Kulturno naslijeđe jednog naroda se veže kroz njegov jezik, tradiciju i porijeklo. U današnje vrijeme iako je to teško istražiti, tim putem krenuo je upravo Sulejman Aličković – etnolog, sa ciljem da nam bliže približi kulturu, tradiciju i običaje Bošnjaka. Govoreći o njemu i njegovom istraživačkom radu, malo mu je bilo da se bavi oko identiteta i naslijeđa Bošnjaka, pa je krenuo u otkriće kamenih kugli po Sandžaku, istih onih koje se vežu i za prostore Bosne i Hercegovine. O radu i životu gosp. Aličkovića porazgovarali smo sa njim o njegovom proučavanju Bošnjačkog naroda, pisanoj knjizi “Bogumili Sandžaka”, kao i tim kamenim kuglama koje su postale fenomen kako u BiH tako i Sandžaku, te u razgovoru s njim pokušali smo utvrditi šta uopće te kamene kugle predstavljaju i kako da ih opišemo običnom čovjeku. O svemu ovom možete pročitati u nastavku!
LjBcom: Hvala Vam na izdvojenom vremenu i ovom razgovoru, koji ste upriličili za naš web portal, što nam je izuzetna čast. Na poljima etnologije ste dugi niz godina, istraživanju etnosa Bošnjaka, za naše posjetioce možete li nam reći koje u stvari Sulejman Aličković?
Sulejman: Hvala sto me ićramiste i igbalom obasuste, te me zijatestiste da i ja nesto promuhabetim i koji haber prenesem vašim dragim čitaocima. Halalite što zborim jezikom, koji zboraše moj djedo rahmetli da mu dragi Allah dženet podari.
Moj haber mi je podario dragi Allah njemu hvala, i nisam haran da se njega stidim. Moje prvo upoznavanje etnologije mog naroda ima početak u hećajama moga djeda koji je bio pravi bojlija. Prve gusle ugledah na djedovom duvaru svake godine kada bih dolazio za vrijeme godišnjeg odmora u moj rodni Sandžak. Nigdje kraja radosti moje kad bih slušao kako to djedo pjeva: O Muju i Halilu, Aliji Đerzeljezu, Huseinu Kapetanu Gradaščeviću, Hrelji od Novog Pazara i ostalim junacima našim. Tu je početak mog interesovanja ko su ustvari ti Bošnjaci gdje su njihovi korjeni, njihovo pismo, jezik i kultura.
Povratkom u Beograd dugo bih razmišljao o svemu ovome, jer u skoli smo veoma malo učili o Bošnjacima, Bosni i njihovim korjenima. O stećku i Bogomilstvu da i ne govorim, jer to bi profesor spomeno uzgredno kao da se bojao istine, ali tek kasnije uvidjeh da sam bio u pravu.
Ovaj dunjaluk ugledao 15.01.1953 istekom (voljom) dragog Allaha dž.š. i hatorom (ljubavlju) mojeg baba Vehba i majke hanume Nedžibe, koja nažalost moju dragi Allah uze u ranoj mladosti. Rodih se u Selo Župa sada predgrađe Tutina. Od 1955 god žitelj Beograda u kojem se školujem radim sve do prije devetnaest godina od kada sam stanovnik Luksemburga. Sile prilika ili sudbina me dovede u ovu zemlju. Svoje radove je objavljivao u Almanahu – Podgorica u raznim zbornicima Gravitacija riječi, Balkansko Pero u izdanju KNS- Sarajevo, Bošnjacka rijec-Novi Pazar, Bošnjačke Novine – Rožaje ,Glas Sandžaka – Slovenija itd.
