Sandžaklije na tuđem zadatku

7
17

Svi narodi na dunjaluku imali su, danas imaju i vazda će imati svoje odrode, murtate, izdajnike svake vrste. Tako je i kod nas Bošnjaka. Ali naši murtati, naši izdajnici su nekakva posebna sorta. Na donjem fotosu vidi se jedan od takvih.

Babo njegov dao mu ime Sulejman a tepali su mu Suljo, Suljkan, Sule… Burni raspad Srboslavije 90-tih godina isturio ga je na čelo Bošnjaka u Sandžaku. Stranku čiji je on ”predsjedik”, evo cijelih dvadeset godina, sandžački Bošnjaci zvali su Stranka Dragog Allaha. Neuzubilahi! To, u to vrijeme i nije bila samo politička stranka nego opšto bošnjački nacionalni pokret.

“U Sandžaku druge zastave biti neće osim ove naše…”

Poručivao je Sulejman Ugljanin u to vrijeme. A evo ga gdje sjedi, u svojoj beogradskoj kancelariji, nigdje drugo do pored velikosrBske zastave. Onaj sandžački bajrak, koju je kao gradonačelnik pazarski skinuo sa opštinske zgrade, hasli je više i zaboravio. Beogradska stolica u kojoj već nekoliko godina sjedi, u stvari mu je nagrada za totalnu izdaju Bošnjaka ne samo u Sandžaku. Nagrada mu je to što je, po zahtjevu svojih velikosrBskih nalogodavaca formirao režimsku “islamsku zajednicu”. Nagrada mu je to što šuti i žmuri na sve moguće oblike totalnog posrbljavanja Bošnjaka u Sandžaku, totalnog nacionalnog, vjerskog, kulturnog… ponižavanja Bošnjaka u Sandžaku. Nagrada mu je to za…

I danas beogradski mediji javljaju: Ministar u Vladi Srbije Sulejman Ugljanin pozvao je na bošnjačko nacionalno pomirenje i zajednički nastup na narednim parlamentarnim izborima… Nevjerovatno! Onaj koji više od petnest godina otvoreno razbija svako bošnjačko organizovanje u Sandžaku sad poziva na “nacionalno pomirenje”.

Ali, da bi njegov nastup bio bolje primljen onda su velikosrBski režiseri i ove hujdurme ”Suljkanu” dodali još jednog svojeg igrača. Dodali su mu onoga koga Bošnjaci u Sandžaku oslovljavaju svakavim nadimcima a on je imenom Rasim Ljajić. Ovaj “Lovac na ucjene”, ovaj odrod bošnjački, od prije neki dan govori čak, kao i njegov dvojnik Sulejman Ugljanin i o potrebi za autonomiju Sandžaka. A kad je nedavno aktuelizirana tema o sandžačkoj autonomiji Rasim Ljajić je među prvima objavio da je to “ispričana priča”.

Svakome ko i dram razuma ima, svakome ko poltron bošnjački nije jasno je o čemu se radi.

VelikosrBskom režimu i njegovim uhodama jasno je da su Bošnjaci u Sandžaku i ovaj put uspjeli opstati. Opstali su zahvaljujući časnim Bošnjacima tipa Džemaila Suljevića, muftije Muamera Zukorlića… Oko njih se formiralo i održalo jezgro bošnjačko koje je sad najveća i nacionalna i vjerska i svaka druga snaga sandžačkih Bošnjaka. Znak je to da i Sulejman Ugljanin i Rsim Ljajić i Adem Zilkić i Nadir Dacić i sva ta poltronska buljumenta oko njih nestaje tamo gdje im je i mjesto. Međutim, tako dugo traju nastojanja da se ova novostvorena snaga među sandžačkim Bošnjacima, oličena u Džemilu Suljeviću, Muftiji Muameru Zukorliću… nekako pokoleba, razbije, neutrališe… I ovo što su i Sulejman Ugljanin i Rasim Ljajić sad avazile za autonomiju Sandžaka samo ukazuje na to da bi im to mogao biti domaći zadatak od njihovih velikosrBskih šefova. Na taj način velikosrBski režim nastoji ponovo oživjeti, ojačati svoje igrače koji su tako revnosno i u cijelosti zastpali interese Beograda, interese velikosrBskog režima, u Sandžaku

Narode Bošnjački u Sandžaku. Sulejman Ugljanin je, po nalogu svojih velikosrBskih šefova i preko njihovih medija, najavio “vraćanje u narod i malo više priče s građanima…” Na tebi je narode bošnjački u Sandžaku da odrediš kakvo će to njegovo vraćanje izgledati. Na tebi je narode bošnjački u Sandžaku da ga priupitate a gdje je to on dosad bio pa se sad eto vraća. Na tebi je narode bošnjački u Sandžaku da ga priupitate i zarad čega je on to tamo negdje bio, šta je to tamo i za koga radio…? Narode bošnjački u Sandžaku. Vrati li ti se Sulejman Ugljanin a sa njim i dvojnik mu Rasim Ljajić i ti to narode prihvatiš nemoj zaboraviti da će se sa njihovim povratkom umnožiti svi mogući Sulejmani, Rasimi, Zilkići, Dacići… a onda narode spremaj kandila kojima te svi oni zovu.

Narode bošnjački u Sandžaku. Nesporno je to da je bošnjačko nacionalno, vjersko i svako drugo jedinstvo nešto što bi smo svi željeli, nešto čemu svi težimo, nešto za šta se sve ove godine podnose žrtve i žrtve, nešto što je uslov bošnjačkog opstanka, nešto… Mogu li to bošnjačko jedinstvo ostvariti oni koji već petnest godina otvoreno služe velikosrBskom beogradskom režimu, koji toliko godina otvoreno rade na uništenju tog jedinstva?

Autor: Ferid Šantić

Izvor: Bosnjaci.net


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

7 KOMENTARI

  1. Njegovo ministarstvo bez fotelje je poslednje moguce i kad bude rekonstrukcija vlade prvo ce njegovo da se ukine i on to zna da nece jos dugo u tu fotelju pa sad menja politiku 🙂

  2. Poltrona je nazalost uvijek bilo i bice,al zato smo mi tu da idemo dalje i trazimo nekog boljeg ,nekog koji ce pre svojih gledati nase zajednicke interese,nekog ko ce biti dovoljno jak i pametan da se odupre pritiscima drzavnih vlasti ,nekog ko ce umesto fotelje izabrati narod,nekog ko ce znati i umijeti iznijeti a pre svega se nece bojati da iznese i prenese ono sto mislimo i sto zelimo.Ja licno trenutno vidim samo jednog covjeka koji to moze i za kojeg se nadam da ce uz bozju pomoc istrajati u tome.

  3. Ada zna se sta je..

    Prico o autonomiji, dobio cvager u glavu od vlade i promijenio “opet” pricu..

    Na pitanje kako da hi docekamo, moj predlog bi bio: Sa kamenjem i zvizducima!

    Ono malo poput Arkana i Legije, al samo malo gore da budemo no tad sto su gadjali..

  4. “Niko bolje od čoveka sa zubatom diplomom ne može uočiti politički karijes i potrebu za izbornom drenažom. Ma koliko bio lišen svih svojstava u vladi koja ga je obesportfeljila – Suljo U. je konačno uzeo telalski doboš da najavi sezonu glasačkih kutija. One, doduše, više nisu ćorave, ali u zemlji obnevidelih češće zrno ubode koku, nego obrne.
    E NOVINE.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.