, kada je u pitanju njihov status, iskažu, Bošnjaci Sandžaka su to uradili na Konferenciji koja je održana u Sjenici, između 8. i 25. avgusta 1917. godine.

Konferencija je bila posvećena statusu Sandžaka i njegovom državotvornom uređenju.
Njoj su prisustvovali predstavnici 10, odnosno 12 srezova i gradova, i to iz:
– Pljevalja, Mehmed-paša Bajrović, u svojstvu gradonačelnika i trojica delegata;
– Bijelog Polja, Hilmi-beg Kajabegović, načelnik grada;
– Berana, Duljko Rahmusović, načelnik grada;
– Rožaja, Sulejman-ef. Ćatović, muderris;
– Lozne, Ahmet Šahman, ljekar;
– Novog Pazara, Riza-beg Muratbegović, gradonačelnik;
– Sjenice, Rušdi-ef. Spahić, gradonačelnik;
– Prijepolja, Murat-beg Hašimbegović, gradonačelnik i Husni-ef. Jusufbegović;
– Priboja, Hasanagić (ime nije navedeno), gradonačelnik;
– Nove Varoši, Sulejman-ef. Šećeragić, gradonačelnik.

Postoji podatak da su Konferenciji u Sjenici prisustvovali i predstavnici Donjeg Kolašina i Tutina.( Stanić D.: Nedovršeni proces kao istorijski dokument o planovima bivše Austrije u pogledu Sandžaka, ‘Pravda’, Beograd, 1940.)
Na  Konferenciji, koja je trajala dva dana, donijeta je Rezolucija kojom se Sandžak, kako onaj koji je ušao u sastav Crne Gore, tako i onaj u sastavu Srbije, pripoji Bosni i Hercegovini, „pošto istorijom i jezikom pripada istoj, a ne Crnoj Gori“, te u krajnjem slučaju, ako to ne bi uslijedilo, onda je umoljeno za autonomiju Sandžaka. Konstantovano je da je to bila jedinstvena želja svih prisutnih na Konferenciji.
To je vidljivo iz zapisnika sa sjednice odbora grada Pljevalja od 25. avgusta 1917. godine, na kojoj je paša Bajrović podnio povratni izvještaj sa Konferencije u Sjenici, obavještavajući da je donijeta jednoglasna odluka da se austrougarske vlasti zamole da bi Sandžak pripao uz Bosnu, pošto i istorijom i jezikom pripada istoj, a ne Crnoj Gori, te u krajnjem slučaju ako to ne bi uslijedilo, onda je zamoljeno za autonomiju Sandžaka.( Sandžačke Novine, br. 26, od 20.11.1996., str.9.)

Umjesto da uvaže zahtjeve legalno izabranih predstavnika bošnjačkog naroda, ili u najmanju ruku započnu ozbiljne razgovore za rješavanje nagomilanih problema u Sandžaku, odgovor vlasti u Kraljevini Jugoslaviji bio je veoma brutalan i mnogi učesnici Konferencije su glavom platili svoje učešće na istoj.

Nakon formiranja prve Jugoslavije, tačnije Kraljevine SHS 1918. godine, srpski režim je ovu Konferenciju proglasio „austrofilskom“, a njene učesnike optužio za veleizdaju.

Ova činjenica je veoma bitna kao prilog boljem razumijevanju odnosa svih vlasti koje su se u kasnijem periodu mijenjale u Sandžaku, prema svima onima koji su pokušavali riješiti ili se makar zalagati za bošnjačko-muslimanski status i ljudska prava u Sandžaku uopšte. Kao što ćemo kasnije imati prilike vidjeti, svi oni koji su bili u situaciji da budu pozvani ili natovareni emanetom borbe za prava muslimana ovih prostora, bili su proganjani, pa i ubijani.

Većina učesnika Sjeničke konferencije je uhapšena, ali je na intervenciju bošnjačkih parlamentaraca, kao i muftije Ibrahim-ef. Maglajlića kod kralja sudski postupak protiv učesnika ove Konferencije obustavljen.(Memić M.: Bošnjaci – Muslimani Sandžaka i Crne Gore, Sarajevo, 1996., str. 246)

Najtragičniju sudbinu doživio je bjelopoljski gradonačelnik Hilmi-beg Kajabegović, koji je 1918. godine, zajedno sa austrijskom vojskom, prebjegao u Bosnu. Nakon pet godina provedenih u Sarajevu, Hilmi-beg uspijeva da od srpskog generala Stepe Stepanovića, čije je sjedište bilo u Sarajevu, dobije dozvolu za povratak u svoje rodno mjesto. Međutim, taj papir mu nije mnogo pomogao, jer su ga Crnogorci, sa još šestoricom njegovih pratilaca, u novembru 1924. godine, ubili i isjekli.( Memić M.: Bošnjaci – Muslimani Sandžaka i Crne Gore, Sarajevo, 1996., str. 246)
Pored Sjeničke deklaracije, muslimani ovih prostora, pa i šire, ulagali su napora da u datim okolnostima izvuku što povoljniji status za svoje sunarodnike.

Iz navedene Deklaracije, a pogotovo iz nekih drugih releventnih podataka, o kojima će kasnije biti više riječi, može se zaključiti da je tadašnjim, kao i, uostalom, i današnjim „gazdama“ Sandžaka, pored nacionalne samobitnosti, smetala i odanost muslimana svojoj vjeri islamu, kao i činjenica da pored nacionalnih institucija, kojih nije bilo baš puno, glavnu brigu o očuvanju fizičkog i duhovnog integriteta i muslimanskog identiteta vodi Islamska zajednica.

Nastavit će se…

Autor: Prof. dr. Admir Muratović

Izvor: Glas-Islama.info


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.