Svoju prvu knjigu Bogomili Sandzaka (osvrt na historiju Bošnjaka Sandžaka) objavio 2008, osim etnologije i Historije pišem prozu i poeziju tek onoliko da se ne zaboravi ta naša Bošnjačka hećaja. Moju poemu „Srebrenico nosim te u srcu“, hedija je mojoj pobijenoj braći i sestrama u Srebrenici. Ovih dakika pripremam knjigu „Sandžak na svjetskoj arheoloskoj listi Kamenih kugli“, ako dragi Allah pomogne bit će štampana u aprilu. Eto umalo smetnuh sa uma da se zahvalim Udruženju za kulturu – za dodijeljeno priznanje za moj književni rad koje mi dodjeliše 16.05.2009 godine bila bi prava nepravda da nisam ovo spomenuo.
LjBcom: Kamene kugle i njihova pojava u Bosni i Hercegovini, da bi kasnije počele se iste otkrivati iste na prostorima Sandžaka, čiji ste Vi jednim djelom „krivac”. Postoje razna stanovišta kako su kugle nastale. U čemu je fenomen i znamenitost kamenih kugli, kako da ih opišemo našem običnom čovjeku šta one ustvari predstavljaju?
Sulejman: Baš se grohotom nasmijah, da ja sam krivac, što Bosnu povezah sa Sandžakom. Eto, sa mojom studijom Bogomili Sandžaka i sa kamenim kuglama koje pronađoh u Sandžaku, spojih Bošnjake još čvršće iako lično smatram da ta veza Bošnjaka traje stoljećima. Za kamene kugle u Bosni i njihov fenomen postojanja već nam je poznato iz studije dr Osmanagića koji je sa svojim timom stručnjaka radio na njihovom otkrivanju. Njegov rad su pratili mnogi i u tome mu pomagali koliko mi je poznato da ste i vi učestvovali. Ovdje mogu samo dodati trebalo je spomnuti svako ime koje je doprinijelo otkrivanju ovog svjetkog fenomena.
Sto se tice nastanka Kugli ovdje ima još uvijek raznih mišljenja svjetskih stručnjaka koji rade na razotkrvanju tajne, što je veoma interesantno svi se slazu da je to djelo čovjeka. Ovdje bi napomenuo jedan od primjera kugle koje je otkrio John Hund iz Petersburga u Juznoj Africi koji je došao u posjed manje kamene kugle 1977.godine. Glatka površina i tvrdoca kugle je odudarala od mekanog pirofilita gdje je pronađen. Kuglu je dao na analizu u kalifornijski Svemirski institut (University of California). Nakon testiranja otkriveno je da je kugla balansirana do te mjere da prevazilazi mjerne instrumente ovoga instituta koji proizvodi zirokompase za NASU. Tačnije, ustanovljeno je da je kugla balansirana vise do hiljaditog dijela inča sto je bio limit njihovih instrumenata.
Praktičnim rječnikom može se reći da kugla ima apsolutnu perfekciju, jedini način da se tako našto napravi bio bi u uslovima nulte gravitacije. Dakle imamo kosmičke uslove u kojima su drevne civilizacije formirale matematički precizno određene kamene kugle sa njima znanom svrhom.
Zenički Institut i njihovo posljednje ispitivanje govori da je ipak čovjek taj tvorac ovog fenomena. Materijal od kojeg su građene kamene kugle je visokih mehaničkih čvrstoća. Rezultati pritisne čvrstoće (fp1= 120 – 190 Mpa) odgovaraju pješčarima u BiH.
Ispitivanje materijala kamenih kugli na tvrdoću pokazuju da su kamene kugle superiornije (122°Br) čak i u odnosu na izuzetno tvrde betonske kamene blokove s Bosanske piramide Sunca u Visokom. Rezultati ispitivanja volumne mase i gustine na odlomljenim dijelovima kamenih kugli se ne razikuju od prirodnog stijenskog materijala (2,6 kg/dm3 i 2,7 g/cm3 ).
