Rijeka Lim na ivici do (ne)uspjeha

0
43

Svakom istinskim zaljubljeniku u prirodu, i svakom onom ko iole ima čovječnosti u sebi, itekako teško pada, kada spontani i mirni život prirode biva prekinut ili „razrdman“. Za to je, gotovo uvijek, kriv čovjek! Kada se seoska idila prekida jutarnjim smogom iz obližnih tvornica, kada drvo zamijeni okrutna betonska ploča, kada se umjesto cvjeća, travom šarene prazne limenke, ili kada se, tok divne modre rijeke prekine suludom idejom o gradjenju brane! Upravo ovo zadnje, je možda i najbolnije. Na jednoj rijeci koja ima svoju historiju, o kojoj su pjevane pjesme, i koja je svjetski poznata, kao što je rijeka Lim, žele graditi branu, i to ne jednu nego cak sedam!

U periodu predizborne kampanje, zasigurno bi vladajuća elita podržala svakog onog koji bi se, razumom vodjen, oštro suprstavio uništavanju rijeke koja je zaštitni znak jednog posebnog dijela Sandžaka, rijeke koja strastvene rafting sportiste, koji su pri tome najčešće turisti, svaki put i iznova očaravala, tjerajući ih, da se opet, iz raznih krajeva svijeta, vrate na njene obale, i uživaju u njoj! Stoljećima je rijeka Lim pružala ljepotu, bila „zaštitno lice“ prirode, bila lijek oboljelima od plućnih bolesti, bila odmor umornima, utočište tužnima, proljetna sreća razigranima.

Rijeka Lim je prvog i drugog stepena po čistoći vode, što je veoma bitna činjenica u kontekstu zdrave životne okoline i što treba da bude atrakcija i turističko srce Sandžaka. Medjutim, „pametni i mudri“, oni kojima je novac na prvom mjestu, smislili su naizgled idealno rješenje pod nazivom „ Kako zaraditi što više i – kako zagaditi što više“. Gradnja brane na rijeci Lim, bi, prije svega donijela ogromne štete životnoj okolini, počev od narušavanja izgleda obale ove rijeke, potom uništavanjem rastinja koje se nalazi neposredno uz obale…Čistoća vode bi prešla sa stepena jedan ili dva na četiri, što bi neminovno za sobom povuklo nestašicu ribe, što bi opet izazvalo krizu onih koji se bave ribolovstvom. Gradnja brana na Limu znači ne samo uništavanje rijeke, nego i uništavanja gradova koji leže na Limu. Magla, smog i primjese svega što je vještačko, bili bi budučnost Brodareva, Prijepolja, i zasigurno bi zamjenili jutarnju rosu i bistrinu vidika. Sa ovim se radja i pitanje, da li će naša djeca biti od onih sretnika koji se mogu pohvaliti djetinjstvom provedenim sa čistim zrakom, ili će pak biti od onih koji će, odmah po rodjenju, morati putovati u druge države radi potražnje za „svježinom“, jer će se, u samo par dana njihovog života, magla i smog već nastaniti duboko u njihovim malim plućima. Pitam se da li ce se, posto se izgrade brane, odrzati jos neko Evropsko prvenstvo raftingu.

Godine 2007, sve novine i mediji su pisali i prenosili vijesti o tome kako je Prijepolje dobilo jos jednu novu turisticku ponudu, i kako svake godine sve vise svijteskih turista posjeti tu goropadnu rijelu Lim. Pitam se da li je vlast Srbije ikada postavila sebi pitanje, da li napredak jedne zemlje mora biti isključivo ekonomski, ili, veoma češće „sebično-ekonomski“, da li se,, umjesto toga, mogu zalagati za gradove i mjesta koja će biti centri medjunarodnih okupljanja na kojima će se slaviti priroda, spontanost, ZDRAVLJE. Zar mislite da ćete zadržati svoje stanovništvo time što ćete sve ono što je prirodno ograničiti, ograditi i pretvoriti u vještačko? Zar mislite da ćete iamti srećnu i zadovoljnu zemlju ako je svako drvo kamen, svaka voda zagadjena? Zar mislite da Srbija može biti naprednija ako prirodni tok Lima prekinete branom?

Autor: Almedin Mehonić


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.