Muftijo, čestitam ti civilizacijsku pobjedu..!
Bio jednom jedan mali narod, bilo je 21. stoljeće i to se dešavalo u srcu Europe. Taj narod je bio toliko mali, ali toliko prkosan da nikako nije htio iako je bukvalno bio na koljenima, ponižen, ubijen u pojam, iako je bio tužan, iako su ga lagali, iako su ga progonili, nikako narod nije spuštao čelo na zemlju… Narod Bošnjaci, na njihovoj rasparčanoj zemlji, Sandžaku.Čudan je bio taj narod, posebno kada je došao njegov vođa, koga opet kao da je cijeli svijet htio da mu ukrade, da ga otjera, da ne pripada njima. Kao i njegov narod, on, saginjao se nije, no što su ga više gonili, sve se više ispravljao i uspio je da stane na čelo svoga naroda.Stajao je, prvi puta u Europi dokazao je da to što su osjećali Gandi, Če Gavara, Jaser Arafat, dokazao je da to isto može osjetiti i on i to isto donijeti svom narodu. Da, desilo se, mali narod Bošnjaka Sandžaka je počeo da diše jednom dušom, jedno je srce kucalo, jedno je tijelo bilo, oživjela polja, sela, kuće, radost na licima ljudi, sloboda. Konačno neko ko neće više dozvoliti da ih lažu stajao je na čelu svoga naroda. Muftija Zukorlić je uspio da cijelom svijetu pokaže da jedan tako mali narod koga su gazili, sve mu otimali nije sagnuo čelo i ako je bio na koljenima, iako je bio oboren, dokazao je da njegov narod spušta čelo samo kada je za to vrijeme na zemlju, a to je kada na to pozove mujezin. Dokazao je i uspio da to pokaže, prvi u Europi, prvi u svijetu, svi su ga gledali i upravo zbog toga ostvario je najveću civilizacijsku pobjedu ovog vremena, pokazujući da čvrsti u vjeri imaju snagu mnogo većih naroda. Vratio je samopouzdanje i onima koji su ga izgubili. U vrijeme kada svi mediji svijeta lažu na islam, kada pokazuju ahemdiju kao zlo, Muftija je dokazao da je ahmedija drugačija, čista, pobijedio je svijet i nema toga koji ga je slušao da će ikada više povjerovati da je ahmedija to što kažu neprijatelji muslimana. Još je pobjeđivao pobjednik, pobijedio je jer je Srebrenica svo vrijeme stajala na njegovom srcu, sa jasnom porukom, kako on, na tom mjestu, sa svime što jeste, pokazuje svim vođama Bošnjaka da ne možeš puzati ako vodiš jedan narod, da ne možeš spuštati glavu pred pravdom, ako tvoj narod čeka pravdu, zato je pobjednik, jer ih je sve porazio do jednoga. Pobijedio je Muftija i svojom britkom pameću, koja je pokazala da njegov narod nije onakav kakvim ga predstavljaju, da njegov narod ima dostojanstvo koje nakon ove pobjede svojim djelom više neće biti dileme kako će mladost stajati, koračati i odnositi se prema svom životu. Muftijine ruke pružene u zrak su bile najljepše ruke koje je europa mogla da vidi, čiste, iskrene, poštene, sa porukom da je njegov narod dio ljudi i da može ono što mnogi narodi nebi mogli. Muftijo, brate, kada posmatram tvoje djelo, sjetim se Ibrahima a.s. , kada vidim tvoje udigunute ruke sjetim se Ise a.s., kada vidim tvoj nijet sjetim se Ise a.s., kada vidim kuda ideš sjetim se Muse a.s. Kada se pitam zašto sjetim se Muhameda a.s. Zato narode moj, budimo ponosni na vazduh jedinstva i sloge koji smo disali ovih dana, budimo zahvalni za radosti naših srca koja su bila toliko ispunjena, narode moj, nikada ne pričaj o pobjedi Muftije za mjesto predsjednika Republike Srbije, jer ova pobjeda je puno iznad svih pobjeda koje čovjek može da ostvari. Naš Muftija je ostvario za nas civilizacijsku pobjedu, e ona nema cijene. Molim Gospodara svitanja da nas održi u slozi i snazi, da naša srca ispuni ljubavlju i da nas uputi, da naša milost bude naš džihad. Neka je zahvala samo Njemu i neka slava pripada samo Njemu, molim Allaha da upiše djelo našeg Muftije za nas i ispred nas da znamo kuda trebamo da idemo i da znamo kako da idemo. Amin!
Safet Kurtović