Međutim, rezultati hemijske analize su pokazali bitnu razliku između prirodnog stijenskog materijala i kamenih kugli. Naime, sadržaj dijela elemenata (MgO, Fe2O3, Al2O3, TiO2, Na2O i K2O) je približno ujednačen od kugle do kugle i gotovo je identičan prirodnim stijenama. Razlika je u količini silicijevog dioksida kojeg je više u prirodnim stijenama. S druge strane, kamene kugle sadrže karbonate i mangan koji potpuno izostaju kod prirodnih stijena. Poznato je da su karbonati korišteni kao vezivna masa u građevinskoj industriji. Element mangan se danas koristi kao aditiv za poboljšanje tvrdoće i mehaničkih karakteristika. Površina kamenih kugli je uglačana i polirana. Kamene kugle imaju idealnu geometriju oblika pravilne sfere.
Čini se da su drevni majstori oblikovali perfektne kamene kugle koristeći prirodne materijale dodajući im aditive koji imaju vezivna svojstva. Nakon konstrukcije kamenih kugli površinu bi posebno uglačali i polirali. Dali ce ova istraživanja pokazati i dokazati tvrdnju mnogih svjetskih naučnika da je ovo čovjekovo djelo to ćemo vidjeti. Čemu su služile tu već imamo podijeljena mišljenja. Jedno od pitanja dr Osmanagica je dali su prije potonuća Atlantide i bosanski prostori bili priključeni na svjetsku „bezičnu” energetsku mrežu putem kamenih kugli? Američki arheolog Samuel K.Lothrop („Archeology of the Diquis,Costa Rica”Peabody Museum of Archeology,Harvard University 1963.) zaključuje da „postoji astronomska orijentacija kamenih kugli”.
Autori George Erikson i Ivan Zapp(„Atlantis in America:Navigators of the Ancien World”) iznosi tezu da su kugle starije od 12 000 godina i da su ih koristili Atlantiđjani za navigaciju. Pri tome ističu da su uz kugle pronađene posude sa udubljenjima koje bi utvrđivali zenit zvijezda. Ovdje bih htio samo da napomenem da je slična zdjela pronađena pored kugle u selo Bać koju sam ja otkrio.
Doug Yorchey (Were Costa Rican Spheres Ancient Receivers”) iznosi tezu o Kamenim kuglama kao djelu svjetskog energetskog sistema. Drevni kameni monoliti piramide,a evo i kamene kugle su,prema Dougu, bile dio svejtskog prethistoriskog Teslinog sistema kojeg su koristili potomci Atlantiđana.oni su bili elektrovodi svjetske bezične distribucije. Pri tome je kamen služio kao uzemljenje čija se frekfencija izjednačavala sa zemaljskom elektromagnetnom frekfencijom. Kameni megaliti predhistorije su bili u nenaseljenim regionima i preko njh se komunikacuja nije prekidala….”( pomenuo bih samo jednu interesantnu stvar koja ima nesto zajednicko sa kuglom,to je vrh moderne antene koji je u obliku lopte.
Naravno, energetsko zračenje Zemlje pri tome imaju osnovnu ulogu. Stoga je orginalni razmeštaj kugli trebao pratiti podzemne energetske linije i Zemljine cakre. Eto ovo su samo neka od razmišljanja naučnika o kamenim kuglama. Ono što je jako interesantno je da se svi slažu da je njihova starost od pet hiljada do dvanaest hiljada godina i tu nauka nije dala konačnu riječ. Prema svjedočenju onih koji su pronalazili kugle na orgonalnim lokacijama potvrđivali su da su kugle imale određenu orjentaciju (najcesce sjever-jug), te da su formirali trokute (grupe od tri kugleài paralelograme). Jedna grupa kugli je imala orijntaciju prema magnetnom sjever. Na žalost sve kugle na Sandžaku koje sam otkrio bile su već pomjerene, tako da se nisam mogao uvjerit u ovu konstataciju drugih arheologa .Jedna od pretpostavki za kugle koje su pronađene u svijetu Maja u meksickoj državi Chiapas perfektna je kugla i nalazi se na šestom nivou glavne Palače ovaj nivo je okrenut prema Suncu i njegovom kretanju od ljeta do jeseni. Pretpostavka je da kugla simbolizira sunce. Nema dokaza da su Maje autori ove kugle već su se samo poslužili sa kuglom koja je napravljena daleko prije u neke druge svrhe.
