Ribnjak u žabokrečini

0
36

Novi Pazar – Nekad čuveni ribnjak u Novom Pazaru, u kojem su se uzgajale i prerađivale pastrmke, danas zjapi zapušten, prekriven korovom i žabokrečinom. Propadanje kompanije „Vojin Popović”, u okviru koje je radio ribnjak, počelo je prije pet godina

Nekada čuveni ribnjak Holding kompanije „Vojin Popović” sada je u žabokrečini i korovu. Na više od osam hektara na kojima je smješten, pustoš. Ništa bolja situacija nije ni u drugim dijelovima kompanije, koja je pored ribnjaka imala i tkačnicu, klanicu, domaću radinost i prodavnice. Radnici bezuspješno već pet godina pokušavaju da firmu izbave, iz kako ističu, izrežiranog stečaja.

U sklopu jednog od najvećih ribnjaka u ovom dijelu Evrope bila je i fabrika za hladnu i toplu preradu ribe, jedinstvena na Balkanu, u kojoj se do prije nekoliko godina proizvodila očišćena duboko zamrznuta i dimljena pastrmka. Isporučivala se kupcima širom Evrope, najviše u Njemačku, Belgiju, Francusku i Italiju. Umjesto kupaca, danas ribnjak „Vojin Popović” posjećuju lopovi i huligani. Dok bazeni „počivaju” u korovu, u fabrici i mrestilištu sve je razbacano, polomljeno, a ono što se moglo odnijeti, opljačkano je.

– Mi već pet godina tražimo od Vlade da nas zaštiti od stečajne mafije i da ukine montirani stečaj koji je bivše rukovodstvo proizvelo kako bi tajkuni kupili holding za male pare – ističu ogorčeni radnici, čija je firma otišla pod stečaj u jesen 2005. godine.

Radnici jedva preživljavaju

Posljednjih pet godina od uvođenja stečaja radnici Holding kompanije „Vojin Popović” jedva preživljavaju. Vezira Zeković, koja je radila u tkačnici 16 godina, kaže da mnogi radnici žive od socijalne pomoći.

– I ja sam tražila materijalnu i socijalnu pomoć, ali je nisam dobila. Snalazim se kako znam i umijem. Imam braću i rođake u inostranstvu, oni kada dođu daju mi po 20-50 evra i donesu ponešto od garderobe. Teško je svima nama, jer smo ostali na ulici – žali se Vezira.

U ništa boljem položaju nije ni njena koleginica Sabaheta Mulić koja je radila u domaćoj radinosti.

– Imam dvoje maloljetne djece, jedva ih izdržavamo. Moj muž ima platu od 23.000 dinara, od kojih otplaćujemo i kredit od 6.000 mjesečno – kaže Sabaheta.

Sastanak koji su predstavnici ove firme imali prije nekoliko dana sa zamjenicom ministra ekonomije Mišelom Nikolić radnicima uliva nadu da će posle pet godina biti napravljen bar mali korak u njihovu korist.

Mi smo sa njom u srijedu imali iscrpan razgovor. Ništa konkretno nije dogovoreno, ali smo dobili nadu da će naši zahtjevi biti ispunjeni. Tražili smo socijalni program za radnike, zaostale plate i da nam se uplati penzijsko i invalidsko osiguranje – kaže jedan od sindikalaca i radnika Mesud Hasanović.

Velika imovina

On objašnjava da prema posljednjim procjenama kompanija vrijedi 24 miliona evra, ali da ta cijena nije realna, iako je preduzeće uništeno.

– Mi bismo i sada mogli da radimo. Kompanija je raspolagala i raspolaže velikom imovinom i uopšte nije bilo osnova za uvođenje stečaja – ističu radnici.

Hasanović podsjeća da su pogoni „Vojina Popovića” radili i nekoliko godina po uvođenju stečaja.

– Jedan od zakupaca ribnjaka bila je Ljiljana Buha, supruga Ljubiše Buhe Čumeta, tokom 2006. godine. Ona je za zakup plaćala samo 48.000 dinara mjesečno. Ribnjak i klanicu pod zakup je dala tadašnja stečajna upravnica Vesna Vesić, a magacine tadašnje rukovodstvo firme. Dok su radnici bili bez posla, zakupci su radili u našoj firmi – ističe Hasanović.

Agonija Holding-kompanije „Vojin Popović”, nekada giganta vrednog bar 50 miliona evra, koji je zapošljavao više od hiljadu radnika, počela je pre pet godine kada je, zbog sitnog duga od oko stotinak hiljada evra, Trgovinski sud u Kraljevu donio odluku o stečaju. Radnici su tada tvrdili, a tvrde i danas, da njihovo preduzeće nije bilo za stečaj, da su žrtve stečajne mafije i da iza planirane rasprodaje, za sitne pare, stoje neki lokalni tajkuni povezani sa nekim ljudima iz pravosuđa i Agencije za privatizaciju. Dio radnika kasnije je stupio u štrajk glađu, sa zahtjevom da se namješteni stečaj poništi, a da se firma oporavi, pa tek potom, kad se svi zaposleni zbrinu, pošteno proda.

U trenutku kada je imovina „Vojina Popovića” trebalo da krene „na doboš„, uhapšena je stečajna upravnica Vesna Vesić, kojoj je potom „oduzeta” ova firma, a nešto kasnije Viši trgovinski sud u Beogradu oduzeo je slučaj „Vojin Popović” od Trgovinskog suda u Kraljevu i dodijelio ga je Trgovinskom sudu u Užicu, koji je za novog stečajnog upravnika odredio Budimira Avramovića.

Štrajk od 2007.

Radnici štrajkuju od proljeća 2007. godine, kada su zauzeli upravnu zgradu firme. Prije godinu dana u više navrata pretili su da će „za njih čuti Evropa, jer će ispustiti 26 tona amonijaka koji je služio za hladnjače”.

– Mi ćemo i dalje, koliko možemo braniti imovinu firme. Nadamo se da će ona uskoro biti prodata, u cjelosti ili dijelovima i da će radnici biti namireni. Ukoliko bude tako, korist neće imati samo radnici, već i lokalna samouprava i država, jer će moći vrlo brzo da se pokrene proizvodnja – ističe Mesud Hasanović.

Izvor: PressOnline.rs


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.