Astronom Edwin Quesada je analizom petroglifa uočio da postoji veza između crteža na površini kugle i zvjezdanih konstelacija Pegasusa (krilatog konja) i Andromede (nebeske princeze). Upoređene su linije i tačke sa površine kugle sa lokacijama zvijezda i linijama koje se vuku između njih. Rezultat je bio frapantan. Kamene kugle su imale ulogu stronomske karte,dvadeset dvije zvijezdane konstelacije su formirale oblik koji se podudarao sa petroglifom na kamenoj sferi. Dvadeset dvije zvjezdane konstalacije su formirale oblik koji se podudarao sa petroglifom na kamenoj sferi!
Spirala na petroglifu odgovara spirali koju stvara M31 Andromedina galaksija na noćnom nebu. Dvadeset i jedna zvijezdana konstelacija učestvuju u formiranju čudno oblika petroglifa: Beta Andromeda, Alfa Andromeda, Omikron Andromeda, HR8632 u konstelaciji Lakreta, Beta Pegasus, Psi Pegasus, Gama Pegasus, zvijezde u sazvjezdju ribe(Teta, Jot, Lambda, Kapa Gama i Omega) zatim Beta riba, Eta akvarijus, Alfa Pegasus, Teta akvarijus, Beta akvarijus, Alfa ekvuelus, Ipsilon Pegasus, Delfinovo sazvjezdje dvije zvijezde (HR8313i HR 8173) u Pagazovoj konstelaciji.
S obzirom da je petroglif uklesan u kamenoj kugli očigledno je da se na njemu moglo pratiti kretanje zvijezda tokom noči, a s obzirom na raotaciju naše planete. Ako se kamena kugla zarotira s lijeva u desno, a imajući zvijezdu Sjevernjaču na dnu kugle, onda se može prikazati kretanje zvjezdanih konstelacija u pravcu istok-zapad! Ovdje se dolazi do jednog izvanrednog otkrića. Dakle sfera nije bila samo astronomaska karta već i prakticni planetarij.
Još jedan detalj pobuđuje pažnju. Spirala koju je ovaj naučnik dobio na kamenoj kugli odgovara spiralnom obliku M13 galaksije i njenoj poziciji u odnosu na druga sazviježđa. Međutim,sa Zemlje se ova galaksija na noćnom nebu nije ništa drugo do mala svjetlosna tačkica. Postavljamo pitanje kako su naši preci znali da je riječ o galaksiji spiralnog oblika, a bez odgovarajućih instrumenata? Možemo sa sigurnošću tvrditi da petroglifa nije slučajna. Koju poruku nam on nosi? Izgled nekih bića iz centralnoamericke flore prije toliko hiljada godina? Pas, jaguar, majmun? Ili je sve ovo još uvijek nedostupno našem umu i znanju?
LjBcom: Koliko je pronađeno ukupno lokacija za postojanje kamenih kugli u Sandžaku?
Sulejman:Na teritoriji Sandžaka sam pronašao četiri lokacije. Prva lokaciia koju sam otkrio nalazi se u selu Bać, tragajući ustvari za stećcima i starim Ilirskim gromulama koji su rasuti po Sandžaku. Za ovu prvu lokaciju kamene kugle puno su mi pomogli moji dragi prijatelji Zaim Azemović i Zećir Lubuder iz Rožaja. Znajući sve o mom etnološkom radu i o knjizi Bogomili Sandžaka koju im poklonih, u razgovoru sa njima spomenuh kamene kugle u Bosni dr Osmanagica i piramide odvedoše me do kamene kugle u selu Bać.
Vidio sam da je kugla jako slična kamenoj kugli u Bosni. Napravio sam više fotografija i dolaskom kući odmah poslao dr Semiru Osmanagicu čekajuci njegovu potvrdu koja je bila pozitivna to jest potvrdio je moje mišljenje. Poslije toga krenulo je hvala Bogu sve brzinom koju nisam ni sam očekivao. Ljudi ispred svojih kuća su držali taj kameni fenomen nisu ni sami bili svjesni sta je ustvari to. Pronašao sam sljedeći u selu Đerekare, Jeliće i Špiljane, za sada četiri lokacije.
LjBcom: Jeste li se susretali sa bosanskim kuglama, i koliko imaju sličnosti i povezanosti sa ovim kuglama koje ste pronašli u Sandžaku?
Sulejman: Da susreo sam se sa kuglama u Bosni lokalitet Teočak ta kugla je potpuno slična kugli u selo Jelice u Sandžaku. Kamena kugla u ponikvama potpuno je ista sa kamenom kuglom u Baću i Đerekaru. Dok kamena kugla u Maglaju ima sličnost sa kuglom u Špiljane.
Ovdje bih spomenuo otkriće kamenih monolita koji se nalaze na teritoriji opštine Prijepolje i Novog Pazara i svi ovi kameni monoliti nalaze se na uzvišenjima. Uporedio bih ovo sa kamenim monolitom na uzvišenje kod Zlokuća u Bosni i Hercegovini – dali je to vrh manjeg astronomsko/energetskog hrama još uvijek je znak pitanja.
LjBcom: S obzirom da ste etnolog i bavite se proučavanjem porijekla Bošnjaka, kao i njihovim običaju, tradiciju i sl. možete li nam reći koliko već dugo traje Vaše istraživanje, i koliko je teško odnosno lahko istražiti historiju jednog naroda?
Sulejman: Moj zanimanje i sam rad na otkrivanju korijena, običaja, tradicije Bošnjaka traje dosta dugo.
Jer trebalo je odgovoriti na jedno od najvažnijih pitanja, kao što je održanost dugo prisutne”transevzale bosanskuh bogomila” u tragovi, sudeći po nekim rezultatima moje studije na prostorima Sandžaka i njegovom okruženju, evidentni. Sve ovo je trebalo ilustrovati i naučno dokazati i ostacima zidne plastike u sirom regionu. Pokušao sa da ništa ne izmakne mom introspekcijskom objektivu, sa kojim sam pokusao zahvatiti vrlo kompleksnom problemu bošnjačke historijske prošlosti i filologije. Osnov je u biti uloga bogomila u regionu kao i početak progona koja je stvaranjem Raške države vršena nad tim babunima i paterenima, posebno u XII vijeku u doba vladavine Nemanjića. Pokušao sa objasniti postojećih toponomastičkih struktura koje se na prostoru Poibarja, Pešteri, Polimlja i Sandžaka uopšte, vrlo vidljive.
LjBcom: Jeste li Vašim istraživanjem došli do povezanosti Bošnjaka Bosne i Sandžaka, koliko ih možemo poistovjetiti kao jednu cjelinu?
Sulejman: Da, došao sam do konkretnih dokaza da je to jedan narod. Sva ta historijska dokumenta objavio u mojoj prvoj knjizi, a u drugoj koju momentalno pišem bit će ih još više. Moja prva knjiga Bogomili Sandžaka to potvrđuje, to više niko ne može negirati da je to decenijski jedan narod. Narod koji vijekovima ima isti jezik, kulturu, pismo i vjekovno živio u jednoj državi. Na Berlinskom kongresu prvi put se Bošnjci Sandžaka odvajaju od svoje matice BiH i to ne svojom voljom. Poslije toga sa njima trguje, kako koja država tako ih čas ima čas nema, da bi danas i taj Sandžak podijelile dvije novonastale države Crna Gora i Srbija.
LjBcom: Autor ste knjige” Bogomili Sandžaka” koja govori o problematici identiteta Bošnjaka i svega onog sto vezuje za njih. Koliko dugo ste se bavili studijom izučavanja, da biste objavili jedno tako vrijedno književno djelo i možete li nam nešto više reći o samoj knjizi?
Sulejman: Dugo sam razmišljao o ovoj temi. Tematski mi je bila bliska,ali teoretski ni malo, pa sam počeo da se ozbiljnije zanimam za nju. Bogomili ili bogumili, kako se to uči u našim školama, su i u lekcijama iz historije marginalna tema, jer su predmetni nastavnici na tu oblast gledali kao na vremensku nepogodu. Muslimanska djeca su na “Crkvu bosansku” gledala kao na temu koja je neprijateljska njihovoj vjeri, a hrišćanska-pravoslavna djeca su preko ove tematike prelazila, kao i mi, vrlo površno.
Bosanski bogomili su i u stvarnosti, bar kod profesora historije, koji su bili prilično religiozni pravoslavci, bili lekcija preko koje se mora “provući” uz jedan vrlo kritičan stav, prilično nenaučno. Ta vjekovima “mrska jeres” bila je mrska i na školskim časovima, i muslimanskoj i hrišćanskoj djeci. Svi smo bili srećni što smo samo, onako, “ofrlje” izučavali ovu veoma nepoznatu i imenom “nezanimljivu” temu. Bošnjačkim učenicima je najviše smetalo što se uči o “Crkvi” a ne o “Džamiji” bosanskoj. Mene je najviše brinula određena nejasnoća vezana za taj nevjerovatni monoteizam kakav je propovjedalo učenje koje je preko popa Bogomila preneseno iz Bugarske, preko Makedonije, do naših prostora.
Dosta kasnije sam počeo da proučavam prošlost bogomilskog učenja i načina kako je iz Persije stiglo na balkanske prostore i izazvalo nevjerovatno interesovanje običnog pučanstva na našim etničkim, bošnjačkim, prostorima. Nadu u istraživanje su mi ulivala saznanja iz historijske literature i nezaobilazna artefakta koja postoje u Sandžaku i Bosni i Hercegovini. Tu sam vidio svoju šansu da, u nešto poznijim godinama, napišem knjigu koja će biti sublimat onoga što sam u svojim empiriskim istraživanjima uspio da saznam i ponudim kao corpus delicti naše zanimljive i turbulentne historijske prošlosti. Najviše me obuzimala znatiželja da se izučavanjem tematike o Sandžačkim bogomilima približe saznanja o njihovom nevjerovatno uspješnom transferu u islamski monoteizam koji je u kontinuitetu uslijedio dolaskom Osmanlija i prihvatanjem osmanlijskog hanefizma i multitarikatnog sufizma-islamskog misticizma i tasavvufa uopšte.
Nesebična podrška prijatelja, ljubitelja sandžačke prošlosti, bila mi je umjesto mehlema. Doza znanstvene znatiželje da se našoj javnosti djelimično približi ova nepoznata, veoma važna, i zanimljiva historijska tematika, rezultirala je nizom veoma interesantnih saznanja koja pokušavam da prezentiram na stranicama ove studije. Ne bi ni pet para vrijedilo, ako ovim putem ne pomenem podršku koju, permanentno, dobijam od svojih prijatelja i sandžačkih znanstvenika. Koga god od njih da pomenem, nekog bi propustio, pa ih samo na ovaj način spominjem. Nevjerovatnu podršku sam dobio i putem internet komunikacije, koja je izrodila potrebu da svoja zapažanja o izuzetno zanimljivim „Sandžačkim bogomilima” uokvirim u knjigu sa istim naslovom. Najviše me veseli što sadržaj ove studije neće umanjiti napore sandžačke antropogeografije, antropologije, etnologije, etnolingvistike, etnoreligije i drugih znanstvenih disciplina za proširivanjem saznanja, pa makar i šetajući, kao što su to činili Aristotelovi peripatetici. Mogućnost da ova studija ugleda svjetlost dana čini mi se darom Svevišnjeg, ali i obavezom da izučavanje naše sandžačke historisjke prošlosti, ne prestane, već dobije na intenzitetu.
Izvori: LjutiBosanci.com, ZSDHolland.ning.com, SandzakPRESS.net
